Slobodna Dalmacija: 19. 10. 2001.

UZA SVE UČESTALIJE MIŠLJENJE DA SU FRAKCIJE SPASONOSNA FORMA JEDINSTVA HSLS-a

Budiša ponovno kapetan HSLS-ova "dvotrupca"?

Neki mediji već uveliko špekuliraju da se sprema nova koalicija desnog centra (DC,HSS i HSLS) u kojoj će HSLS biti ključna osovina, a koja kani ubrzano jurišati na vlast. Hoće li to izazvati nove polarizacije socijalnih liberala koji su podvojeni i oko nekih starih "boljki" ove stranke?

Piše: Davorka BLAŽEVIĆ

Kuda ide HSLS? Neki mediji već uveliko špekuliraju da se sprema nova koalicija desnog centra (DC,HSS i HSLS) u kojoj će HSLS biti ključna osovina, a koja kani ubrzano jurišati na vlast. Hoće li to izazvati nove polarizacije socijalnih liberala koji su podvojeni i oko nekih starih "boljki" ove stranke. Naime, potpredsjednik stranke Vilim Herman, kako je to nekidan kazao novinarima, osobno drži da u njegovoj stranci ne bi trebalo biti ljudi koji su s jedne strane spremni na flert s HDZ-om, a s druge s SDP-om. No, istodobno misli da ne treba bježati od postojanja frakcija u stranci. Je li to spasonosna forma da se HSLS održi koliko-toliko na okupu?

Kad Dražen Budiša šuti, najopasniji je. Dosad je već dvaput dobrovoljno predavao stranačke dizgine, ali uvijek jednako nespreman na dugoročniji uzmak. Kao da je, zapravo, svakim svojim uvrijeđenim i dešperatnim odlaskom htio tek anketirati lojalnost svoje liberalne družbe, uvjeren da se ona neće tako lako odreći njegovih kapetanskih usluga, jer bez njega jednostavno ne može.

Zanimljivo je, međutim, da je stranka lakše podnosila silazak svoga karizmatskog vođe s trona negoli on sam.

Utoliko je za njega svako povlačenje s mjesta šefa HSLS-a bio novi izvor frustracija koje redovito liječi – povratkom.

Ovih je dana njegov odani stranački prijatelj Joško Kontić, koji se s Budišom solidarizirao i u trenutku njegova povlačenja s funkcije lidera HSLS-a, oslobadjajući potpredsjedničko mjesto u stranci, najavio početak kampanje za ponovno ustoličenje nezamjenjiva liberalnog vodje u Hrvata.

Stranku može stabilizirati, izjavio je tom prilikom Kontić, samo ponovni izbor Dražena Budiše za predsjednika HSLS-a i vratiti joj ugled medju biračima. Odluči li se kandidirati, uvjeren je Kontić, Budišina je pobjeda na stranačkom saboru neupitna.

Drukeri iz Dalmacije

Glavni lobisti kontroverznog "proljećara" koji već naveliko drukaju za njegovu novu inauguraciju za stranačkog šefa uporište imaju prije svega u Dalmaciji, a mnogi im pripisuju atribucije "liberalne desnice". U svojim javnim istupima transparentnije podupiru tzv. hrvatski blok negoli partnersku koaliciju s kojom dijele vlast u državi. Linija razgraničenja izmedju Budišinih pristaša i ostalih pripadnika ove heterogene sljedbe jest glasovanje o povjerenju Vladi glede "izručenja" hrvatskih generala Gotovine i Ademija Haaškom sudu. Po toj je razdjelnici ekspresno ostao bez članske iskaznice i ministar Alojz Tušek koji je izmedju stranačkog naputka iniciranog Budišinom isključivošću (neprihvaćanje "izručenja" generala ni pod koju cijenu) i poštivanja zakona ( o suradnji s Haaškim sudom) izabrao jedino ono što je kao dužnosnik mogao - zakon. Po istom je kriteriju odbijen i Pero Cvjetović za potpredsjednika HSLS-a jer je u Saboru glasovao za potporu Vladi. Ministri Fižulić i Radoš ili potpredsjednik Vlade Granić "preživjeli" su, ali samo zato što njihovi matični stranački ogranci nisu bili tako ekspeditivni i revni kao dalmatinski zakleti vjernici Budišine politike.

Cijeli niz kontradiktornih, ekscesnih poteza vrha HSLS-a, uključujući i nedavnu aferu vezanu uz zastupnika Hrvoja Zorića čijom je rahabilitacijom uvjetovan i izbor ministrice pravosudja Ingrid Antičević-Marinović ili Budišino alkarsko posijelo u društvu s Ivićem Pašalićem (koji će neposredno potom najaviti veliki Budišin come back u politiku), a istodobno ignoriranje premijera i svoga prvoga koalicijskog partnera Ivice Račana u Kninu na Dan domovinske zahvalnosti, etablira HSLS kao stranku sumnjive pragme, a Dražena Budišu kao egzemplarni primjerak političkog homo duplexa. Činjenica je da je 1997. godine, nakon svoga prvog fingiranog povlačenja s čelne stranačke pozicije koju tada preuzima Vlado Gotovac, izravno proizveo raskol u stranci forsiranjem permisivnog koaliranja HSLS-a s HDZ-om. Taj ga je potez stajao cijepanja stranke, ali mu je donio i ponovnu krunu neprikosnovena vođe HSLS-a. Nakon toga, 1998.godine, formalizira s SDP-om sporazum o partnerstvu koji će njegovim posustalim i deklasiranim liberalima donijeti u izborima 2001. obilan profit i u saborskim i u ministarskim klupama (zahvaljujući dogovoru da se mjesta u parlamentu dijele u omjeru 1 prema 2 u korist SDP-a).

Ljuti proljećar

Zahvaljujući tomu, Budiša će stalno biti u poziciji da svoga koalicijskog ortaka ucjenjuje, jer bi izlaskom njegovih deputata iz Sabora koalicija izgubila većinu. Stoga je i mogao nastaviti sa svojom bigamnom politikom koja je uz diobu vlasti sa strankama šestorke ( petorke) na državnoj razini kontinuirano podrazumijevala i paktiranje s HDZ-om na lokalnoj. Komu će se Budišini liberali prikloniti "na terenu" zavisilo je samo od raspoloženja njihova šefa spram Račana, koji mu je postao manje simpatičan i blizak već nakon poraza na predsjedničkim izborima. Tako će se dogoditi da je ljutiti drniški proljećar u lipnju ove godine optužio Račana za izigravanje njihova sporazuma oko Slobodne Dalmacije ( koju će stigmatizirati kao biltenčić SDP-a), a potom je kumovao šarenoj splitskoj koaliciji jednom prkosnom konstrukcijom da njegova stranka u Splitu ne bi trebala koalirati ni s HDZ-om ni s SDP-om(!?).

Privremeno političko umirovljenje obznanio je revoltiran time što ga ni Račan ni Radoš ni Granić nisu izvijestili o pristiglim zapečaćenim optužnicama protiv generala Gotovine i Ademija pa je doveden u poziciju da o tomu saznaje kad i "obični smrtnici". Takav "grijeh struktura" Budiša nije mogao podnijeti, držeći to izdajom i marginalizacijom koju najteže prihvaća. Od tada šuti i – radi.

Kontićeva misija

Očigledno je suglasan s Kontićevom propagandnom misijom koja ga reafirmira kao jedinog i nezamjenjiva lidera HSLS-a. No, nejasno je kako bi čovjek koji je sustavno destruirao i destabilizirao stranku mogao biti njezin kohezivni i integrativni faktor. Kada je dobrovoljno abdicirao zbog haaških optužnica, činilo se da su mnogi u HSLS-u odahnuli. Radoš je kao v.d. predsjednika uspio makar smiriti strasti i stišati tenzije u poljuljanoj stranci, a Đurdja Adlešić mogla joj je eventualno vratiti i izgubljeni ugled i konzistentnost.