Vjesnik: 23. 10. 2001.

Spašava li Budiša HSLS programom »novoga smjera«?

Budišine pristalice računaju s time da će barem 18 od ukupno 21 županijske organizacije HSLS-a predložiti da on opet vodi stranku, jer smatraju da samo Budiša može zaustaviti daljnju stranačku eroziju / Takozvana centristička struja u HSLS-u oštro se suprotstavlja tezi da samo jedan čovjek, karizmatski vođa, može stabilizirati stranku / Pristane li Budiša preuzeti vodstvo, bit će neumoljiv prema onima koji ne prihvate stranački program »novog smjera«

ZAGREB, 22. listopada - U činjenici da su pripadnici tzv. nacionalne frakcije HSLS-a prisustvovali subotnjem zagrebačkom prosvjednom skupu, neki su analitičari prepoznali jasnu političku poruku: Joško Kontić, Željko Glavan, Dorica Nikolić i drugi iz te skupine, viđeni na Trgu bana Jelačića, podržali su prosvjednike i njihove poruke. Iz te se ocjene izvodi i sljedeća: pobijedi li ta frakcija na saboru stranke u veljači iduće godine, predizborna ili poslijeizborna koalicija HSLS-a s HDZ-om je neupitna.

Dorica Nikolić, međutim, odbacuje te paušalne političke ocjene, poručujući da zastupnici koji nemaju snage doći među narod, nemaju što raditi u Saboru. »I meni je povremeno bilo neugodno na Trgu kada su mi dobacivali, ali mi nemamo pravo zbog toga bježati od tih ljudi i skrivati se u mišjoj rupi. Tamo se okupio narod koji ima osjećaj da se vlast udaljila od njega«, izjavljuje glavna tajnica HSLS-a, odbacujući tvrdnje da je dolazak skupine liberalnih istomišljenika na prosvjedni skup znak da se nastavljaju unutarstranačke borbe u HSLS-u i da je to udar na vladajuću koaliciju.

No, kako god bio shvaćen dolazak skupine liberala na subotnji skup, jasno je da je unutarstranačka borba za prevlast u HSLS-u počela i da će biti nesmiljena, što je vidljivije na sjednicama gradskih ogranaka, nego na Trgu. Očito je da određena skupina Budišinih pristalica priprema njegov povratak na čelo stranke makar još nemaju njegov pristanak. Računaju s time da će većina županijskih organizacija HSLS-a, barem 18 od ukupno 21, izaći s takvim prijedlogom, što će Budišu dovesti pred gotov čin. Oni smatraju da samo Budiša, kao neosporni autoritet u HSLS-u, može zaustaviti daljnju stranačku eroziju i njeno programsko glavinjanje.

Takozvana centristička struja u HSLS-u oštro se suprotstavlja tezi da samo jedan čovjek, karizmatski vođa, može stabilizirati stranku. Opovrgavaju ih događaji. Budiša je dao priliku drugom stranačkom ešalonu da pokaže što može. I što se događa? Stranka, koja čini drugu polugu koalicijske Vlade, nije u stanju čak ni provesti vlastiti zahtjev da se neopozivo smijeni ministrica iz njene stranačke kvote! Premijer nije dao dr. Gorana Granića, oglušio se o zahtjev da se smijeni Alojz Tušek, a sada ne pristaje ni na smjenu trećeg liberalnog ministra - kojim sama stranka nije zadovoljna! Jednako se ignorantski odnosio prema liberalnom zahtjevu da se za samo tri dana odgodi donošenje Zakona o hrvatskim braniteljima. Takvih primjera nepoštivanja koalicijskog partnera ima još.

Očito, potvrđuje se u praksi Budišina teza zbog koje je odstupio: da koalicijski partner ne dopušta HSLS-u da o bilo čemu odlučuje. Takvoj se praksi nema tko oduprijeti, jer liberalni ministri više razmišljaju o osobnom interesu, potom državnom, a tek na kraju - stranačkom. Zato će se vjerojatno »stranačka baza« ponovo okrenuti Budiši, koji jedini može disciplinirati stranku i povezati članstvo oko zajedničkog programa.

Neki utjecajni političari u HSLS-u tvrde da će Budiša, pristane li na zahtjev većine organizacija da opet preuzme vodstvo, biti prvi put u svojoj političkoj praksi neumoljiv prema onima koji ne prihvate stranački program »novoga smjera«.

Već sada je izvjesno da većina ministara iz HSLS-a neće pristati na izlazak iz koalicijske Vlade bude li to jedan od važnijih zaključaka na saboru stranke. Bude li tako, Budiši će olakšati posao. Naime, on će se moći riješiti političkih protivnika u stranci, a da pritom ne dovede u pitanje nacionalne interese, što je njemu ipak na prvome mjestu. Ivica Račan bi do izbora nastavio s istim timom, makar bi to bila manjinska Vlada s nesigurnom parlamentarnom podrškom. Budiša bi tako na elegantan način praktički izašao iz tijesne koalicijske kože ne izazivajući kaos na državnoj razini i čekao nove izbore na kojima bi se drukčije dijelile karte.

Aleksa Crnjaković