Novi list: 31. 10. i 01. 11. 2001.

Farma posvađanih nojeva

Piše: Jelena Lovrić

Tek što se smirila svađa u vojnom vrhu, buknula je žestoka prepirka između državnog odvjetništva i policije. U njihovom se prepucavanju teško snaći, jasno je samo to da su im međusobni odnosi vrlo problematični.

Zagrebačka županijska državna odvjetnica Dunja Pavliček Patak podnijela je ostavku. Njene je razloge teško razabrati, ali tiču se afere s krađom više od 21 milijun kuna od PDV-a. Patak nije tražila zadržavanje osumnjičenih u pritvoru, što joj se broji kao greška. Ona odgovornost prebacuje na policiju; tvrdi da u slučaju velike porezne prevare državno odvjetništvo nije bilo upoznato s policijskom obradom, da je o tome saznalo tek dva dana prije uhićenja, pa se nije stiglo pripremiti. Policija odgovara da je postupala po zakonu i da je državno odvjetništvo već dva mjeseca uključeno u obradu slučaja.

Ministar Lučin tvrdi da oni koji pokušavaju svađati policiju i državno odvjetništvo rade u korist kriminalaca. Ali ne kaže tko je posijao svađu. Dvije strane jedna drugu sumnjiče, gotovo, za suradništvo s kriminalcima. lz državnog odvjetništva tvrde da policija nedovoljno dobro obavlja svoj posao, da im prijave nisu pripremljene pa se moraju odbaciti. Policija prigovara da tužiteljstvo ne prati njihove napore u lovu na lopove i razbojnike, pa im prijave ostaju mrtvo slovo na papiru.

Tako je javnost, zahvaljujući svađi, saznala da između policije i državnog odvjetništva ima dosta neriješenih problema. Nije onda ni čudno da je kriminal sveprisutan a kriminalci neuhvatljivi. Na isti je način javnost nedavno obaviještena da su i odnosi u vojnom vrhu problematični. Tek kad je javno počelo frcati perje između načelnika Glavnog stožera Petra Stipetića i ministra obrane Joze Radoša vidjelo se da njih dvojica nit surađuju nit komuniciraju. Također se svako malo sazna za neku novu zategnutost između Predsjednika Republike i premijera.

U svim tim slučajevima, dok svađa ne eksplodira, problemi kao da ne postoje. O njima se ne govori, ne zna, društvo je poput velike nojevske farme - glava u pijesku ne vidi da joj je stražnjica na meti. Ali čak i kad se razigra prepucavanje, stvarni problemi ostaju u drugom planu, glavnu ulogu imaju osobni odnosi. Svađa se tretira kao problem, kao izvor problema, iako je ona najčešće samo posljedica - ili netransparentno postavljenih odnosa ili dubljih poremećaja. Afere koje svaki čas buknu u javnosti također ne postaju razlogom da se situacija stvarno mijenja, nego se menadžeriranje krize svodi samo na prigodno mirenje posvađanih strana. Kod nas se, primjerice, mnogo manje govori o tome kako urediti odnose u vojsci, više o tome kako pomiriti Radoša i Stipetića te mogu li njih dvojica zajedno. Zato je i moguće da sukobi stalno nanovo izbijaju i da se ništa ne rješava.