Slobodna Dalmacija: 03. 11. 2001.

UZ PROGRAMATSKI INTERVJU MINISTRA GOSPODARSTVA U VEČERNJAKU

Fižulićev odgovor "Budišinim snagama"

Goranko Fižulić se za intervju u kojem bezrezervno zagovara dosadašnju Vladinu politiku odlučio nakon procjene da medijski treba jače odgovoriti bučnim snagama u HSLS-u koje predstavljaju Joško Kontić, Dorica Nikolić i, na koncu, sam Dražen Budiša

Piše: Frenki LAUŠIĆ

Odgovarajući na pitanje kako komentira zahtjev Predsjedništva Hrvatske seljačke stranke za temeljitom rekonstrukcijom Vlade, premijer Ivica Račan je u ponedjeljak u Luxembourgu doslovno kazao kako "treba pričekati razvoj situacije u Hrvatskoj socijalno-liberalnoj stranci". Onaj tko u zadnje vrijeme nije pratio hrvatsku političku scenu pomislio bi kako je Račan "pobrkao lončiće", no predsjednik SDP-a na sebi karakterističan način htio je javnosti poručiti odakle pušu vjetrovi koji bi mogli mnogo drastičnije utjecati na rekonstrukciju ili promjenu Vlade, održavanje ili raspuštanje petorke, pa tako i na održavanje izvanrednih izbora.

Nije trebalo dugo čekati: četiri dana poslije Goranko Fižulić, HSLS-ov ministar gospodarstva, Večernjem listu dao je političko-ekonomski programatski intervju u kojemu bezrezervno zagovara dosadašnju Vladinu politiku, odaje priznanje Socijaldemokratskoj partiji na hrabrom zagovaranju gospodarskih reformi i protivi se uspostavljanju HSLS-a kao stranke desnog centra.

Nacionalni populizam

"Kao liberal moram reći da su socijaldemokrati u dobrom dijelu provodili neoliberalnu politiku zato što ih je na to tjerala situacija u Hrvatskoj. Dakle, nisu socijaldemokrati bili ti koji bi se bavili redistribucijom nacionalnog dohotka i uvođenjem novih poreza da bi osiguravali neka nova socijalna prava. SDP nitko ne može optužiti da je na taj način blokirao reformske procese. Dapače, oni su podmetnuli leđa, ali očito je i da neki drugi to nisu htjeli", kazao je Fižulić u neobično otvorenom i iskrenom razgovoru.

Ministar gospodarstva tvrdi kako oni koji se predstavljaju kao zagovornici desnog centra ne nude nikakva rješenja za gospodarsko-socijalne probleme, a jedino što stalno naglašavaju jest nacionalni populizam. Fižulić nedvosmisleno upire prstom u glavni HSLS-ov problem kada je u pitanju sudjelovanje u ovoj vlasti: "Kao potpredsjednik stranke moram reći da mi za sve to vrijeme nismo našli modus kroz koji bismo kao stranka na vlasti integrirali vodstvo stranke s izvršnom vlašću. U dijelu stranke nikad nije shvaćeno što znači biti stranka na vlasti. Iz toga proizlazi niz nesporazuma. K tome smo imali peh da šef stranke nije bio član Vlade, iz čega je proizlazio niz sukoba što su na kraju rezultirali povlačenjem Budiše s mjesta predsjednika HSLS-a".

Na pitanje novinarke zašto misli da bi birači kaznili HSLS kada bi srušio Vladu, jer je Fižulić ustvrdio kada bi se izborni rezultati HSLS-a tada mjerili u promilima, ministar gospodarstva je rekao kako nitko objektivan ne može osporiti da je Vlada stvorila mnogo povoljnije uvjete od onih što su bili prije:

"Snižene su kamatne i carinske stope, osiguran je pristup tržištima do kojih Hrvatska prije nije mogla bez carinskih barijera, sniženi su troškovi radne snage, kupovna moć je povećana time što su strani trgovci došli u Hrvatsku, što je dovelo do sniženja cijena. Uvjeti poslovanja bolji su nego prije dvije godine", Fižulićeve su riječi.

Građanska opcija

Ovako jasan i rezolutan nastup govori kako liberalno-građanska opcija u HSLS-u ne želi odustati od profiliranja te stranke kao moderne, europske stranke kojoj riječ "liberalna" u nazivu stranke neće biti samo formalne već i sadržajne naravi. Goranko Fižulić se za ovakav istup najvjerojatnije odlučio nakon procjene da medijski treba jače odgovoriti bučnim snagama u HSLS-u koje predstavljaju Joško Kontić, Dorica Nikolić i na koncu sam Dražen Budiša.

Mnogi će javnu i jasnu, sasvim programatsku objavu stavova Fižulićeve struje u HSLS-u smatrati dobrano zakasnjelom, koliko za uspješno funkcioniranje Vlade, toliko i za HSLS. Tu se nesumnjivo postavlja i pitanje u kojoj mjeri članstvo HSLS-a podupire Fižulićev koncept HSLS-a, a Fižulić na njega odgovara tvrdnjom da će u slučaju ponovnoga jačeg raskola u HSLS-u to sasvim sigurno biti posljednji raskol:

"Stranka mora na prvo mjesto svojih interesa staviti veći standard, gospodarski rast, obrazovanje, zaštitu okoliša. A stranku neka vode oni ljudi koji su u stanju privući to biračko tijelo", reći se sasvim decidirano Fižulić.

Naravno, pri tom u primisli ima i onaj vezivni faktor HSLS-a koji se ogleda u činjenici da oko dvjesto članova te stranke uživa u ugodnim visokim državnim i gospodarskim foteljama u koje su zasjeli nakon 3. siječnja. No, bez obzira na taj materijalni i statusni interes, činjenica je također da HSLS ima šansu opstanka kao jača stranka jedino kao moderna, građansko-liberalna stranka. U suprotnom, bit će jednostavno "pojeden" od HDZ-a i drugih stranaka, umjereno rečeno, "desnog centra".