Vjesnik: 06. 11. 2001.

Dosjea nema više?

JASMINKA IVANČIĆ

»Nakon 3. siječnja 2000. godine nema takvih dosjea, policija je radila samo na organiziranom kriminalu i protuobavještajnom radu što ova služba i treba raditi«.

Izjavio je to, među ostalim, ministar unutarnjih poslova Šime Lučin, u ponedjeljak pri predaji Hrvatskom državnom arhivu gotovo 39.000 dosjea, napravljenih za vrijeme bivše države, od 1945. do 1990. godine.

Tom je prigodom predano i 650 dosjea građana među kojima je i 120 dosjea novinara, nastalih u razdoblju od 1990. do 3. siječnja 2000. godine.

Javnosti i građanima sigurno su najzanimljiviji upravo »građanski« i »novinarski« dosjei, nastali za vrijeme bivše vlasti u sadašnjoj državi. Svaka vlast ima običaj prisluškivati svoje potencijalne političke ili bilo koje druge protivnike. No bivša je HDZ-ova vlast to činila u tolikoj mjeri da je uredno oponašala postupke prijašnje države i komunista.

Iako je bilo ratno vrijeme i bilo je logično očekivati da će se sve snage usmjeriti na ratna zbivanja i »vanjskog neprijatelja«, opasnijim se činio »unutarnji neprijatelj«. Prijašnja je vlast to nerijetko radila protiv svih pravnih načela, bojeći se i iskrenoga, kritičkog glasa javnosti.

Lučinov prethodnik na funkciji ministra, Ivan Penić ovih dana je priznao da se prisluškivalo građane i novinare, »ali samo one za koje se sumnjalo da su suradnici UDBA-e ili KOS-a.«

Postavlja se pitanje tko je u SZUP-u i drugim hrvatskim tajnim službama bio kompetentan da procijeni koga treba prisluškivati i koji su bili kriteriji da se nekog osumnjiči kao »unutarnjeg neprijatelja.«. Nije li se nekoga pratilo i prisluškivalo samo zato jer se to činilo prikladnim nekim agentima tajnih službi, koji su to često postali bez ikakvih kvalifikacija, ponekad zahvaljujući samo političkoj podobnosti (pripadnosti vladajućoj stranci) ili zbog zasluga iz emigrantskih dana.

Iako ministar Lučin kategorički tvrdi da danas policija to više ne radi, vrijeme će pokazati svoje. Kako je Lučin također izjavio, »obavještajni je rad vrlo specifičan i osjetljiv i teško je dokazivati njegovu zloupotrebu, a podaci su u dosjeima nerijetko posljedica impresija pojedinaca«. Nitko, zapravo, onoga koga su pratili i prisluškivali ne štiti upravo od toga. Od posljedica nečijih impresija.