Jutarnji list: 06. 11. 2001.

Politički reketari

Piše: Zdenko Duka

Svekoliki međustranački i unutarstranački politički reket u velikoj je modi. On je i javan i kuloarski, neke su kušnje i iznude stvarne, a neke samo probni baloni lažnjaci. Gotovo da nema bilo stranke bilo krupnijeg političara u Hrvatskoj koji drže do sebe a koji sada - kad se čini da je kucnuo čas za preslagivanje karata unutar vladajuće koalicije - nešto ne traže, ne uvjetuju ili ne ucjenjuju.

Račan, čije su glavne odlike to što zna procijeniti situaciju i što je dobar politički taktičar najbolje se snalazi upravo u nejasnim političkim situacijama. Stoga opće stanje podignutog stupnja pripravnosti, gotovo alarma, ne znači još izravnu opasnost da Račanova vlada neće prezimiti još koju zimu, makar ovu koja je pred nama. Ali, nešto se krupno valja pa bi i do kakvih znatnijih promjena u vlasti moglo, ipak, doći.

Zahtjev Predsjedništva Sabora da se ministar obnove i graditeljstva Radimir Čačić ispriča zastupnicima zbog toga što je, u povodu uvrede Ante Kovačevića Vesni Pusić, izjavio da su "veliki dio zastupnika, nažalost, ljudi koji predstavljaju prirodnu sredinu takvom prostakluku" - na tragu je proljetnih traženja HSLS-a i HSS-a da se peteročlana koalicija "skrati" na samo tri stranke.

Čačić se jučer pismeno ispričao, ali je pitanje hoće li neki zastupnici s isprikom biti zadovoljni. U svakom slučaju, njegova je izjava o Saboru potpuno nevažna za bit funkcioniranja vlasti u Hrvatskoj, a pogotovo bi bila samo providan razlog za isključivanje HNS-a iz koalicije.

Bez obzira na međusobni rivalitet, HSS i HSLS u "skraćivanju" koalicije na tri stranke imaju zajednički interes jer bi dobili u vlasti više mjesta za sebe. Ali, ucjenjuje se i u Račanovoj stranci - Arlović i Tomac isto tako traže Čačićevu (a zapravo Pusićkinu) glavu.

Iz desnog krila HSLS-a koje gura Budišu na čelo stranke plasiraju se informacije da bi, u slučaju Budišina povratka, stranka tražila povlačenje svih svojih ministara iz Vlade i postavljanje Budiše na mjesto zamjenika premijera.

Naravno da na tako nešto Račan ne bi želio, ali ni mogao pristati. Kad bi pristao na to, mogao bi mirne duše osloboditi HSLS-u i svoje mjesto.

Posljednje istraživanje koje je Media metar radio za naš list pokazalo je da ugled vlasti i povjerenje u nju sve više pada. Čak 42 posto ispitanika misli da bi prijevremeni izbori trebali razriješiti tu situaciju, a 52 posto ispitanika je protiv njih. A odgovori na pitanje "Zašto su potrebni prijevremeni izbori?" u golemoj većini pokazuju da su razlozi ekonomski i socijalni, a "čista" politička pitanja u vezi s odnosom vlasti prema braniteljima i prema Haagu, kao mogući razlog za izbore, vidi tek 11 posto i šest posto ispitanika.

Hrvatska se javnost dakle gotovo europski depolitizirala i profilirala pa je spremna dati glasove samo onima za koje im se može učiniti da mogu jamčiti bolji život.

Rekonstrukcija Račanove vlade jedna je od glavnih političkih tema još od pretprošlog ljeta. Račanjuje tada bio najavio za pretprošlu jesen pa onda prošlog ljeta, prije nego što je dobio saborsko povjerenje, za ovu jesen. Ali - Vlada nije rekonstruirana osim što je popunjeno Jakovčićevo i Ivaniševićevo mjesto.

Može se reći da je cjelokupna javnost iščekivala rekonstrukciju Vlade prema onoj jedino prihvatljivoj crti koja dijeli sposobnost, odnosno uspješnost nekog ministra naspram pokazane nesposobnosti i neuspješnosti. Račan je često tvrdio da je takva rekonstrukcija nemoguća. Danas se vidi da je bio u pravu, ali samo zbog toga što su odnosi u širokoj koaliciji iz početka prelabavo postavljeni pa premijer nije mogao izoštriti ministarsku odgovornost, ali i zbog vlastite slabosti jer za takvo izoštravanje, bez obzira na moguće posljedice, nije pokazao dovoljnu ambiciju.

Koliko god je javnost još do prije koji mjesec iščekivala i navijala za razumnu, poštenu rekonstrukciju Vlade koja će je popraviti i dati joj novi zamah, temeljita rekonstrukcija Vlade u ovom trenutku išla bi samo na ruku uskih interesa pojedinih, uglavnom najutjecajnijih političara u strankama.

Ona sada ne bi više značila stručnu nego isključivo političku rekonstrukciju, u kojoj bi šefovi stranaka postavili u Vladu sebi najodanije ljude. Takva bi postava prirodno vodila rasapu, a ne uspjehu.

Glavnu je konstitutivnu zamjerku koalicijskoj Vladi našao Žarko Puhovski - svaka buduća koalicijska vlada morat će, za svoju dobrobit, uključiti predsjednike stranaka jer inače, kao sada u Hrvatskoj, 'politbiro' predsjednika stranaka odlučuje umjesto Vlade.

Ali sada se slična rekonstrukcija po kojoj bi u Vladu ušli Vesna Pusić, Zlatko Kramarić i budući predsjednik HSLS-a (ma tko to bio), ne čini realnom jer bi Vladu trebalo slagati posve iznova.

Ivica Račan, kao predsjednik Vlade a ujedno i predsjednik SDP-a, jedini je u poziciji da bez globalnih političkih potresa i bez sumnji za politikanstvo, nego samo iz stručnih razloga, rekonstruira svoje ministre. Ipak, teško da će tu svoju prednost i iskoristiti.