Vjesnik: 10. 11. 2001.

Jedan odlazi - koalicija ostaje!

ZAGREB, 9. studenoga - Da prije šest godina Dražen Budiša nije uspio uvjeriti svog stranačkog i osobnog prijatelja Jozu Radoša kako ipak ima smisla baviti se politikom, makar iz oporbenih, vječno gubitničkih klupa, i makar na uštrb gubljenja znanja i poznanstava u temeljnoj profesiji, tko zna tko bi mu na stranačkoj konvenciji u veljači sljedeće godine bio protukandidat i bi li ga uopće bilo! Ovako, politika je još jednom dokazala da se na njen oltar moraju prinositi velike žrtve.

Karte su na stolu, igra može početi! Najavljujući svoju treću po redu stranačku kandidaturu, Dražen Budiša optimistički izjavljuje da ovoga puta u HSLS-u neće biti poražen. A s obzirom na to da je svoju kandidaturu objavio u neuobičajeno oštrom stilu, to isto misli i njegov konkurent Jozo Radoš, kojega otvoreno podržava potpredsjednik Vlade dr. Goran Granić, još jedan od Budišinih bivših prijatelja, ostavljenih na »žrtvenom oltaru«.

Dr. Granić, jedan od utemeljitelja HSLS-a, ne samo da misli kako je kriza što je ovoga ljeta uzdrmala HSLS, prebrođena upravo zahvaljujući Budišinoj neopozivoj ostavci, već je siguran da će Budišin eventualni povratak na čelo stranke »probuditi određene krizne odnose«.

»Rat« je, dakle, počeo, a nadmetanje oko predsjedničkog mjesta u HSLS-u biti će, sudeći po prvim istupima predsjedničkih kandidata, otvoreno, javno i jasno, baš kako želi Jozo Radoš, makar je upravo on optužio »neimenovanu skupinu u HSLS« da vodi štetnu i tajnu kampanju.

Tko će pobijediti? Do Sabora HSLS-a ostalo je još previše vremena - čak tri mjeseca. Mogući su još razni politički preokreti, pa je teško već danas procjenjivati šanse pojedinih kandidata. Kandidature se podnose do 18. siječnja sljedeće godine, pa ima vremena i za neka nova imena, makar je vjerojatnije da će dvije, sada potencijalne kandidatkinje - Đurđa Adlešić i Dorica Nikolić - ostaviti dva »ratnika« sama na megdanu.

Doduše, glavna tajnica stranke Dorica Nikolić konačnu odluku donijet će ovih dana. »Za razliku od nekih mojih kolega koji su u samo mjesec dana donijeli dvije različite odluke - da se neće, i da se hoće kandidirati - ja u politici ne kalkuliram. Moja odluka ovisi samo o tome mogu li uskladiti privatne obveze s tako zahtjevnim poslom. Ne zanima me hoću li dobiti samo dva glasa, hoće li moja kandidatura utjecati na rasipanje glasova, hoće li mi se smijati«.

Kako god odlučila, Dorica Nikolić očito je svjesna da u srazu s Radošem i Budišom nema nikakve šanse, ali politika je, kako kaže, akcija i nadmetanje, a ne tavorenje i baruština. Ipak, napominje kako mnogi političari potpuno krivo shvaćaju principe djelovanja modernih demokratskih stranaka. Na konvencijama velikih stranaka, bez obzira na njihovu orijentaciju, nikada se ne pojavljuju dva kandidata. Protukandidata nije imala ni Margaret Thatcher, ni Blair, ni Schröder niti Kohl, ni Angela Merkel, ni Bush, niti Major. Taj se posao odrađuje unaprijed, a na konvencijama je važno samo to, koliki je postotak glasova dobio onaj jedan jedini kandidat, objašnjava.

Visoki dužnosnici HSLS-a nerado komentiraju izborne šanse kandidata. Dorica Nikolić kaže kako je teško reći što ljude motivira u izborima. Ipak, smatra da će Radošu biti skloniji izaslanici koji su iz redova izvršne vlasti i Sabora, a Budiši izaslanici s terena, s kojima je Budiša uvijek bio u tijesnom kontaktu.

Ako se sudi po »riječkom poučku«, Budišina je pobjeda izvjesnija. Kako nam kaže Željko Glavan, od 30 stranačkih ogranaka u Županiji primorko-goranskoj, čak je 24 potpisalo kandidaturu za Budišu, a pet je reklo da će potpisati.

Od 18 članova Županijskog vijeća HSLS-a, samo se jedan nije izjasnio za Budišu. Željko Glavan smatra da iza Budiše stoji oko 80 posto članova, a da će na Saboru stranke isto misliti oko 70 posto izaslanika. »To ne znači da Radoš ne može tijekom kampanje preokrenuti tu procjenu u svoju korist. Pobijedi li Budiša, mislim da će HSLS biti prepoznatljivija i neovisnija stranka, ali HSLS opstaje i uz Radoša«.

Sasvim drugačije misli Ivan Čehok. »S obzirom na to da je prije tri mjeseca Budiša podnio neopozivu ostavku, a da se sada kandidira, morao bi objasniti zašto nije htio voditi ovakav HSLS, odnosno, kakav će HSLS voditi ako pobijedi. No, HSLS neće dopustiti da se cijela stranka mijenja ili prilagođava predsjedniku i njegovom programu, već se predsjednik u svom programu mora prilagoditi potrebama i interesima stranke. Tko god bio predsjednik, ne smije cijelu stranku stavljati na Prokrustovu postelju i mjeriti je svojim mjerilima. Kad je Budiša u pitanju, mislim da su dva uzastopna mandata sasvim dovoljna i da je red na mlađim, potvrđenim članovima stranke«.

Joško Kontić, pak, ne želi svojim procjenama o izbornim šansama kandidata prerano pregrijavati atmosferu i prebrojavati glasove, ne želi biti glasnogovornik Dalmacije jer bi time, kaže, pristao sudjelovati u umjetnim podjelama na nekakav sjever i jug, niti želi biti bilo čiji zagriženi navijač. »Premda, bilo bi licemjerno zanijekati ono što je poznato - da sam, zapravo, u svom političkom životu uvijek bio sklon Budiši. No, svejedno je tko pobijedi, jer biti će to odluka najreprezentativnijeg tijela stranke«.

Svi naši sugovornici slažu se u jednom: Budišina pobjeda neće značiti automatski izlazak HSLS-a iz vladajuće koalicije. Razlikuju se samo u razlozima ostanka u njoj. Neki procjenjuju da će HSLS ostati u koaliciji ako će koalicijski partneri poštovati postojeći koalicijski dogovor (ili ga promijeniti, ako se tako dogovore) i ako će se sa strankom dogovarati o zajedničkim potezima Vlade. Drugi smatraju da Budiša neće raskinuti koaliciju zato, jer »ne može učiniti nešto što Sabor stranke neće prihvatiti«.

Aleksa Crnjaković