Vjesnik: 13. 11. 2001.

Krivnju Jokić prebacuje na druge

U izjavi beogradskom tisku, Jokić je rekao: »Već u prvom susretu s bojišnicom u Konavlima bio sam zaprepašten "učinkom"- spaljeno, zgarište, opljačkano. Bio sam depresivan. Kad sam to iznio na sastanku, Božidar Vučurović, predsjednik Trebinja, kazao mi je: "Admirale, pa nikada ljepše nisu izgledala"«

ZAGREB, 12. studenoga - Zapovjednik Vojnopomorskog sektora Boka u vrijeme srpsko-crnogorske agresije na Dubrovnik, viceadmiral JNA u mirovini Miodrag Jokić, u ponedjeljak ujutro otputovao je u Haag. Jokić je drugooptuženi u nedavno otpečaćenoj optužnici koju je Haaški sud podigao protiv četvorice časnika JNA koji su vodili napad na dubrovačko područje (uz Jokića, to su još Pavle Strugar koji se već nalazi u Haagu, te Milan Zec i Vladimir Kovačević). Optužnica ih tereti da su u razdoblju od 1. listopada do 31. prosinca 1991. počinili teške povrede Ženevskih konvencija, kršenje zakona i običaja rata, odnosno ubijanje civila i surovo postupanje prema njima. Oni se, također, smatraju odgovornim za napade na civilne objekte, uništenje kulturnih i povijesnih spomenika, te za pljačku.

Miodrag Jokić je rođen 1935. u Mionici, općina Valjevo u Srbiji. U čin viceadmirala unaprijeđen je 1991., a iste je godine imenovan zapovjednikom 9. vojnopomorskog sektora Boka. U haaškoj optužnici stoji da je cilj napada na dubrovačko područje, do kojeg je došlo iz pravca Crne Gore, BiH i s mora, bio stvaranje tzv. dubrovačke republike, njeno odvajanje od Hrvatske i pripojenje Srbiji i Crnoj Gori, odnosno područjima pod srpskom dominacijom.

Prema optužnici, u tom su napadu sudjelovale regularne postrojbe JNA, zračne i pomorske postrojbe, teritorijalna obrana iz Crne Gore, paravojne postrojbe i postrojbe specijalne policije koje su bile podređene JNA.

Kako je poznato, te su snage opustošile i zapalile Konavle, zatim područje zapadno od Dubrovnika, a najteži napadi na sam Grad bili su 6. prosinca. Zahvaljujući upornosti hrvatskih branitelja Dubrovnik nije pao, ali je pretrpio teška razaranja uz velike ljudske žrtve. Prema UNESCO-vim podacima, pogođeno je više od 60 posto objekata u staroj gradskoj jezgri. Prema haaškoj optužnici, poginula su 43 civila.

Jokić danas govori da je tijekom tog razdoblja »savjesno i profesionalno« obnašao svoje vojničke dužnosti i da se nema čega stidjeti. Krivnju za nedjela pokušava prebaciti na druge. Tako je u izjavi beogradskom tisku, među ostalim, rekao: »Već u prvom susretu s bojišnicom u Konavlima bio sam zaprepašten "učinkom"- spaljeno, zgarište, opljačkano. Bio sam depresivan. Kad sam to iznio na sastanku, Božidar Vučurović, predsjednik Trebinja, kazao mi je: "Admirale, pa nikada ljepše nisu izgledala"«.

Jokić je u Haag otputovao u pratnji supruge i kćeri i u društvu srbijanskog ministra policije Dušana Mihajlovića, koji je najavio da će zbog njegove dragovoljne predaje tražiti da se brani sa slobode i u tom je kontekstu ponudio jamstva srbijanske vlade. Hina javlja da je istim zrakoplovom, zajedno s Jokićem, u Haag otputovala i Mirjana Marković, supruga Slobodana Miloševića, bivšeg jugoslavenskog predsjednika. Milošević svoju obranu temelji na nepriznavanju Suda, a Jokić krivnju prebacuje na druge.

Što su zapravo radili na dubrovačkom području i što im je bio cilj - to treba stalno ponavljati - napisao je još 1993. u svojoj knjizi Veljko Kadijević. Osvajanje Dubrovnika i doline Neretve zajedno s mostarskom grupacijom JNA trebalo je, prema Kadijeviću, biti tek pripremna osnova za daljnja djelovanja prema Splitu. U tom kontekstu taktika spaljene zemlje, protjerivanje i ubijanje dotadašnjeg stanovništva i rušenje spomeničke baštine su, ma koliko to Jokić i neki drugi opovrgavali, bile glavno sredstvo za stvaranje »velike Srbije« od dijelova Hrvatske i kasnije BiH.

Marko Barišić