Slobodna Dalmacija: 16. 11. 2001.
PRORAČUN OPTIMIZMA?
Piše: Marija BRNIĆ
Račanova administracija predložila je svoj treći proračun Hrvatskom saboru. Prva su dva bila nesretan nastavak naslijeđenog koncepta gospodarske i socijalne politike, kao i tereta sveukupnih gubitaka ostvarenih u prošlosti. Predlagači su predstavili proračun posve drugačijim od ranijih proračuna. On to doista i jest, jer prvi put uključuje i pro
računske 'pijavice' — mirovinski i zdravstveni fond, te fond za zapošljavanje i dječje doplatke. Sklopljen je, dakle, tako da ga je vrlo teško uspoređivati s bilo kojim proračunom iz proteklih godina.Sadrži li, međutim, proračun za 2002. godinu dozu optimizma koji od njega svi očekuju? Na prvi pogled moglo bi se reći da to ovisi o poziciji s koje tko gleda. Porezni će obveznici uvijek vidjeti da se od njih očekuje previše, proračunski korisnici pak nikad neće prestati tražiti više. Pomirba proračunskih ko
risnika ove je godine ipak uspjela, barem tako tvrde ministri.Ključno je pitanje je li Vlada dobila rat s potrošnjom i je li ona smanjena do razine koja će od Hrvatske stvoriti zemlju ozbiljnog investiranja i proizvodnje. To je jedino, naime, što može povećati ne samo proračunske prihode, nego i broj zaposlenih.
Stanovite uštede u potrošnji države, za oko milijardu kuna, jesu postignute. Jesu li državni činovnici mogli uštedjeti i više? Vjerojatno da, ali je nepopularno. Gospodarstvo, sa "suprotne" strane i dalje ne može računati na smanjenja tereta teške situacije, ali barem nije dobilo novo porezno breme, nasuprot građanima, gdje lošije prolaze oni koji vole pivo ili dobar automobil.
Optimizam, kad je riječ o proračunu, donosi međutim činjenica da on u idućoj godini više neće ovisiti o privatizacijskim prihodima. Oni će biti usmjeravani umjesto u potrošnju, u razvoj i otvaranje novih radnih mjesta, odnosno u posebna dva razvojna fonda. Upravo zbog nestabilnih privatizacijskih dotoka kapitala proračun je o
ve godine nekoliko puta rebalansiran, što doduše ne znači da se to i iduće godine, iz nekih drugih razloga, neće ponoviti.Ipak, aktivniji je angažman države na razvoju i poduzetništvu. Država se ne smije brinuti samo o tome kako isfinancirati plaće svojih činovnika, nego mora poduprijeti razvoj. Tu poruku koju ekonomisti i gospodarstvenici godinama upućuju Vladi, Račanov je tim, konačno prihvatio. U ovoj državi dugo nema aktivne razvojne politike, a ništa se u razvoju ne događa slučajno.
Vlada je zamislila ta dva nova proračunska fonda poput dva virusa koji će "zaraziti" puno širi krug gospodarstva i potaknuti širi razvoj. U uvjetima dugotrajne depresije i nezaposlenosti takva je ruzveltovska inicijativa od Vlade dobrodošla, složit će se i najžešći Vladini kritičari. Sasvim sigurno, ona je i zakasnjela. Račan je takve projekcije, pa i još veće uštede u proračunu, ali i postavljanje jasnih ciljeva trebao ponuditi još prije dvije godine. Je li kasno? Za iscrpljeni narod nikad nije, ali račun za kašnjenje bit će velik, a svakako ispostavljen tek sada "probuđenoj" Vladi.