Jutarnji list: 16. 11. 2001.

Hrvatima u BiH teže nego ’91.

Mate Boban je na proljeće 1992. pozvao Hrvate iz tijela vlasti da odu iz Sarajeva, no 2001. godine za svoja prava mogu se izboriti samo u Sarajevu, a ne u Grudama niti u Zagrebu

Piše: Snježana Pavić

Nikakva hrvatska opcija u Bosni i Hercegovini nije moguća a da ne uđe u sukob s međunarodnom zajednicom. Oni naprosto ne razumiju što mi hoćemo, rezignirano je nedavno rekao jedan bosanskohercegovački Hrvat prepričavajući razgovore s međunarodnim diplomatima na zadatku u BiH.

Ne razumiju zašto inzistiramo na hrvatskom jeziku kad nema nikakve razlike između hrvatskog i bosanskog, kako oni to kažu, ne razumiju zašto tražimo da nam djeca uče po posebnom, hrvatskom programu. Smjenjuju ljude jer se ne žele odreći hrvatske zastave, možeš to zvati zastavom Herceg Bosne, ali to je naša zastava, a oni svaki napad na američku zastavu tretiraju kao najteže kriminalno djelo, Ijutio se inače oštar kritičar politike HDZ-a BiH. Ne vidi nikakve šanse za Hrvate u BiH - u HDZ-u nisu u stanju shvatiti političku realnost a Nova hrvatska inicijativa Krešimira Zubaka ne može biti alternativa jer svaki suštinski Zubakov zahtjev u Sarajevu dočekan je na nož kao i Jelavićev.

Na desetu obljetnicu Herceg Bosne Hrvati u BiH sasvim su sigurno u težem položaju nego što su bili 17. studenoga 1991., kad je u Grudama osnovana Hrvatska zajednica Herceg Bosna. Tada, na vrhuncu agresije na Hrvatsku rat u BiH tek se naslućivao, iako je mjesec dana ranije JNA razorila selo Ravno u Hercegovini. Osim što su Hrvati brojčano gotovo prepolovljeni, deset godina kasnije politički su obezglavljeni zahvaljujući ratu HDZ-a i međunarodne zajednice, a službeni Zagreb okrenuo im je leđa do te mjere da se odluka Milana Bandića o obnovi nekoliko kuća kod Dervente u petorki tretira kao prvorazredni skandal. To da Račanova vlada ispravlja goleme pogreške Tuđmanove politike i konačno tretira BiH kao suverenu državu s kojom želi imati dobre odnose jednostavno nije istina. Ključni sporazumi se ne potpisuju, a onaj o Pločama, na koji su Tuđmana prisilili Amerikanci, sad izaziva sukobe u petorki kao što su ranije oko njega ratovale frakcije HDZ-a. Nakon promjene vlasti u Hrvatskoj u odnosima dviju država ništa se bitno nije promijenilo, osim što Hrvati u BiH osjećaju da su izgubili najsnažnijeg zaštitnika.

To što je taj zaštitnik radio uglavnom na njihovu štetu ne ublažava im osjećaj ugroženosti. Taj osjećaj ugroženosti za Ijude u Hrvatskoj teško je razumljiv. Zašto inzistiraju na opstanku HVO-a, zašto ne pristaju na integraciju Vojske Federacije? A zašto onda HV kao vojska jedne demokratske države, ne raspiše natječaj za prijam časnika i vojnika tzv. Vojske Republike Srpske Krajine? Zato što je HV ratovao s njima i pobijedio. I HVO je ratovao s Armijom BiH, a pobijedili su Amerikanci nametnuvši Washingtonski pa Daytonski sporazum. Glasači HDZ-a BiH, gotovo 90 posto Hrvata koji su izašli na izbore, optuživali su NHI da će ukinuti HVO.

Kad je Mijo Anić, novi ministar obrane F BiH rekao da su spremni na ukidanje hrvatske vojne komponente kad se o tome dogovore Bošnjaci sa Srbima, odjednom je izvrgnut salvama napada sarajevskih medija, koji su mu dotad pisali panegirike zbog žestokog obračuna s kriminalom u HVO-u. Zubak se suprotstavio hajci na Aluminij ističući da direktor Mijo Brajković, kojega se smatra tvrdolinijašem HDZ-a, nije dobar razlog za uništavanje najuspješnije tvrtke u BiH, i pobunio se protiv tretmana četvorice bošnjačkih časnika koji su se predali Haagu - zašto Alijansa staje iza njih ako nije stala iza časnika HVO-a? Zato što je Armija BiH branila državu, a HVO je rušio, kažu u Sarajevu.

O tome tko je branio državu Hrvati u Vitezu ili Konjicu misle drukčije a formalno, po Daytonu, i HVO i Armija BiH su jednako legalni. No u Federaciji većinu čine Bošnjaci pa su Bošnjaci najjači i u Alijansi, a nacionalni interesi lako se prepoznaju u istupima Alijansinih političara, kao što je to ranije bilo kad su vlast bratski dijelili HDZ i SDA.

BiH uskoro čeka najvažniji događaj od Daytona, usklađivanje entitetskih ustava s Ustavom BiH po kojem bi ista prava trebali imati Hrvati, Srbi i Bošnjaci, no ustavne reforme prijete da Hrvati izgube najjači mehanizam zaštite nacionalnih interesa domove naroda. Srbi se oštro protive uvođenju doma naroda u banjolučki parlament jer bi ključne odluke bile uvjetovane pristankom Hrvata i Bošnjaka. Službeni stav Federacije je da traže uvođenje doma naroda i u srpski entitet, no Hrvati se boje da će Bošnjaci na kraju popustiti Srbima jer njima kao većinskom narodu takva zaštita nije nužna. Hrvati u Alijansi su preslabi, HDZ još odugovlači s povratkom u federalni parlament. Mate Boban je u proljeće 1992. pozvao Hrvate iz tijela vlasti da odu iz Sarajeva, no 2001. za svoja prava mogu se izboriti samo u Sarajevu, a ne u Grudama i Zagrebu.