Jutarnji list: 17. 11. 2001.

Račanova vlada se utvrđuje, ali ne jača

Piše: Nino Đula

Prema tome kako mu je krenulo krajem godine, na startu druge polovice mandata o premijeru Ivici Račanu neki bi mogli početi razmišljati kao o liku iz vica o Zagorcu koji namjerava cijelo svoje selo tužiti sudu. Treba biti oprezan jer tko bi to rekao za Račana političara koji je svojedobno lansirao slogan “mirno i staloženo" i doista se uvijek doimao kao političar koji će izbjegavati konflikte, nekad i po cijenu nerješavanja problema. No, eto, pod njegovom komandom Vlada se u posljednjih tjedan ili dva uspjela posvađati gotovo sa svima u zemlji: s Crkvom, HSS-om, Budišinim HSLS-om, s braniteljima, HTV-om, Haagom i sindikatima. U tim teškim danima mandata Vlada je primila mnoštvo kritika i primjedaba, ovaj put ne samo od građana koji priželjkuju povratak konzervativne vlasti, nego i od Račanovoj administraciji sklonih, čak i bliskih pojedinaca i grupacija.

Iako se u prvom trenutku činilo da ulazak u otvoreni sukob s Kaptolom nije bio planiran i osmišljen u Vladinim krugovima, nego da je bio posljedica izolirane temperamentne reakcije zamjenika premijera Gorana Granića, događaji koji su uslijedili uputili su na suprotan zaključak. Kad su neke stranke koalicije, osobito HSS, ali i Budišin dio, HSLS-a, pokušale umanjiti efekte Vladina pisma Kaptolu, s još manje uvijenim napadom na Crkvu oglasio se jedan od najbližih Račanovih suradnika iz SDP-a Davorko Vidović, ministar rada i socijalne skrbi. Vidović je definitivno govorio riječima kakvima se nijedan političar koji drži do karijere do sada u Hrvatskoj nije usudio obratiti crkvenim velikodostojnicima.

Račan se, treba ovdje naglasiti, u taj spor uključio upravo u skladu s onim obilježjima svoga karaktera koje smo spomenuli na početku: nastojao je svojim izjavama ublažiti sukob, zauzimajući se za hitan početak dijaloga između Crkvenih i Vladinih dužnosnika. Dakle, nije on "svadljivi Zagorac", nego ministri i pojedine stranke iz koalicije, a on je - na tome će vjerojatno završiti - političar koji će radikalizirani sukob prvo iskoristiti za početak razgovora s Bozanićem i njegovim suradnicima, a zatim se predstaviti kao premijer koji će, unatoč hipoteci koju lijeva koalicija ima u odnosima s Kaptolom, veze između Vlade i Crkve ipak uspjeti unaprijediti. I što je važno reći, bit će to predstavljeno - isključivo kao njegova zasluga.

No, osim Račana, politički su profit iz sukoba s Crkvom namirisale još najmanje dvije stranke iz koalicije, pa će biti zanimljivo na kraju vidjeti kome će se taj javni spor najviše isplatiti. Pojavile su se glasine da biskupi s Kaptola, dešperatni što već dvije godine nemaju prave veze s vlašću, sad preko HSS-a traže nove linkove. To bi moglo biti jedno objašnjenje za oštru Tomčićevu reakciju na Granićevo priopćenje o biskupima. No, s druge strane, predsjedniku HSS-a neslavno je propala zamisao o rekonstrukaji Vlade koju je plasirao malo prije, pa je moguće da je na oštru kritiku Vlade bio motiviran jedino - popravkom dojma od prije.

O motivu Dražena Budiše da se i sam zauzme za biskupe, a protiv Vlade nema velike dvojbe. S obzirom na to da se posljednjih mjeseci Budiša kao saborski zastupnik nije izjašnjavao ni o mnogim važnijim stvarima, reakcija na tu epizodu u sklopu je njegove netom započete kampanje da se vrati na mjesto predsjednika HSLS-a.

No, Crkva sasvim sigurno u razgovorima koji će uskoro uslijediti neće tražiti saveznika prema emocijama, nego prema objektivnoj procjeni od koga mogu najviše dobiti i s kim mogu računati na duge staze. Između Račana, Tomčića i Budiše vrh Kaptola će vjerojatno birati najperspektivnijega. Nije stoga nemoguće da je Račan namjerno isprovocirao taj okršaj s Kaptolom, kako bi posvađao sve koje se u vezi s tim može posvađati, a onda došao kao pravednik i policajac urediti odnose.

Tako je, vjerojatno, i s drugim stvarima za koje nam se u prvi mah može učiniti da je riječ o skandalima koji su odviše opteretili Vladu i koji čak dovode u pitanje njezinu dugovječnost. Na primjer konačnim objavljivanjem da je pobjegao Gotovina, a možda čak i ugovorenim propustima organa nadležnih za uhićenje, Vlada je možda i stvorila određene kratkoročne probleme s Haagom, ali je preko noći skinula s dnevnog reda jednu stvar koja je bila ključna za mobilizaciju desne opozicije u Hrvatskoj. Čak je i Budiši, koji se vraća u politiku iz koje je otišao upravo zbog slučaja Gotovina, na taj način izbijen važan argument: Gotovinaje pobjegao, heroji ne bježe, bjegunce neka hvataju drugi, mi smo se toga riješili zauvijek. Na kraju, priopćenje Vlade o tome da je HTV nekorektno postupila izvješćujući o teško invalidnom branitelju kojemu su smanjena prava, lijepo će sutra poslužiti da se pokaže kako Galićeva televizija nije politički zauzdana.

Sve u svemu, možda ne treba odviše žaliti Vladu što se posljednjih petnaestak dana našla u neprilikama i pod udarima: sve se to čini kao programirani kaos koji, kojeg li paradoksa, Račanovu administraciju utvrđuje, ali ne jača.