Državni ured za reviziju trenutno ispituje zakonitost pretvorbe i privatizacije u 67 društva, čime je u Hrvatskoj započela dugoočekivana revizija pretvorbe i privatizacije. U svom izvješću Saboru glavna državna revizorica Šima Krasić ističe da je u prve postupke revizije uključeno 160 revizora, te da je taj proces započeo u svim hrvatskim županijama u kojima se propituje pretvorba i privatizacija barem po dva društva. Revizori bi prema zahtjevima koji su pristigli u Državni ured i prema broju društava u kojima je revizija obavezna po sili zakona morali ući u 1.982 poduzeća i ispitati jesu li njihovi vlasnici udjele stekli na zakonit način.

Kad se zna da je u Hrvatskoj od početka devedesetih pretvoreno društveno vlasništvo u 2.850 društava, te je nakon toga privatizirano 2.650 društva, to znači da je 70 posto pretvorbi sumnjivo. Istovremeno se iz različitih razloga sumnja da je 75 posto privatizacijskih procesa bilo nezakonito, odnosno vjeruje se da je tek svako četvrto društvo dobilo nove vlasnike na legalan način.

Pred Državnom je revizijom posao u kojem će analizirati sve boljke pretvaranja društvenog u privatno vlasništvo i sačiniti svojevrsnu inventuru privatizacijskog procesa, pa ne čudi što glavna državna revizorica Šima Krasić upozorava Sabor da bi revizija pretvorbe i privatizacije mogla završiti tek do kraja 2004. godine. Tako Državna revizija na indirektan način od Sabora traži dvogodišnje produljenje roka za provođenje revizije pretvorbe i privatizacije.

No, mukotrpni posao obavit će se u produljenom roku samo ako Sabor prihvati drugi prijedlog glavne revizorice po kojem se revizija ne bi obavljala u društvima koja su nacionalizirana i za koje se vode ili su okončani postupci prema Zakonu o naknadi imovine oduzete za vrijeme jugoslovenske komunističke vladavine. Ukoliko taj prijedlog ne bude prihvaćen, to će značiti reviziju u 180 društava više, što dodatno produljuje rok za njezino provođenje. Glavna revizorica ističe i to da je njezin ured prikupljajući podatke došao do saznanja da se u 1.532 društva revizija mora obaviti, jer su ta društva sanirana, financirana državnim novcem, jer su im otpisivani dugovi ili su njihove dionice bile predmet zamjene medu fondovima ili su ušle u kuponsku privatizaciju, što je Vlada postavila kao kriterije za obaveznu reviziju privatizacije.

Sama činjenica da je zakonodavac, odnosno Sabor predvidio duplo kraći rok za provođenje revizije od onog za koji je Državna revizija ocijenila da je realan, govori dovoljno o tome koliko su parlamentarci, ali i predlagatelj zakona - Vlada upućeni u to što se doista događalo u procesu pretvorbe i privatizacije u Hrvatskoj, te što o tome misle mali dioničari i zaposleni, koji su najčešći podnositelji zahtjeva.

Mah dioničari, njihove udruge i sindikati podnijeli su više od 600 zahtjeva i to u kratkom roku od 60 dana koji im je za to bio ostavljen. Čini se da su se istovremeno državne institucije sustezale od podnošenja zahtjeva. Tako je Državno odvjetništvo podnijelo 56 zahtjeva, i to tako što je Uredu za reviziju samo proslijedilo zahtjeve koji su stigli na njegovu adresu. Financijska policija koja bi trebala imati najbolji uvid u poslovanje pojedinih društva uputila je samo šest zahtjeva. Iz 19 ministarstava na čijem čelu sjede ljudi koji su prije izbora biračima obećavali brzo ispravljanje nepravdi u “pljački stoljeća” stigao je, kao i iz Državnog pravobraniteljstva, tek jedan zahtjev.

Možda se državnim institucijama nije dalo gubiti vrijeme na prikupljanje papira jer su računali na to da će radnici i sindikati jedva dočekati podnošenje zahtjeva, te na to da su brojnim zakonskim odredbama o obaveznoj reviziji obuhvaćena gotovo sva društva? No, ipak su ozbiljnost u ispunjavanju predizbornih obećanja nekadašnji oporbenjaci, a današnji vladajući mogli dokazati podnošenjem zahtjeva za zvučnija imena čijim su čestim isticanjem znali dobivati brojne političke poene. Ili su možda dolaskom u ministarske fotelje zaključili da je u pretvorbi i privatizaciji, kako su to isticali oni prije njih, većina stvari “čisat kao suza”, odnosno da je obavljena po zakonu?

A, možda je prva istina u tome da su državne institucije svjesne dometa zakona koji je donesen godinu i pol nakon dolaska kolicijske Vlade na vlast, pod pritiskom javnosti koja je podsjećala da se barem jedno predizborno obećanje mora ispuniti. Najlakše je naravno bilo donijeti zakon čijim će se provođenjem godinama mučiti Državna revizija i čiji nalazi kao i dosada nikoga ni na što neće obavezivati. Osim toga sljedećih godina će i Vlada i Državno odvjetništvo na svaki upit zašto se ne sankcioniraju nezakonitosti iz pretvorbe i privatizacije moći odgovoriti da se time bavi Državni ured za reviziju.

Državnom uredu za reviziju ostavljena je mogućnost podnošenja kaznenih i prekršajnih prijava u svim slučajevima u kojima se utvrde nezakonitosti. No, nakon što Državni ured za reviziju zavlši svoj posao i podastre izvještaje Saboru i javnosti za većinu će se privrednih prekršaja moći konstatirati da je nastupila zastara. Ona će nastupiti čak i za prekršaje iz 1999. godine, ako ti slučajevi posljednji dođu na red, odnosno ako se njihova revizija napravi krajem 2004. godine. Osim toga već sada je nastupila zastara za sve slučajeve privatizacije koji su obavljeni u 1996. godini i ranije, a to znači da se radi o većini privatizacijskih procesa u Hrvatskoj, barem što se tiče najvećih poduzeća. Što se tiče pretvorbe društvenog vlasništva ona je obavljena još početkom devedesetih pa je za većinu privrednih prekršaja još odavno nastupila zastara.

Ne može se reći da o tome, barem potiho, nisu govarili i oni koji su se zalagali za provođenje revizije i koji su odlučivali o donošenju zakona. No, sadašnja je vlast odugovlačenjem pri donošenju zakona s kojim je kasnila gotovo dvije godine, onemogućila procesuiranje brojnih slučajeva u kojima je baš zahvaljujući tom vremenu nastupila zastara. Možda to najbolje govori o tome koliko joj je stalo do ispunjenja jednog od najjačih prediizbornih obećanja.

No, suočeni s činjenicom nastupanja zastare, predstavnici današnje vlasti naglašavali su važnost toga što će na kraju procesa revizije pretvorbe i privatizacije jednom zauvijek biti skinut veo tajne s privatizacijskog procesa i što će se dobiti prava slika onog što se u tom procesu događalo. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se nakon što ta slika bude predstavljena javnosti ponašati glavni akteri privatizacije, ali i zagovornici njezine revizije. Što će se dogoditi ako Državna revizija zaključi da je većina privatizacija, uz manje prekršaje, napravljena po zakonu, što tvrde ljudi koji su predvodili privatizacijski proces, a što ako Državna revizija potvrdi većinu sumnji podnositelja zahtjeva?

Od 242 zaposlenth u Državnom uredu za reviziju njih 183 su ovlašteni državni revizori koji mogu obavljati reviziju pretvorbe i privatizacije. Upravo zbog povećanja obujma posla nedavno je u Državnom uredu za reviziju zaposleno 39 novih djelatnika. Šima Krasić u svom izvješću Saboru naglašava da njezin ured tako konačno ima optimalan broj državnih revizora za izvršavanje godišnjeg programa rada, odnosno redovitu reviziju izvršenja državnog proračuna, ministarstava fondova i zavoda na državnoj razini, te jedinica lokalne samouprave i uprave. Sljedećih godina ti će se Ijudi dodatno baviti i revizijom pretvorbe i privatizacije. Uz obavljanje redovitog posla glavna državna revizorica Šima Krasić procijenila je da bi njezin ured godišnje mogao obaviti reviziju pretvorbe i privatizacije u oko 600 slučajeva.