Vjesnik: 23. 11. 2001.

Branko Horvat: Hrvatska nikada neće ući u EU

Radošević: Hrvatska prije 2010. godine ne može ući u Europsku uniju, ali to i nije bitno - bitno je da ide u tom smjeru / Lokin poziva da se brutalno odbaci i optuži program stabilizacije / Lovrinović je uvjeren da će inzistiranje na uravnoteženom proračunu i stabilnom monetarnom sektoru produbljivati recesiju

OPATIJA, 22. studenoga - »Teško je licitirati godinama, ali i Per Vinther je rekao da Hrvatska prije 2010. godine ne može ući u Europsku uniju. No, to i nije tako bitno. Bitno je da Hrvatska ide u tom smjeru«, rekao je savjetnik hrvatskog predsjednika, mr. Dubravko Radošević govoreći u Opatiji ekonomistima okupljenim na savjetovanju »Ekonomska politika Hrvatske 2002«, čiji je pokrovitelj predsjednik Stjepan Mesić.

Iznoseći teze za strategiju regionalnog povezivanja i pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji, mr. Radošević je nastojao upozoriti na posebnost priključenja EU putem regionalne suradnje. Pritom je ključno da Hrvatska formulira ekonomsku stretegiju pridruživanja, kakvu imaju sve razvijenije tranzicijske zemlje koje se nalaze pred ulazom u EU.

Prema jednoj analizi bečkog Instituta za komparativna istraživanja, napomenuo je mr. Radošević, najbolju ocjenu dobila je Slovenija, koja je izradila nekoliko takvih strategija, od općih do sektorskih, a u njima se ne radi samo o prilagođavanju zakonodavstva. Međutim, istaknuo je mr. Radošević, potrebna je konvergencija, odnosno međusobno približavanje, što znači da Hrvatska mora zadovoljiti kriterije konvergencije razvijenosti; prije svega BDP per capita mora biti na razini 60 posto prosjeka europske Petnaestorice.

»Ako to ne zadovoljimo, ne možemo ispuniti uvjete za ulazak, a da bismo u tome uspjeli moramo imati brže stope rasta i moramo koristiti sve makroekonomske politike, uključujući i monetarni suverenitet. Dakle, put do eura mora biti osmišljen, mora postojati strategija kako da se Hrvatska priključi europskoj monetarnoj uniji, kojim instrumentima i u kojem vremenskom okviru«, izjavio je mr. Dubravko Radošević.

Na upit koliko je Hrvatska udaljena od Europske unije, on je odgovorio kako 60 posto prosjeka iznosi oko 10.000 dolara BDP per capita, a naš je trenutačno oko 5000. Znači, Hrvatska bi morala udvostručiti BDP po stanovniku.

»Originalni naslov mog izlaganja bio je "Hrvatska neće ući u EU", ali onda su me upozorili da će to biti šok za slušatelje i prisilili me da to preformuliram u "Da li će Hrvatska ući u EU"«, rekao je prof. dr. Branko Horvat tvrdeći kako Hrvatska nikada neće ući u EU te da to nije samo njegovo nego i mišljenje ljudi iz europskih političkih krugova.

Horvat je uvjeren kako je jedan od ključnih razloga to što Hrvatska ne bi mogla preživjeti u Europskoj uniji, morala bi dobivati velike subvencije, na što bi zemlje koje sada primaju subvencije EU, poput Irske, Italije, Portugala, Španjolske i Grčke izložile veto. To pak govori da Hrvatska ni na koji način ne može ući u EU, a ako ostane sama i izolirana, istaknuo je Horvat, onda je to nastavak dosadašnje degradacije i osiromašenja.

Govoreći ispred Hrvatske gospodarske komore o »Stabilizaciji ili/i stagnaciji« dr. Branimir Lokin uputio je poziv da se brutalno odbaci, a ako treba i optuži program stabilizacije te da se konačno počne razmišljati o ključnim problemima. Lokin je uvjerenje kako upravo taj program stvara privid stabilizacije, iza čega se zapravo provlači duboka destrukcija i propadanje društva. Tako se stvara dojam da su oni koji otkrivaju duboku deformaciju društva lažni proroci, a da su pravi ljudi oni koji provode politiku stabilizacije.

»Ja tvrdim suprotno: politika stabilizacije sama u sebi je potpuna destrukcija. Zato sam pozvao da se odbaci«, rekao je Lokin. Među ostalim, složio se s konstatacijom da Vlada nema previše sluha za takva upozorenja, što je pred ekonomistima potvrdio i predsjednik Mesić.

Sudionici savjetovanja jedinstveni su u zaključku kako je program nužno napustiti i da se mora krenuti od potreba društva, a ne od apstraktnih ciljeva.

»Razvoj realnog sektora nije uopće bio cilj dosadašnjeg rada, pa je prema tome stabilnost monetarnog sektora bila dosadašnji ključni cilj, koji su ostvarivale praktično sve vlade od "93. godine, tj. od usvajanja stabilizacijskog programa, što je i danas na snazi«, rekao je u svom izlaganju ne temu »Uzroci i posljedice nesklada realnog i financijskog sektora hrvatskog gospodarstva« doc. dr. Ivo Lovrinović sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. Tadašnja i sadašnja monetarna politika temelje se na monetarističkoj doktrini, a to je bitno objasniti da bismo znali zašto smo danas tu gdje jesmo. Glavni cilj monetarističke politike i doktrine je stabilnost monetarnog sektora, a to znači stabilne cijene i tečaj i posebno vanjska likvidnost. Gotovo sve to je i ostvareno.

Da bismo shvatili zašto smo u sadašnjoj situaciji, treba podsjetiti koje su ključne postavke monetarizma: minimalna uloga države, uravnotežen proračun, deregulacija poduzeća i tržišta te pravilo konstantnog monetarnog rasta. Lovrinović je naveo primjer da su u razdoblju od skoro 20 godina, odnosno 1980. - 1998. godine, bruto zaduženja javnog sektora Belgije sa 81 posto prema BDP-u porasla na 117 posto, Grčke sa 23 posto na 106 posto, Italije sa 59 posto na 119 posto... To su, naglasio je, tri zemlje članice Europske unije. Prema Maastrichtskim kriterijima te zemlje nisu trebale i nisu ispunile uvjete za pristup europskoj monetarnoj uniji. Zanimljivo je da o tome, napominje Lovrinović, nitko ništa nije rekao. Prema tome, menadžment javnog duga postao je pobočna poluga monetarizmu kako bi u razvijenim zemljama moglo funkcionirati gospodarstvo.

»Dakle, inzistiranje na uravnoteženom proračunu i stabilnom monetarnom sektoru neupitno će produbljivati recesiju«, uvjeren je Lovrinović. Zaključujući kako je potreban novi zaokret u našoj državi, kazao je kako je Vlada već počela unositi snažnije elemente intervencionizma u ambijent monetarizma i neoliberalizma. Pritom je postavio pitanje znači li autocesta Zagreb- Split i formiranje fonda za razvoj unutar proračuna snažan zaokret Vlade prema intervencionizmu i napuštanje monetarizma?