Optužnica od 29 točaka tereti Miloševića »za odgovornost za zlodjela počinjena između 1992. i 1995. u Bosni i Hercegovini« / »Sudjelovao je u zajedničkom kriminalnom pothvatu«, čija je jedina svrha bila »nasilno i trajno uklanjanje nesrpske većine stanovništva s velikog područja BiH«, ističe se u optužnici/ Četvrt milijuna ljudi ubijeno ili zatočeno / Milošević utjecao na »krnje« Predsjedništvo SFRJ, potom SRJ, srpsko ministarstvo unutarnjih poslova, JNA, VJ, vojsku RS te srpske paramilitarce i »nepoznate« / Sukob u BiH - »međunarodni oružani sukob« i »djelomična okupacija postojeće BiH«

HAAG, 23. studenoga (Od Vjesnikove dopisnice) - Haaški sud za ratne zločine objavio je i bosansku optužnicu protiv Slobodana Miloševića kojom ga tereti - kako je dosad u nekoliko navrata najavljivala glavna tužiteljica - i za genocid. Razlog zašto je tradicionalno dugačak haaški dokument opsežniji od dosadašnjih jest da, uz težinu i razmjere zločina, sadrži i osnovne podatke o stratištima, zlodjelima i žrtvama. Optužnicu je potvrdio sudac Richard May, koji predsjedava sudskim vijećem u Miloševićevom slučaju, i ona je objavljena u petak.

Osnove su optužbe protiv Miloševića: genocid i udruživanje radi provedbe genocida, zločini protiv čovječnosti u koje su ubrojeni protjerivanje, istrebljenje, ubijanje, zatvaranje, mučenje, deportacija te ostala nehumana djela. Uz to, navode se teške povrede Ženevskih konvencija s ubijanjima, nezakonitim ponašanjem, mučenjem, namjernim i neopravdanim izazivanjem velikih patnji, nezakonitom deportacijom i transferom te rasprostranjenim uništavanjem i pljačkom imovine.

»Svaki od sudionika ili suradnika u tom zajedničkom kriminalnom pothvatu dijelio je ili namjeru da mu pridonese ili je imao svoju vlastitu ulogu ili osjetno pridonio postizanju ciljeva«. U optužnici se spominju »uloge« sudionika »kriminalnog pothvata«.

Kao »dominantna politička figura« u Srbiji, Milošević je imao »stvarnu kontrolu ili zamjetan utjecaj« nad svim sudionicima »kriminalnog pothvata« ili njihovim suradnicima, uključujući »znane i nepoznate« osobe s kojima je zajedno utjecao na akcije. Primjerice, navodi se da je utjecao na »krnje« Predsjedništvo SFRJ, potom SRJ, srpsko ministarstvo unutarnjih poslova, JNA, Vojsku Jugoslavije (VJ), Vojsku Republike Srpske (VRS) te srpske paramilitarce. Spominjanje »nepoznatih« upućuje na to da lista odgovornih nije zatvorena.

Prema tome, zaključuje optužnica, Milošević je ili sam ili u suradnji s ostalim elementima »zajedničkog kriminalnog pothvata«, u zločinima sudjelovao nadzorom nad JNA i VJ u planiranju, pripremama, provedbi nasilnog uklanjanja nesrpske manjine, »prvenstveno bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata«. Osiguravao je financijsku, logističku i političku potporu Vojsci RS te znatno utjecao na političko vodstvo RS s kojim je stalno surađivao u »planiranju, pripremama i provedbi preuzimanja općina u BiH i zamjetnom nasilnom uklanjanju nesrpske većine«. Za preuzimanje vlasti u općinama, kako se ističe, osiguravao je financijsku, materijalnu i logističku podršku.

Prema optužnici, Milošević je sudjelovao u stvaranju, financiranju, opskrbi, podršci i usmjeravanju specijalnih snaga srpskog MUP-a koje su »sudjelovale u izvršavanju zajedničkog kriminalnog pothvata«. Isti navodi u optužnici odnose se i na paravojne snage. »Kontrolirao je srpske državne medije, manipulirao njima ili ih na druge načine upotrebljavao kako bi prenosili pretjerane ili lažne poruke o napadima na etničkoj osnovi bosanskih Muslimana i Hrvata na srpsko stanovništvo. Sve je to radio s namjerom da stvori atmosferu straha i mržnje među Srbima u Srbiji, Hrvatskoj i BiH što je pridonijelo nasilnom uklanjanju nesrpske većine iz velikog dijela BiH«, stoji u optužnici u kojoj se navodi da je Milošević bio svjestan posljedica tog »kriminalnog pothvata«.

Zlodjela su počinjena radi podjele po političkoj pripadnosti, rasi ili religiji. Ubijeni su deseci tisuća pripadnika nesrpskog stanovništva samo zato što su drugog političkog uvjerenja, vjere ili nacije. Uz to, riječ je o iznimno teškim zločinima s velikim brojem žrtava, u rasponu od serijskih smaknuća po logorima do zaustavljanja i uskraćivanja humanitarne i liječničke pomoći. Zbog svega toga optužnica Haaškog tribunala Miloševića tereti za genocid.

Osim za genocid, stroži kriteriji vrijede za zlodjela počinjena u okvirima međunarodnog sukoba i uz spominjanje okupacije. Takva procjena - kao i u slučaju hrvatske optužnice - može povući dalekosežne posljedice i na drugim pravnim instancama, poput Međunarodnog suda pravde, najviše pravne institucije UN-a, također u Haagu. Pred tim sudom su tužbe Hrvatske i BiH protiv SRJ radi osvajanja, genocida i ratne kampanje.

Tekst najnovijeg dokumenta tužiteljstva Tribunala zaključuje se pregledom zbivanja. Kraćom kronologijom objašnjava se politička pozadina zločina i okolnosti u kojima su stradali deseci tisuća ljudi. Svi potezi Beograda, čiji je Milošević bio nesumnjivi lider, potvrđuju da se radilo o organiziranoj kampanji kako bi se dio jedne zemlje pripojio Srbiji, a nesrpsko stanovništvo eliminiralo do te mjere da se stvore etničko čista »srpska« područja.

»Svaki sudionik unutar zajedničkog kriminalnog pothvata dijeli namjeru da pridonese i odigra svoju ulogu ili uloge u ostvarivanju ciljeva pothvata. Uloga sudionika uključuje, iako nije ograničena na njih, sljedeće osobe«, piše u optužnici. Poimenice se navode: Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, general Ratko Mladić, Borisav Jović, Branko Kostić, Veljko Kadijević, Blagoje Adžić, Milan Martić, Jovica Staničić, Franko Simatović Frenki, Radovan Stojičić Badža, Vojislav Šešelj i Željko Ražnatović Arkan.

Nekoliko je zanimljivijih detalja iz dugog obrazlaganja uloge svakog člana nezavršenog popisa sudionika »kriminalnog pothvata«. Primjerice, Borisava Jovića smatra se odgovornim jer je kao predsjednik Predsjedništva SFRJ, zajedno s drugima, »zapovijedao, upravljao ili na druge načine provodio stvarni nadzor nad JNA, članovima Teritorijalne obrane i paravojnim jedinicama koje su djelovale u koordinaciji ili pod okriljem JNA«. Za to se terete i tadašnji zapovjednik bivše JNA general Kadijević te zapovjednik glavnog štaba bivše JNA Adžić. Dodatna otežavajuća okolnost šefu državne sigurnosti Stanišiću, šefu specijalnih operacija u državnoj sigurnosti Simatoviću i zamjeniku šefa MUP-a Badži Stojčiću jest »osiguravanje naoružanja, fondova, obuke ili druge vrste znatne pomoći paravojnim jedinicama i policiji, značajno umiješanima u zločine spomenute u ovoj optužnici«.

Milan Martić je u »zajednički kriminalni pothvat« unio »martićevce« i njihova zlodjela, a Željko Ražnatović Arkan sa svojim paravojnim jedinicama intenzivno je sudjelovao u zločinima. On je, prema optužnici, »održavao veliku vojnu bazu u Erdutu, u Hrvatskoj, gdje je funkcionirao kao zapovjednik. U toj su bazi uvježbavane i ostale paravojne skupine i jedinice TO«. Vojislav Šešelj također je dao doprinos »pothvatu« tako što je »otvoreno zagovarao i ohrabrivao stvaranje velike Srbije putem nasilja i drugih nezakonitih načina, aktivno sudjelujući u ratnoj propagandi i širenju međuetničke mržnje«. (L. S. N.)