U igri su posve nove, dugoročne veze Hrvatske i Rusije, i svojevrsni povratak Putinove imperije na toplo Jadransko more, ali i skokovito povećanje hrvatskog rejtinga, ne samo u odnosu na stranu potražnje nafte, sa Zapada, nego i na stranu ponude nafte, s Istoka

ZAGREB/MOSKVA - Kocka je, napokon, jučer oko podne, bačena u Moskvi: hrvatsko izaslanstvo, predvođeno potpredsjednikom Vlade, Slavkom Linićem, i rusko izaslanstvo, predvođeno njihovim ministrom energetike, Igorom Jusufovim, stavili su potpise pod Protokol o udruživanju istočnoevropskoga naftovoda Družba s hrvatskim, - Jadranskim naftovodom. Tako se i formalno JANAF uključio u novu mrežu evroazijskih naftovoda, stvarajući pretpostavke da se za koji tjedan ili mjesec, na sličan način uključi i u pravac Constanza-Pančevo-Delnice/Omišalj Trst, kojim bi kaspijska nafta stizala u srce nove Evrope, tog najvećeg uvoznika crnog zlata na svijetu.

DružbAdria je međunarodni projekt izvoza ruske nafte na evropsko i svjetsko tržište, koji se u dužini od 3200 kilometara proteže od Samare u Rusiji, preko Bjelorusije, Ukrajine, Slovačke i Mađarske, do Hrvatske, točnije preko Siska do Omišlja. Cjevovodi DružbAdrije već su spojeni u Szazhalombattiji u Mađarskoj, pa je za prijevoz ruske nafte do Omišlja nužno još uspostaviti suprotan pravac samo od Siska do Omišlja. Za taj su posao ruske kompanije nudile investicijski ulog od 20 milijuna dolara odmah, ali se kroz pregovore došlo do toga, da ruska strana jamči količine nafte, dok hrvatska, točnije JANAF-ova strana, osigurava investiciju od tih 20 milijuna dolara.

U DružbAdriji sudjeluju ne samo Rusija i Hrvatska, nego još i Bjelorusija, Ukrajina, Slovačka i Mađarska, s tim što se sve slažu s cijenom prijevoza, od 0,64 dolara po toni na sto kilometara, osim Ukrajine, koja još traži više! Zato idućih dana i predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić, putuje u Ukrajinu, da bi uskladio interese svih članica DružbAdrije. Uspije li, ili ako Ukrajinci pristanu na kalkulaciju većine, prve bi tone nafte od Samare, kroz sustav DružbAdrije, prema Omišlju krenule već početkom prosinca 2002. godine.

Za početak bi to bilo pet milijuna tona godišnje, da bi se od 2010. prevozilo više od deset milijuna tona godišnje, a potom za godinu-dvije i više od 15 milijuna tona.

Jučer potpisani protokol, prema međunarodnom pravu, znači isto što i međunarodni ugovor, a ne samo zapisnik (prema franc. protocole). Kao takav može biti podvrgnut i ratifikaciji. No, u geopolitičkom smislu, riječ je o posve novim, dugoročnim vezama Hrvatske i Rusije, i o svojevrsnom povratku Putinove imperije na toplo Jadransko more, ali i o skokovitom povećanju hrvatskog rejtinga, ne samo u odnosu na stranu potražnje nafte, sa Zapada, nego i na stranu ponude nafte, s Istoka.