Vjesnik: 01. 12. 2001.

Nevidljivi Lončar

Andrea Latinović

Ivo Lončar, bivši novinar i trenutačni nezavisni zastupnik, cijeli je jedan dan u Saboru bio nevidljiv. Istina, uredno je sjedio na svom mjestu u sabornici, ali nitko ga od zastupnika uopće nije vidio. Tako je, naime, odredio prvi čovjek Sabora, Zlatko Tomčić. I čini se da je ovaj put imao potpuno pravo.

Isprva poznanici, nekad i partneri, Tomčić i Lončar danas su ljutiti protivnici koji koriste svaku prigodu za verbalni obračun. Istine radi, treba reći da bivši novinar Lončar rado poteže »mačka za rep«, katkad namjerno izazivajući Tomčića. No posljednjim cirkusom koji je priredio Lončar je prešao mjeru dobrog ukusa.

Inzistirajući već tko zna koji put da mu Tomčić objasni zašto je, navodno, prekršio poslovničke odredbe na prošloj sjednici, iskušavao je strpljenje saborskog predsjednika. Čak ni devet opomena koje mu je Tomčić izrekao nisu bile dovoljne da smire Lončarev temperament i nabusito ponašanje kojim je tlačio sve narodne tribune.

Iako je trebalo raspravljati o veoma važnoj temi kao što je pretvorba i privatizacija, a zatim o vrućem izglasavanju (ne)povjerenja potpredsjedniku Vlade Liniću, Lončar je izvodio »one-man-show«, blokirajući rad Sabora skoro čitav sat.

U vremenu u kojem u Sabor dolazi još gomila novih zakonskih akata, a sve treba odraditi do 15. prosinca, s već ionako preobimnim dnevnim redom, Lončar je u Saboru dokazivao svoju taštinu i narcisoidnost.

Nakon silnih opomena koje nisu urodile plodom, Tomčić je naredio 15-minutnu stanku, izrazivši želju da Lončar napusti sabornicu dragovoljno, jer će ga u protivnom iz nje izvesti saborska straža. Ma kakvi, Lončar se inatio i dalje, a kad su se nakon skoro sat vremena svi vratili u Veliku vijećnicu, Tomčić je izveo, prema sudu većine zastupnika i novinara, briljantan potez. Odustao je od represije, koju je Lončar vjerojatno očekivao, uzvikujući dramatične parole da »neće napustiti sabornicu makar pala i krv« i psujući one koji su ga pristojno nagovarali da prestane.

Da je Tomčić doista od osiguranja zatražio da ga izvede (a čuvari su se navodno dogovorili da će onda Lončara iznijeti iz sabornice zajedno sa stolcem na kojem sjedi), osiguranje bi ga moralo poslušati, a Lončar bi onda zacijelo vrištao da ga se, eto, tuče čak u vlastitom parlamentu! Zato je proglašen nevidljivim, iako možda ne bi bilo loše ni da je iznesen zajedno sa stolcem, pa da lakrdija prestane.