Novi list: 01. 12. 2001.

Hebrang protiv Hebranga

Jasmin KLARIĆ

Nešto ozbiljno nije u redu s doktorom Andrijom Hebrangom. Možda čak, tko će ga znati, postoji i neki medicinski naziv za stanje kad pacijent u roku od godinu-dvije potpuno promijeni svoje ponašanje. Hebrangitis?

U svakom slučaju, činjenica je da bivši visokopozicionirani HDZ-ovac i mogući kandidat za Sanaderovog nasljednika sve češće i upornije poriče ono što je isto tako uporno tvrdio ranije. Počelo je s Ivićem Pašalićem, kojega je nakon svog odlaska iz HDZ-a nazivao spletkarom, zloduhom i glavnim razlogom za HDZ-ov strmoglav s vlasti. No, s vremenom se odnos Hebrang-Pašalić sasvim promijenio. Navodno su čak i saveznici u stranačkom džihadu protiv Sanadera. Sad je Pašalić Hebrangu jedan od rijetkih zastupnika koji se bori za hrvatske interese.

Novi napadaj hebrangitisa Andrija je Hebrang dobio ovih dana, kad je govorio o tome kako je bolest načimala pokojnog Franju Tuđmana. “Predsjednik je jako bio podložan dezinformacijama. Zadnjih godinu i pol dana definitivno, on nije mogao držati pod kontrolom sve što se dešavalo oko njega. Nije bio ni svjestan umanjivanja svojih sposobnosti jer mu je bolest umanjivala sposobnost prosuđivanja, bolest mu je napala upravo one centre koji su mu onemogućili zdravo prosuđivanje. Kad vas razara tumor, to ide korak po korak i vi zapravo niste svjesni svega što se događa. Mijenjao je odluke, zaboravljao je...”, opisao je Hebrang širenje Tuđmanovog tumora koji je bivšem predsjedniku dijagnosticiran 1996. godine. Dobar dio vremena do Tuđmanove smrti, krajem 1999. godine, baš je Andrija Hebrang bio šef njegovog liječničkog konzilija. I baš je Hebrang uvjeravao naciju, koja se snebivala nad tajnošću kojom se obavijala Tuđmanova bolest, kako je predsjednik savršeno u stanju obavljati sve svoje dužnosti.