Vjesnik: 03. 12. 2001.

Haaške povlastice

VESNA FABRIS PERUNIČIĆ

Umirovljeni general bivše JNA Pavle Strugar - kojemu je Pretresno vijeće Haaškog suda odobrilo da se brani sa slobode za sudjelovanje u onome što se u jugoslavenskim medijima eufemistički zove »dubrovačka vojna kampanja« - vratio se u Podgoricu. Strugar je zahvalio Sudu na »razumijevanju i povjerenju«, posebno zbog bolesti, a branitelj je najavio da bi se novo pojavljivanje njegovog klijenta na Sudu trebalo očekivati tek početkom 2003. godine!

Strugar je prvi haaški optuženik iz Crne Gore, ali i prvi iz SRJ, koji se dobrovoljno predao Tribunalu. On je bio deveti general u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu. Šestorica generala koji su prije njega dobrovoljno došli u Haag su s hrvatske i bošnjačke strane, a trojica pritvorenih generala Vojske RS bili su uhićeni.

Osim Strugara, dosad je još samo bivšoj predsjednici Republike Srpske Biljani Plavšić dopušteno da se brani sa slobode i za nju jamči vlada Srbije, ista ona koja smatra da je najveći dio posla obavila izručenjem Slobodana Miloševića, a da potom, zajedno s federalnom vlašću, navodno ne uspijeva donijeti ni zakonski akt kojim bi sankcionirala suradnju s Međunarodnim sudom za ratne zločine.

U međuvremenu, hrvatska se javnost pita nije li jugoslavenska strana zapravo privilegirana: opraštaju se dugovi, odgovoran za zadarske i mostarske opsade i potpredsjednik srbijanske vlade Momčilo Perišić neukusno se poigrava mogućnošću da ode u Haag, Mladića usred Beograda čuva Vojska Jugoslavije, Šljivančanin je možda umirovljen, a možda je to tajna, baš kao i ostali podaci iz vojnih arhiva koje predsjednik SRJ Vojislav Koštunica ne želi otvoriti haaškim istražiteljima.

Za Koštunicu je Haag »na rubu propasti« i treba ga iskoristiti u onome što zadovoljava srpske potrebe, za premijera Zorana Đinđića suradnja je neizbježna samo zbog financijskih interesa. Ni jedan u viziji nema pravdu i pravičnost, žrtve i sudsku osudu zločina, a kamoli ozdravljenje nacije.