MOSTAR, 11. prosinca (Od Vjesnikova dopisnika) - Afera s tajnim dosjeima, prisluškivanjima i praćenjima i dalje »trese« Bosnu i Hercegovinu. Cijeli slučaj pokrenuli su novinari prijavama o njihovom prisluškivanju i navodnom postojanju nekoliko tisuća dosjea o predstavnicima »sedme sile«, ali i o drugim građanima, u kojima su raznorazne obavještajne službe bilježile »sigurnosno zanimljive« podatke. Nakon toga su se oglasili i neki od političara s tvrdnjama da su prisluškivani i praćeni, da bi, konačno Građanska demokratska stranka BiH zatražila od parlamentarne Skupštine BiH formiranje posebnog povjerenstva koje bi trebalo istražiti »slučaj dosjei«.

Da dosjei nesumnjivo postoje potvrdio je i dopredsjednik Federacije BiH Safet Halilović, »jer je BiH 50 godina bila partijska, a ne pravna država, a isto se može reći i za proteklih deset godina«. On podsjeća kako je devedesetih godina ondašnji republički MUP raspolagao s trećinom proračuna i da su pred izbore 1990. godine otvoreni dosjei koji su se odnosili na Informbiro, ali i da su nedostupni ostali mnogi drugi dosjea za koje se danas mora pronaći načina da se otvore javnosti. Pritom se ne bi smjelo dogoditi, upozorava Halilović, ono što se dogodilo u Hrvatskoj, da pojedini dosjei budu uništeni, jer bi se na taj način »amnestirali oni koji su zlorabili položaj«.

Novim Zakon o sigurnosno-obavještajnim službama predviđeno je kako će ubuduće samo Vrhovni sud Federacije BiH moći izdati nalog za prisluškivanje i praćenje, i to samo pod strogo određenim uvjetima. To bi, barem donekle trebalo unijeti reda, ali bez otvaranja tajnih dosjea i utvrđivanja odgovornosti onih koji su nezakonito prisluškivali i pratili građane BiH, provedba tog zakona sigurno bi bila na »klimavim nogama«.

Jer, primjerice u Federaciji BiH i danas postoje dvije odvojene obavještajne službe, muslimanski AID i hrvatski SNS, koje se financiraju iz federalnog proračuna, ali nisu odgovorne federalnim vlastima za svoje ponašanje, odnosno ne podnose im izvješća. Kada se tomu doda i špijunsko djelovanje tajne službe RS-a, kao i činjenica o kojoj se ovih dana u BiH naveliko spekulira - da samo AID posjeduje takav sustav kojim u istom trenutku može prisluškivati čak 40.000 telefonskih razgovora, da se prisluškuju i fiksni i mobilni telefoni, a da prisluškivanje mobitela služi usput i za lociranje »subjekta«, onda je nesumnjivo da bez »velikog pospremanja« neće biti moguće unijeti reda u krajnje isprepletenu špijunsku mrežu u BiH.