Vjesnik: 13. 12. 2001.

Problemi rastu, a HSLS spava zimski san

Zbog straha od produbljivanja jaza između neistomišljenika, vodstvo HSLS-a već nekoliko mjeseci izbjegava odlučiti bilo što u vezi sa slučajevima Tušek i Škarić ili pak promijeniti statut / Čeka se veljača - izborni sabor stranke

ZAGREB, 12. prosinca - Puna tri mjeseca članovi Malog vijeća HSLS-a iscrpljivali su se tražeći najbolju zamjenu za Alojza Tušeka, ministra prometa, kojega je stranka izbacila iz svog članstva jer je na sjednici Vlade glasovao protivno odluci najviših tijela stranke. Bila je riječ, sjećamo se, o odluci o izručenju hrvatskih generala Haagu, na temelju principa o zapovjednoj odgovornosti.

Na nekoliko sjednica »stranačke vlade« privremeni predsjednik HSLS-a Jozo Radoš podnosio je izvještaj o razgovorima s potencijalnim kandidatima, ali konačnu odluku članovi Malog vijeća nisu donijeli ni do dana današnjega. I tako Alojz Tušek i dalje obavlja ministarski posao u koalicijskoj vladi, makar se ne zna čije stranačke interese zastupa.

Nakon dugog natezanja, ovih je dana Jozo Radoš ipak odlučio: »Kako je ostalo još malo vremena do našeg sabora i s obzirom na to da parlament ima zimsku stanku, odlučio sam ne opterećivati do izbora u HSLS-u tim pitanjem ni stranku, niti Državni sabor. To bi bilo kontraproduktivno jer bismo u saborskoj raspravi morali naše unutarnje odnose prezentirati javnosti«. I tako se otezalo da bi se konačno odlučilo da se - ništa neće odlučiti!

To je samo jedan, ali tipičan primjer kako od srpnja, kada je Dražen Budiša podnio ostavku na predsjedničko mjesto, funkcionira stranka koja je još uvijek, makar tek formalno, druga po snazi u koalicijskoj Vladi, a treća u Saboru. Puno se priča, ništa se ne odlučuje. Slično je i sa »splitskim slučajem«: iako on sasvim sigurno ne opterećuje samo splitski ogranak već i zagrebačku središnjicu, čelništvo stranke nema hrabrosti ni snage presjeći vezu Škarić-Podrug.

Otezanje s rješavanjem nekih ključnih političkih problema koji opterećuju rad HSLS-a prijeti nepopravljivim osipanjem kadrova na terenu. A za neku stranku nema ništa mukotrpnije nego stvarati mrežu ogranaka i motivirati aktiviste. Usprkos tome, vodstvo stranke navodno ne želi bilo kojim svojim potezom uoči predstojeće izborne konvencije raspirivati svađe neistomišljenika i poticati »zlu krv«.

Da bi zadržali mir u kući, članovi Velikog vijeća »sugerirali su« da se ne pokreću ni inicijative o isključenju nepoželjnih ili nediscipliniranih članova. Pretpostavljali su, naime, da bi, u protivnom, pokrenuli »lanac Sv. Antuna«: kada bi jedan ogranak podnio zahtjev za isključenje Škarića, drugi bi sasvim sigurno »potegnuo« isključenje Gorana Granića koji je, kao i Tušek, glasovao svojevremeno mimo odluka stranačkih tijela.

Vodstvo stranke nije se usudilo mijenjati čak i neke statutarne odluke o izboru izaslanika za sabor stranke, u strahu da ne bude optuženo kako pogoduje određenoj struji, odnosno, »glasačkoj mašini«. A kad se iz konformizma na dnevni red ne stavljaju čak ni tehnička pitanja, kako očekivati rasprave o političkim pitanjima, primjerice o tome, jesu li istinite tvrdnje Joška Kontića da HSLS nema nikakav utjecaj u vladajućoj koaliciji?

I tako će HSLS prespavati ljetno-zimski san koji će trajati punih šest mjeseci, od srpnja do veljače, kada će konačno biti izabrano novo vodstvo. Ono će valjda imati hrabrosti zaploviti političkim vodama, ma kako nemirne bile.

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje: u njegovoj će blagajni u 2002. biti čak 21,79 milijardi kuna

Aleksa Crnjaković