Ništa od buđenja. Umjesto dvadesetak tisuća, kako se samouvjereno najavljivalo, jučer se u prosvjedu na Markovom trgu uspjela skupiti šačica demonstranata. Ako bi se prema tom fijasku mjerilo raspoloženje građana, onda u Hrvatskoj nema interesa za socijalne proteste. Slijedio bi zaključak da je socijalna situacija u najmanju ruku zadovoljavajuća.

A nije. Sva istraživanja pokazuju da je, većina građana vrlo nezadovoljna, i zbog osobnih i zbog ukupnih socijalnih prilika. Organizatori su jučerašnji prosvjed naslovili “Za socijalnu Hrvatsku, a ne Hrvatsku socijale”, dobro pogađajući želje javnosti. Hrvati optiraju za socijalno pravednu državu, protiv su postojećeg stanja u kojem su široki slojevi stanovništva, od radnika do umirovljenika, postali socijalni slučaj. Pa ipak nisu uspjeli privući spomena vrijedan broj prosvjednika. Kao što su i svi dosadašnji pozivi na socijalno nabrijane demonstracije ostali bez rezultata.

Takvom stanju stvari svakako doprinosi i žalosna činjenica da Hrvatska nije uspjela iznjedriti respektabilnog sindikalnog lidera. Neke su ubili, neki su odustali, pa sindikate danas vode ljudi koje zovu “svilenima” i “manekenima”. Jučerašnji su prosvjed organizirnli Boris Kunst i Ante Roso, pa nije ni čudo da su doživjeli debakl. Kunst slovi za sindikalnog šminkera, Roso je možda dobar za vojsku, ali u drugim stvarima, sudeći po njegovim izjavama, u glavi mu vlada definitivan košmar. Dvojac je naciju pozvao na socijalno buđenje, ali hrvatsku socijalnu trnoružicu ni jedan od njih nije kadar probuditi.

Čini se da bezube čarke s vlašću i prosvjedi na sitno zapravo pogoduju stvarnim interesima sindikalnih čelnika. Kad bi došlo do ozbiljnog okrupnjavanja socijalnog nezadovoljstva, ako bi krenula neka ozbiljna sindikalna akcija, vjerojatno bi to za mnoge od njih bio kraj. Veliki prosvjedi postavili bi i pred njih velike zahtjeve. Takva bi ih situacija nadrasla, možda i pomela. Ovako prosvjeduju dozirano, taman koliko im treba da sebe isparadiraju, dignu glas, produciraju vlastitu figuru.

Jedino što je na jučerašnjem prosvjedu bilo vrijedno pažnje neobična je povorka policijskih kadeta zagrebačkim ulicama. Ni na njih se nitko ne bi osvrnuo da u prosvjed nisu krenuli u službenim odorama. Marš plavih uniformi uzbudio je vladajuće, pa su pregovori organizirani negdje na pola puta, nasred ulice. Manje se debatiralo o razlozima njihova nezadovoljstva, više o tome jesu li imali pravo odjenuti modre odore ili su to učinili neovlašteno. Pametnome dosta!