Vjesnik: 14. 12. 2001.

Vlada i Kaptol griju kao centralno

BRANKO VUKŠIĆ

U ovoj velikoj hladnoći jedino su zatoplili, uvjeravaju nas CCN-ove Vijesti dana, odnosi između Vlade i Kaptola, Račana i Bozanića. Eto, kako je malo potrebno za idilu. Tek četiri sata provedena za zajedničkim stolom te dobra volja da se čuje i uvaži druga strana. Priopćenje napisano u Bozanićevu uredu Račan nije imao potrebe komentirati jer ga ni sam, tvrdi, ne bi bolje napisao. Nakon što su pogledali jedni drugima u oči i istresli svoje jade, odjednom je sve postalo vedrije, ili, kao što reče CCN, toplije. Ne misle više jedni o drugima tako crno. Pokazalo se, odjednom, da govoreći o korupciji u nedavnoj poslanici biskupi i nisu ciljali na aktualnu vlast. Krivo je Vlada shvatila Crkvu. Kao što su biskupi krivo shvatili socijalnog ministra Vidovića.

Posuo se Račan pepelom po glavi zbog toga što su zastupnici vladajuće koalicije nastojali biti papskiji od pape, pa su umjesto Sveta tri kralja za neradan dan odredili drugi vjerski blagdan – Tijelovo. U krivu je Račan kad kaže da je na zajedničkom sastanku riješen spor o blagdanima. Pa, nisu saborski zastupnici bili u sporu s Crkvom već sa sobom. Sve će biti, Bogu hvala, vraćeno kako to Crkva nalaže. S nadom da besposleni parlamentarci više neće jariće krstiti.

Drastične li razlike između surove stvarnosti i želja! Boris Kunst je prije dvije večeri procijenio vlastitu moć i značaj na 20 tisuća prosvjednika. I precijenio se, kako tvrdi znatno pouzdaniji CCN, 40 puta. Kunst je, izvješćuju Vijesti dana, uspio privući dvadesetak radnika, pa je »Prosvjed buđenja« spasilo od potpunoga fijaska petstotinjak studenata. E, sad bi trebalo pitati Kunsta tko je to zabio autogol?

Učinila mi se nevjerojatno žestokom i neprimjerenom u Dnevniku izrečena verbalna packa Zinke Bardić kadetima koji su prosvjedovali zagrebačkim ulicama, te, naposljetku, na Markovu trgu, u policijskim odorama. Njih, izdeklamirala je Bardićka u strogom, policijskom tonu (što je pendrek-okružje učinilo od novinarke!), kadeti ne smiju nositi izvan kruga Policijske akademije. A smije se, je l", za skupe novce – naše i vaše – mlade ljude školovati i zatim ih prepustiti ulici, ili, pa taman to bilo i protiv njihove volje, siliti na daljnje školovanje. Ma, nisu bijes izazvale uniforme, već činjenica da se mladi policajci usude na tako javan način iskazati svoje nezadovoljstvo.

Sasvim je shvatljiva težnja Globalnoga sijela da nam internacionalizacijom širi vidike. Međutim, ne vidim razlog zbog kojeg je reportaža o Muradi Ahmetović morala osvanuti na ekranima HTV-a. Čime su nas to urednik Joško Martinović i autor Oliver Dražić nastojali osupnuti? Takvih hudih sudbina ima i u Makedoniji, i u Mađarskoj, i – ne biste vjerovali – na Tajvanu.