Novi list: 15. 12. 2001.
Račan i SDP preuzeli Vladu i koaliciju
Premijer se sve manje opterećuje zamršenim odnosima u petorci. Položaj Vlade i sebe kao prvog čovjeka u državi Račan odnedavno jača tako što traži podršku na široj sceni. No, mimoilazeći svoje partnere Račan i njih indirektno tjera na koheziju
Piše: Branko Podgornik
Čini se da koalicijska Vlada nikada nije bila tako sigurna u to da će dočekati kraj četverogodišnjeg mandata, kao u posljednjih mjesec dana. “Ne vjerujem u prijevremene izbore. Pravu predizbornu nervozu očekujem tek sredinom 2003., odnosno pola godine prije redovitih parlamentarnih izbora”, rekao nam je ovih dana jedan visoki dužnosnik iz S
DP-a.Doista, kad se činilo da će se koalicija na početku drugog dijela mandata slomiti i proljeće dočekati na prijevremenim izborima, dogodio se tihi obrat. Tijekom listopada i studenoga položaj premijera i cijele Vlade učvrstio se kao nikada ranije - ali ne zato što Ivica Račan sada bolje usklađuje zamršene odnose u petorki, već zato što se na koaliciju sve manje obazire.
Novost je u tome što se Račan sve manje ponaša kao puki koordinator petorke i prvi među jednakima - kako je to u početku isticao nego sve više kao njezin lider i kao prvi čovjek u državi. Pogrešno bi bilo misliti da je time ojačao položaj cijele vladajuće koalicije. Prava je istina da su u međuvremenu Račan i SDP preuzeli vodstvo Vlade i petorke, a da su ostali gurnuti u sjenu.
Neki u HSLS-u i HSS-u smatraju da do toga dolazi zato što Račan i SDP mnoge stvari rade iza leđa svojih partnera i što se prema njima često ponašaju kao bivša Partija prema članovima bivšeg Socijalističkog saveza. No, neki socijaldemokrati misle da je problem u tome što SDP-ovi glavni partneri Dražen Budiša i Zlatko Tomčić od početka nisu bili uključeni u Vladu, nego su njezin rad, kao i mnogi ostali, promatrali s kritičke distance i s “figom u džepu”.
Kako god bilo, očito je da su Račan i njegovi suradnici iz SDP-a kad su ove jeseni uočili sve veće distanciranje članica koalicije od Vlade i od njezinih skromnih rezultata u prvom dijelu mandata odlučili sami uzeti stvari u ruke. Račan postaje inicijativniji i sve češće dovodi partnere pred svršeni čin. Potporu za svoje poteze sve manje traži od petorke, a sve više od ostalih društvenih činitelja i šire javnosti.
Primjerice, Račanova “šira koalicija za razvoj Hrvatske” sve bolje napreduje, a do Božića trebala bi okupiti većinu sindikata i poslodavaca. Premijer je prošlog tjedna smirio loptu i u odnosima s Katoličkom crkvom. Najavom ubrzane gradnje autoceste do Dalmacije i priključivanjem humanitarnoj akciji “Dajmo da čuju”, Račanova vlada počela je povlačiti široke poteze koji nadilaze okvire koalicije i koji teže nacionalnom konsenzusu. Nema sumnje da su Banski dvori počeli stvarati pozitivno i optimističko ozračje oko sebe, te da će prikupljanjem potpore sindikata, poslodavaca i šire javnosti izvršiti pritisak i na petorku: ojačat će njezinu koheziju okolnim putem.
Da koalicijska Vlada ima izgleda dočekati kraj mandata, vidi se i po tome što HSLS nema ozbiljnu namjeru napustiti Vladu i izazvati izbore. Jozi Radošu to ne pada na pamet, ali ni Draženu Budiši - koji će u veljači vjerojatno opet preuzeti kormilo HSLS-a. Budiša je veleposlanike svih članica Europske unije potkraj studenoga uvjeravao da je HSLS jedina stranka petorke koja nikada nije spominjala prijevremene izbore. Iz najnovijih Budišinih istupa može se zaključiti da je zaokupljen ponajprije svojom strankom i pitanjem kako ojačati njezin utjecaj u državi i u koalicijskoj vlasti - a ne kako tu vlast srušiti. Ako HSLS neće rušiti Vladu, zasigurno neće ni HSS, pod uvjetom da njegova politička baza seljaci u sjevernoj Hrvatskoj - dobiva dovoljno subvencija iz proračuna.
Račanovoj vladi u 2002. ne prijeti ni ozbiljna opasnost iz oporbe, jer će i HDZ biti zaokupljen uglavnom sam sobom. U travnju se planira njegov izborni sabor, nakon kojeg raščišćavanje u toj stranci neće prestati, bez obzira na to hoće li mjesto predsjednika osvojiti. Pašalićeva ili Šeksova struja, ili netko treći.
Zanimljivo je da čak ni dr. Ivić Pašalić - kao najutjecajniji političar u HDZ-u i uz Račana najutjecajniji u Hrvatskoj, koji će se možda kandidirati za prvog čovjeka stranke ne računa na prijevremene izbore u zemlji. Koliko se može razabrati iz njegovih pomno davanih i odmjerenih intervjua, Pašalić trči na duge staze. Izbjegava govoriti o Haškom sudu jer na tom pitanju očito ne može dobiti široku podršku i stvoriti nacionalni konsenzus. Okreće se gospodarstvu, procjenjujući da će upravo slabi rezultati u ekonomiji biti stvar koja će s vremenom ovu vlast doći glave, jer to pitanje - za razliku od Haškog suda - sve gradane izravno pogađa.
No, kad je riječ o gospodarstvu, koalicijska Vlada dobila je nedavno vrlo snažnu podršku Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke koja je svoj posljednji kredit Hrvatskoj od 202 milijuna dolara dala pod dosad najpovoljnijim uvjetima. Istodobno, Europski partament ratificirao je Sporazum od stabilizaciji i
pridruživanju Hrvatske Europskoj uniji, čime je Vladi (i Hrvatskoj) po drugi put u kratko vrijeme zapuhao povoljan vjetar i iz inozemstva. No, problem je što Račanovu ekipu svijet i dalje hvali više od njezinih sugradana koji pozitivne rezultate reformi još ne osjećaju.