Dražen Budiša ponovo bučno traži ključeve Amruševe. Kao što je to bilo u vrijeme velikog razlaza s Vladom Gotovcem. Doduše, sjedište HSLS-a promijenilo je adresu, ali način na koji se Budiša bori za čelno mjesto u stranci - ostao je isti. Kao što je svojedobno po “ključeve Amruševe” jurišao uz populističko i prijeteće navijanje svojih pristaša, tako ni sada Budiši nije važno što će sve porušiti i koga će sve pregaziti da bi postigao svoj cilj.

Uvjerenje da mora ponovo stati na čelo HSLS-a deformiralo je, čini se, Budišinu prirodu. Čovjek koji je slovio kao moralan i vrlo obziran, odjednom je u pravedničkom bijesu odlučio ispljuskati i izvrijeđati sve oko sebe. Od prvog koalicijskog partnera, premijera Račana, do svojih najbližih stranačkih suradnika, Gorana Granića i Joze Radoša. U dva intervjua na njihov je račun izrekao zapanjujuće optužnice. Račan ga je izigrao, svu je vlast u državi prigrabio u svoje ruke i nastavlja HDZ-ovu politiku destruiranja HSLS-a; Granić mora otići jer se odvojio od stranke; Radoš ne zna sačuvati njenu samostalnost. Budiša sve više funkcionira u kategorijama zavjere. Svi su mu krivi za neslavnu situaciju u kojoj se našao HSLS, samo on - koji je do prije pet mjeseci bio predsjednik stranke - ni za što nije odgovoran.

Pokušavajući sam sebe prikazati kao žrtvu, Dražen Budiša zapravo priznaje vlastitu nesposobnost. Čak i kad bi bilo točno sve što je rekao, zaključak je da se nije sposoban nositi s izazovima vremena. Svi problemi koje HSLS ima, datiraju još iz njegova vremena i potječu ponajviše od činjenice da je ta stranka neprestano rastrzana unutarnjim sukobom oko svoga političkog identiteta. Pa i sam Budiša razumom bi htio biti liberal, ali ga srce stalno vuče u nacionalno nabrijane teme. U najnovijim istupima on sam sebe prikazuje kao čovjeka koji je prevaren, izigran, osamljen, koji je - jednom riječju - teški politički gubitnik. I sad bi ponovio igru.

Budišina ocjena da premijer Račan sve više samovlasno vlada-Hrvatskom nije bez osnova. Ni argumenti mu nisu za bacanje. Kao primjere nedemokratskog donošenja odluka spominje Račanovo dogovaranje graničnog aranžmana sa Slovenijom, projekt autoputa Split - Zagreb, o kojem ništa nisu znali ni članovi Vlade, te tajnovitu odluku o uništavanju dosjea. Ali najveći problem aktualne vlasti nije u tome da o gradnji autoceste nisu pravodobno bili obaviješteni koalicijski partneri, nego u tome da o “najvećem nacionalnom projektu” nekoliko dana prije njegova obnarodovanja vjerojatno nije mislio ni sam Račan. Vlada nema čvrstog programa i sklona je improvizacijama. Budiša je također odgovoran za takvo stanje u koaliciji i Vladi. Svoju na početku vrlo čvrstu poziciju prečesto je koristio na neprimjeren način, kao uvrijeđeno zanovijetalo. Svako malo dramatizirajući odnose u šestorki, odnosno petorki, de facto je tjerao vodu na mlin Vladinom zatvaranju.

Račanova jučerašnja izjava da je SDP spreman preći i preko neodmjerenih riječi - čime je ostavio otvorenim vrata suradnji s razgoropadenim Budišom - pokazuje ga kao politički superiornijeg. Budiša će možda ponovo osvojiti “ključeve Amruševe”, ali se doima kao beznadno izgubljen u vremenu i prostoru. Šteta!