Novi list: 17. 12. 2001.
POREZNI VODIČ ZA GRAĐANE OLAKŠAVA SNALAŽENJE U MORU POREZNIH PROPISA
Hrvati na porez izdvoje 43,7 posto BDP-a
Županije dobivaju 10 posto od poreza na dobit, općine i gradovi 20, a država 70 posto
ZAGREB - Prosječan stanovnik Zemlje, pa tako i Hrvatske, svakodnevno se susreće s plaćenjem poreza. Kad prima plaću ili honorar, kupuje hranu, odjeću, obuću, nasljeđuje stan, pije kavu u restoranu, vozi se u taksiju ili autobusu “nevidljivi poreznik” neumoljivo uzima dio koji završava u državnoj blagajni. I tako je, ako to može biti utjeha za velika porezna davanja, već šest tisuća godina.
Upozoravaju na to i Marina Kesner-Škreb i Danijela Kuliš, autorice Poreznog vodiča za građane koji bi svima trebao pomoći da se lakše snađu u moru poreznih propisa, a koji je objavio Institut za javne financije na svojim Internet stranicama.
Prvi je porez, podsjećaju te dvije autorice, uveden u Sumeru, na čijim se glinenim pločama uz prve tragove civilizacije kriju i informacije o prvim nametima tadašnjem stanovništvu. Razlog za uvođenje poreza bio je financiranje rata, pa je stanovništvo tog područja između Eufrata i Tigrisa bespogovorno pristalo na njegovo plaćanje. Međutim, kad je rat prestao poreznici se nisu odrekili ubiranja poreza, a do danas nisu zabilježeni periodi kad se u svijetu nije plaćao porez.
Financiranje rashoda države
Za početak, Vodič građane Hrvatske upoznaje s jednostavnom definicijom poreza kao obveznih davanja koje država uzima bez izravne i trenutačne protuusluge, a radi financiranja rashoda. Zauzvrat država bi trebala osigurati što bolje obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, ali i neophodnu brigu za stare, nemoćne i siromašne.
Ovisno o tome kako su među državom i lokalnim vlastima podijeljeni ti zadaci građani plaćaju poreze koji se slijevaju u državnu blagajnu ili u lokalne proračune.
U Hrvatskoj centralna vlast naplaćuje najizdašnije poreze, PDV i trošarine na kavu, naftne proizvode, alkohol ili duhan. Županije se moraju zadovoljiti porezima na nasljedstvo ili darove, plovila, automate za zabavne igre. Gradovima i općinama ostaje tako naplatiti porez na potrošnju, kuće za odmor, obradivo i neobradivo zemljište, nekretni
ne poduzeća koje se ne koriste, te porez na tvrtku i naziv.Porez na dohodak, koji uz doprinose, svaki mjesec umanjuje konačni iznos na platnoj listi, također se dijeli između države i županije, jer će i lokalne vlasti prema politici decentralizacije ubuduće više skrbiti o, primjerice, školstvu ili socijalnoj skrbi. Porez bi se trebao plaćati i na dohodak od imovine. Tako bi oni koji iznajmljuju stanove državi morali plaćati porez na najamninu. Osnovica je najamnina umanjena za 30 posto, što se odbija
za troškove prouzrokovane iznajmljivanjem. Oni koji izmajmljuju sobe ili apartmane turistima imaju pravo na olakšicu od 50 posto.Pljenidba imovine
Od poreza na dobit korist imaju i općine i gradovi koji dobivaju 20 posto tog poreza koji se plaća na njihovom području. Državi, naravno, ide najviše i to 70 posto, dok se županije moraju zadovoljiti s tek 10 posto. Porez na promet nekretninama dijele samo općine i gradovi s državom, koja tu dobiva manji, 40-postotni udio.
I tako, malo po malo, građani Hrvatske izdvoje 43,7 posto BDP-a, odnosno svega što se proizvede u godinu dana u državnu blagajnu ili u proračun lokalnih vlasti. U zemljama Europske unije poreznici uzimaju 41 posto BDP-a.
Ukoliko netko ne može platiti porez ili to izbjegava učiniti nad glavom mu stoje kamate od 18 posto. Osim novčanih kazni u rasponu od 500 do 200 tisuća kuna može ga zadesiti i pljenidba imovine. No, pri tome nije na odmet znati da poreznici ne smiju plijeniti novčana sredstva nužna za život (osobni odbitak + odbic
i za svakog člana obitelji), odjeću, obuću, knjige, hladnjak, televizor, poljoprivredne strojeve i alat nužan za obavljanje djelatnosti. Sretniji se mogu nadati da će za naplatu njihovog poreza nastupiti apsolutna zastara od šest godina.Savjesni, pak trebaju voditi računa o tome da imaju pravo na povrat preplaćenog poreza, odnosno onog kojeg je država ubrala bez valjane pravne osnove. U tom slučaju građani imaju pravo i na naplatu kamate, ali ona je tek 6,5 posto, odnosno gotovo triput manja od one koju plaćaju državi ukoliko joj zaborave platiti porez.
Jagoda MARlĆ