«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

 

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

 

04. listopada 2006.

 

 

Prima:

 

Mozaik Knjiga, Zagreb /Reader's Digest Association Limited, London.

Grupa Mladinska knjiga, n/r urednici Ivanki Borovac

 

Zagreb, dana 28.9. 2006.

 

 

Cijenjene dame i gospodo! Cijenjena urednice Borovac!

 

Kao prvo, čestitam Vašoj nakladničkoj kući i Vama kao urednici na objavi izdanja «Povijesti svijeta», «Velike obiteljske enciklopedije», koja je zaista jedno vrijedno i svrhovito djelo, kako za znanstvenike, tako i za laike, mislim.

Posebno mi se dopao Vaš prilog o Oktobarskoj revoluciji i Lenjinovim boljševicima, jer ste tiskali povijesnu istinu da nisu boljševici vodili Oktobarsku revoluciju nego su je samo slijedili i potom u državnom udaru od 06.12.1918. preuzeli vlast,  a sovjetski parlament razjurili, jer su doživjeli izborni poraz. Također je povijesna istina da nisu boljševici izvršili najveću agrarnu reformu u povijesti čovječanstva 1917. godine, nego ruski seljaci sami, često i masakrirajući ruske veleposjednike ...

 

Međutim, dopustite da Vam u dobroj vjeri uputim nekoliko ispravaka netočnih povijesnih navoda u enciklopediji, kojih nema puno, ali bez kojih se ipak u našoj domaćoj javnosti može  stvoriti kriva percepcija o nekim našim povijesnim događajima i  historijskim ličnostima. Sve dolje navedene ispravke netočnih navoda možete dati provjeriti u stranim publikacijama, ali i kod drugih domaćih povjesničara koji ispravak ne mogu negirati kao netočan.

 

Kao prvo, pod pojmom «Tito» na str. 617. i 618. stoji nekoliko netočnih navoda u tekstu, a neki navodi uopće nisu ni spomenuti, te bi ih trebalo uvrstiti, kao na pr. sljedeće navode:

 

Josip Broz Tito bio je jugoslavenski diktator i komunistički tiranin, te nije bio samo predsjednik Jugoslavije nego doživotni predsjednik, izabran 1974. od delegata komunističke skupštine za doživotni mandat. Upravo zato što je bio doživotni predsjednik, a ne demokratski izabrani predsjednik s jednim, dva ili tri mandata, čini ga, među ostalim diktatorom (za F. Tuđmana koji je za predsjednika biran na izborima se kaže da je diktator, a kamoli da se to ne bi reklo za boljševika i staljinista Tita). Zatim nedostaje navod da je J.B. Tito bio rezident sovjetske totalitarne tajne službe NKVD, da je u Kominterni u Moskvi imao nadimak «Valter», i da je Sovjetima cinkario sve osnivače i vođe, predsjednike CK KPJ, koji su na osnovi njegove klevetničke prijave svi redom stijeljani u Moskvi, u razdoblju od 1937. do 1939. godine. Dok je Hruščov rehabilitirao sve strijeljanje jugoslavenske komuniste 1956. godine, J.B. Tito nije do kraja svog života rehabilitirao niti jednog. Zatim je u navodu enciklopedije preskočen konc-logor «Goli otok». Zatim nedostaje navod da je kaplar «maršal» Tito za vrijeme Drugog svjetskog rata, osim borbe protiv okupatora, vodio i boljševičku revoluciju pod geslom «Diktatura proletarijata», da je ustrojio totalitarne «vojne i narodne sudove», da je stajao na čelu odreda smrti «OZNA» i «KNOJ», koje svoj ekvivalent imaju u zločinačkim organizacijama «NKVD» i «GESTAPO» i «SS-Einsatzkommando», te da je nakon obnove Jugoslavije 1945. ukinuo višestranački sustav, uveo jednopartijsku diktaturu Komunističke partije Jugoslavije, ukinuo slobodu tiska i radničke sindikate, i proganjao opoziciju, a prije svega je protiv hrvatskog naroda od 1944. do 1946. zapovijedio i dao izvršiti zločin genocida (ubojstvo naroda) ! Britanski dokumenti čak ne govore o «oslobođenju» od strane Titovih partizana, nego govore o «okupaciji Hrvatske» i uvođenju «boljševičkog terora» i «provođenje etničkog čišćenja», kao na pr. britanski dokument pod oznakom «No. 88 . 60/22/45», s datumom od 11. svibnja 1945. godine, urudžbiran 23. svibnja 1945. u Foreign Officeu pod oznakom «R 8976», a radi se o izvješću britanskog veleposlanika u Vatikanu, upućeno ministru vanjskih poslova Velike Britanije Anthonyu Edenu, i Savezničkom stožeru u Caserti kraj Napulja, te rezidentu za Mediteran. U opširnoj britanskoj dokumentaciji navode se masovne likvidacije hrvtaskih civila i svećenika i redovnika Rimokatoličke crkve koje su provodile Titove partizanske jedinice od listopada 1944. do ožujka 1945. godine. (Ukoliko želite, dati ću Vam navedenu dokumentaciju na uvid.) Dalje, u tekstu o Titu u enciklopediji stoji da su ustaše bili separatisti i da su pomagali Osovini u napadu na Kraljevinu Jugoslaviju 1941. godine, ali to nije točno: ustaše nisu pomagali Osovini u razbijanju Kraljevine Jugoslavije jer su se zajedno s poglavnikom ustaškog pokreta još nalazili u inozemstvu (Italiji) dok je Osovina napadala Jugoslaviju, a napadačima je pomagala građanska zaštita HSS-a, ali i hrvatski narod u cjelini, kao i hrvatski dezerteri iz redova vojske Kraljevine Jugoslavije, a razlog je bio što je režim Kraljevine jugoslavije od 1918. do 1941. vršio represiju protiv cijelog hrvatskog naroda, a ne samo protiv hrvatske oporbe. Tako da mislim da bi se taj razlog trebao navesti, jer nisu Hrvati iz čista mira bila protiv Kraljevine Jugoslavije. Povijesni uzrok postoji. Nije u cijelosti točan navod u enciklopediji da su Titovi neprijatelji u ratu bili srpski nacionalisti (četnici), jer su srpski četnici s Titovim partizanima 1941. čak imali i pismeni sporazum o suradnji, kao na pr. sporazum u Drinjači od 1. listopada 1941. godine, a često se ta suradnja svodila na partizansko-četničke napade na hrvatske i bosanske civile 1941. godine, koji su mahom bili masakrirani, kao na pr. hrvatski katolički seljaci u selima Vrtoče i Krnjeuša od 2. kolovoza 1941. ili muslimanski seljaci u selu Koraj u Bosni, ili partizanski teror i masovna strijeljanja civila u Prijedoru 1942. godine i bacanja ubijenih u četiri masovne grobnice, koje su sve forenzički obrađene, a za te zločine je odgovoran Josip Broz Tito... Činjenica je da su partizani i da je Tito počinio de facto ratne zločine i genocid, tako da bi to trebalo navesti u enciklopediji, posebno u svjetlu Rezolucije 1481. Vijeća Europe, od 25. siječnja 2006. o osudi zločina totalitarnog režima komunističke partije u Srednjoj, Istočnoj i Jugoistočnoj Europi. Istina je da je Tito odbio 1948. Staljinove pokušaje uvođenja nadzora nad Jugoslavijom i KPJ, ali je isto tako istina da Tito nakon raskida sa Staljinom nije raskinuo i sa staljinističkim metodama vladanja u Jugoslaviji (vidi poliičke memoare Titova bivšeg suradnika Mike Tripala «Hrvatsko proljeće», Zagreb, 1989.) Također bi treblo navesti da je Tito dao ubiti antifašistu i antidogmata (Supekova tvrdnja) Andriju Hebranga i antifašistu i antikomunista, Zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, kao i hrvatskog patriota i demokrata Bruna Bušića! Potpuno je krivi navod iz enciklopedije da je za Tita Jugoslavija postala najliberalnija komunistička zemlja u Europi, jer je povijesna istina da je u zatvorima i logorima Titove Jugoslavije non-stop bilo u prosjeku 2.500 političkih zatvorenika ili nedužnih ljudi, da nije bilo slobode tiska, nije bilo višestranačja, nije bilo radničkih sindikata, osim onih koje je kontrolirala komunistička partija, nije bilo privatnog vlasništva, nije bilo vjerskih sloboda, a tajna policija Udba i KOS JNA razvili su monstruoznu doušničku mrežu, goru nego Istočnonjemačke tajne policije STASI (Simon Wiesenthal je tvrdio da je STASI bio gori od Hitlerove Gestapo!), te je u Titovoj Jugoslaviji bilo  tisuće montiranih političkih sudskih procesa protiv nevinih osoba! Osim toga, američki Senat je u rezoluciji 169. godine 1989. izričito osudio kršenje ljudskih prava od strane titoističkog režima Ante Markovića odnosno beogradske jugoslavenske komunističke vlade! Tada je američki Kongres stavio ključ u bravu Titovoj Jugoslaviji, uskratio joj financijsku podršku i kredite MMF-a, tako da je već sljedeće, 1990. godine SFRJ bankrotirala! I na kraju, u vezi pojma «Tito», nakon njegove smrti «zemlju nisu razorili žestoki sukobi koji su ubrzo prerasli u krvavi rat», nego su SFRJ razorili Miloševićevi četnici i «JNA» za vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku i Republiku BiH, kao i velikosrpska hegemonija i komunistička diktatura! (Navoditi općenito da se radilo o sukobu, a ne koji je uzrok sukoba i tko ga je započeo i tko je vodio osvajački, a tko obrambeni rat, znači relativizirati velikosrpsku agresiju i genocid nad Hrvatima i Bošnjacima od strane zločinačkog Miloševićeva režima i generalske zločinačke vrhuške «JNA».

 

Zatim Vam predlažem da u sljedećem izdanju vaše povijesne enciklopedije među pojmove enciklopedije uvrstite pojam «Paraga», i to zato što je peticija za oslobođenje političkih zatvorenika u SFRJ, upućena Predsjedništvu SFRJ, peticija koju je gospodin Dobroslav Paraga zajedno sa svojim kolegom Ernestom Brajderom, isto tako studentom (ubijen od Udbe 1980. u istražnom zatvoru u Zagrebu), inicirao, organizirao i sakupio u Zagrebu 1980.godine koja je iz temelja potresla represivni jugokomunistički režim, te je peticija imala silni odjek u demokratskom svijetu za vrijeme tadašnjeg Hladnog rata. Kao rezultat silnog odjeka u svijetu nastala je rezolucija 169. američkog Senata (U.S. Senat) godine 1989., a navedena rezolucija je naslovljena na osobno ime i prezime gospodina Dobroslava Parage, te je to jedinstveno u svijetu da je jedan Hrvat dobio takvu počast, u čast borbe za ljudska prava i nacionalna prava hrvatskog političkog naroda. Jedino je još na svijetu sovjetski disident Andrej Saharov dobio počast kao Dobroslav Paraga, ali Saharov je bio bivši komunist, dok Paraga nije bio komunist odnosno disident komunizma nego je bio i još uvijek jest nekomunistički demokrat. Osim toga, Dobroslav Paraga je bio jedini pravi oponent autoritarnom sustavu Predsjednika Tuđmana, te je gospodin Paraga dao nemjerljiv doprinos demokraciji, slobodi i opstanku Republike Hrvatske za vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku 1991. – 1995. Također ne bi bilo loše u poglavlju o hrvatskoj povijesti na kraju enciklopedije spomenuti oporbeni angažman Dobroslava Parage na čelu tadašnje oporbene i demokratske Hrvatske stranke prava, koju je obnovio, i utemeljio i dragovoljačke «Hrvatske obrambene snage (HOS) koje su i te kako branile Vukovar, Dubrovnik, Gospić i druga teška bojišta u RH, a po pismenom sporazumu s predsjednikom Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem HOS je branio i teritorijalnu cjelovitost Republike BiH od velikosrpske agresije. (HOS je bio «paravojan» u istoj mjeri kao i ZNG, ako se gleda iz kuta «vožda Slobe» i «JNA», a «fašistički» je bio samo u glavama boljševika poput Miloševića, Tuđmana i Manolića koji su širili klevete o HOS-u.) To su, dakle, sve činjenice, i to važne činjenice koje se niti u jednom djelu o hrvatskoj povijesti 1991. – 1995. ne bi smjele prešutjeti ili cenzurirati. Na kraju krajeva, povijesna je činjenica da nije HDZ, niti HSLS, niti HSS, niti SDP imao 1989. – 1991. politički program o hrvatskoj samostalnosti i nezavisnosti, nego je takav program imala jedino Hrvatska stranka prava (HSP) na čelu sa gospodinom Paragom, dok je Račanov SKH-SDP čak imao program o jugoslavenskoj federaciji, a Tuđmanov HDZ program o jugoslavenskoj konfederaciji. Također je kriva činjenica u enciklopediji da je referendum iz svibnja 1991. u RH bio referendum o nezavisnosti, jer to nije bio, nego se radilo o referendumu o jugoslavenskoj federaciji ili konfederaciji, što se vidi na osnovi postavljena dva pitanja u referendumu, dok je primjerice, ovogodišnji referendum u Crnoj Gori zaista referendum o nezavisnosti odnosno o otcjepljenju Crne Gore od «Velike» Srbije. Također ne bi bilo loše u enciklopediji navesti da je dopredsjednik HSP-a i načelnik HOS-a Ante Paradžik, bivši predsjednik Saveza studenata Hrvatske, u vrijeme Hrvatskog proljeća 1971. (Dražen Budiša je bio predsjednik Saveza studenata Zagreba), likvidiran 21. rujna 1991. od strane Tuđmanova režima zbog dogovora Milošević-Tuđman u Karađorđevu 1991. o podjeli BiH. Bilo bi korektno da se u enciklopediji navedu i druga politička ubojstva poput Reihl-Kira, pa g. Krivokuće (Srbina), predsjednika željezničarskog sindikata, pa možda i ubojstvo srpske obitelji Zec i male Aleksandre, od strane hrvatskih snaga sigurnosti, ali i ubojstvo male Rosemarie Ševo (Hrvatica, 12 godina), koju je Udba ubila zajedno s roditeljima 1972. u Italiji (roditelji su joj bili hrvatski emigranti) itd. Zatim, kada ste na kraju enciklopedije i dijela o hrvatskoj povijesti završili sa Predsjednikom Mesićem i jednom njegovom lijepom fotografijom na kojoj je nasmiješen, te je naveden podatak o predsjedničkim izborima od 24.1.2000. godine, mogli ste navesti i predsjedničke izbore 2005. godine, kada je krivotvoren prvi izborni krug, jer je umjesto Jadranke Kosor u drugi izborni krug s Mesićem trebao ući predsjednički kandidat Boris Mikšić (to je povijesna činjenica), pa bi u tom slučaju na kraju vaše enciklopedije bila fotografija i «Predsjednika Borisa Mikšića», a ne samo Mesićeva, koji, usput rečeno, zapošljava u Uredu predsjednika RH cijeli niz notornih jugoboljševika koji su za vrijeme Titove Jugoslavije kršili ljudska prava, da ne kažem, gazili ljude kao da se radi o stoci, a ne o ljudima! Mogli ste navesti i podatak da je na predsjedničkim izborima 1992. godine, po informacijama vlade SAD, najveći Tuđmanov oponent na izborima bio Dobroslav Paraga, te da su ti izbori manipulirani, ali je unatoč tome predsjednički kandidat Paraga dobio službeno preko 300 tisuća glasova(na obje liste), a u kantama za smeće u Zagrebu pronađeni su originalni izborni lističi s tih izbora na kojima je svako drugo ime bilo zaokruženo na ime gospodina Parage, te ostatak bačenih lističa na imena Budiše i Savke Dabčević Kučar (i to je već povijesna činjenica).

 

Još sam primijetio da je pod pojmom «koncentracijski logor» odnosno povijesti prvog konc-logora i s tim u vezi lorda Kitchenera krivo navedeno da je dotični engleski lord u logor zatovorio žene i djecu kako ne bi stradala u ratu; to je prosta laž; lord Kitchener je burske žene i djecu zatvorio u konc-logor gdje ih je držao kao taoce da oslabi borbeni moral burske vojske koja se branila od napada britanskih osvajača, koji su opljačkali Južnu Afriku i njena prirodna bogatstva, a bursku nezavisnost gazili sa nogama, kao i Velikosrbi hrvatsku nezavisnost 1991. godine. To su, dakle, sve povijesne činjenice, za koje se nadam da ćete ih uvrstiti u sljedeće izdanje, inače, hvalevrijedne enciklopedije. Jer, nikome nije u interesu tiskati povijesne falsifikate i cenzurirati povijesnu istinu. Sjetimo se Herodota, oca povijesne znanosti! Primite srdačni pozdrav!

 

Diplomirani povjesničar Goran Jurišić, prof.

 

 

Voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma, Zagreb.

 

HR – 10000 Zagreb

Mat. br: 1900072, br. žiro-računa Raiffeisen Bank u Zagrebu: 2484008-1102798141

hrcentar.izk@gmail.com