«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

24. listopada 2006.

HRVATSKO NISKO 53. MJESTO PO SLOBODI MEDIJA U SVIJETU – ZRCALO VLASTI I SABORSKE OPOZICIJE

Svjetske novinske agencije izvijestile su 23. listopada 2006. o stanju slobode medija u svijetu za 2005. godinu. Radi se o indeksu i ljestvici položaja zemalja u svijetu po razini slobode medija koju sastavlja nepristrana međunarodna demokratska novinarska organizacija REPORTERI BEZ GRANICA (RSF) sa sjedištem u Republici Francuskoj. Po izvješću Reportera bez granica Republika Hrvatska je svrstana na vrlo, vrlo nisko 53. mjesto od 168. mjesta po slobodi medija u svijetu (na zadnjem je mjestu Sjeverna Koreja, a na predzadnjem Mesićeva Kuba). 53. mjesto je vrlo, vrlo nisko za jednu državu koja kandidira za punopravno članstvo u savezu demokratskih zemalja Europske Unije. Izvješće Reportera bez granica u vezi Hrvatske vrlo je blizu izvješću američke organizacije FREEDOM HOUSE, koja je Republiku Hrvatsku ove godine, također s pravom, svrstala u zemlje s polovičnom slobodom medija u svijetu, na još niže 85 mjesto !!! Naglasak je da se na medije u RH vrši politički i ekonomski pritisak !!!

Druge republike bivše Titove totalitarne Jugoslavije zauzimaju puno bolja mjesta na svjetskoj ljestvici slobode medija od Republike Hrvatske, po Reporterima bez granica. Tako Bosna i Hercegovina zauzima visoko 19. mjesto po slobodi medija u svijetu. S obzirom da se indeks slobode medija u svijetu provodi od strane RSF od 2002. godine, i da se Republika Hrvatska od tada uvijek kreće iznad 50. mjesta po slobodi medija u svijetu, predstavlja zabrinjavajuću činjenicu nad kojom se samo naše vlasti i saborska opozicija ne brinu, jer Sanaderu, Mesiću i Račanu odgovara takvo izrazito loše stanje slobode medija u Republici Hrvatskoj, jer uz neslobodne medije mogu nesmetano i nekažnjeno lagati i varati hrvatske građane. Tipičan primjer je predsjednik Mesić koji besramno iskorištava neslobodu medija u Republici Hrvatskoj za laganje i obmanjivanje, uvjeravajuću svoje građane u ispravnost totalitarne ideologije titoizma. Stanje relativne neslobode medija u Republici Hrvatskoj pogoduje i svim vrstama kriminalaca, čiji su neki mediji i glasnogovornici. Pošteni novinari nemaju šanse u Republici Hrvatskoj slobodno se baviti svojom profesijom jer su pod pritiskom vladajuće političke garniture, u koju spada i Račanova saborska opozicija koja ima i te kakvu moć na uređivačku politiku najsnažnijih medija u Republici Hrvatskoj poput Hrvatske radio-televizije i drugih. Reporteri bez granica su za Hrvatsku naveli opasku da naša zemlja ima izrazito loš zakon o medijima, a ta činjenica predstavlja pravu i zasluženu pljusku nedemokratu i bivšem komunističkom ideologu Ivici Račanu, koji ga je svojedobno predložio i izglasovao. Čak je i Srbija bolje pozicionirana po slobodi medija od Hrvatske, a Bosna i Hercegovina s njenim četničkim entitetom, tako zvanom «Republikom Srpskom», također je bolje pozicionirana od naše zemlje, što znači da je sloboda medija veća u velikosrpskoj Banjaluci nego u Zagrebu ili Splitu ili Rijeci i Osijeku!!!

Hrvati, probudite se!

Jugoslavenski ekstremni nacionalizam, zvan titoizam, sveprisutan u ravnateljskim i uredničkim glavama na Prisavlju (HRT), u redakcijama Novog lista, Jutarnjeg lista i drugim nekim medijima, kao i u Hrvatskom novinarskom društvu, doprinio je niskom mjestu Hrvatske po slobodi medija u svijetu. Favoriziranje i pozivanje u medije na razgovore i u emisije pripadnika represije bivše totalitarne jugoslavenske i hrvatske komunističke partije, doušnika titoističkih tajnih službi, predstavnika politike podjele BiH za vrijeme prošloga rata, ratne profitere, članove mafije, gušitelje slobode medija, korupcionaše, tajkune i druge kriminalce svrstalo je Hrvatsku po slobodi medija među zemlje u kojima mediji nisu slobodni, poput primjerice afričke zemlje Bocvane. Netko će reći – pa i Sjedinjene Američke Države dijele također 53. mjesto po slobodi medija u svijetu s Hrvatskom. Ali, to će reći samo zatiratelji slobode medija, jer Republika Hrvatska nije u ratu i nije uvela ratnu cenzuru kao što je američka vlada morala zbog zaštite nacionalne sigurnosti u antiterorističkom ratu uvesti djelomičnu cenzuru, a kad toga ne bi bilo, SAD bi opet bile među prvih 10 zemalja u svijetu po slobodi medija, kao Republika Irska, Nizozemska ili Island, redom članice Europske Unije. Prema tome, neka se nitko ne izgovara na SAD – Hrvatska je po slobodi medija u svijetu bok uz bok sa Bocvanom, iza Srbije, iza Bosne i Hercegovine, iza Crne Gore !!! Na Kosovu, svjetskome žarištu, veća je sloboda medija nego u Hrvatskoj !

To je dokaz da je Hrvatska stranka prava 1861. i te kako u pravu kada tvrdi da u Republici Hrvatskoj, zbog aktualne vladavine bivših komunista, ne postoji sloboda medija, ili se može reći da ne postoji dovoljna sloboda medija s obzirom na položaj Hrvatske kao europske zemlje. Što se kod nas, u našoj zemlji događa?

Isto kao što je Franjo Tuđman 1990. sa republičkog stijega dao skinuti crvenu zvijezdu petokraku i staviti hrvatski povijesni nacionalni grb, kojega je poslije nedopustivo redizajnirao, i proklamirao postojanje hrvatske pravne države i demokracije, tako su i glavni urednici proklamirali pluralizam i javnost svojih medijskih kuća, a svi skupa su brutalno prevarili recipijente, dakle, slušatelje, gledatelje i čitataljstvo medija jer su napravili slijedeću svinjariju: kutiju s pokvarenim jabukama upakirali su u novu kutiju i stavili LAŽNI natpis «SVJEŽE I JEFTINO!»

Medijsko-uređivačka diktatura i tiranija Mirka Galića:

Zašto je razina slobode medija u Republici Hrvatskoj stalno niska, zašto postoji samo polovična sloboda medija, koja, još jednom treba naglasiti, izrazito pogoduje aktualnom nedemokratskom režimu i režimskoj saborskoj opoziciji na čelu s Račanovom partijom jer mogu nesmetano lagati, krvotvoriti i obmanjivati? U jednoumnom komunizmu postojale su jedne partijske novine za cijelu zemlju, tako da je nesloboda medija bila očita. Na početku samostalnosti Republike Hrvatske su se novine i tjednici počeli razmnožavati kao gljive poslije kiše i rasla je i sloboda medija, ali, drugovi komunisti, danas se sloboda medija više ne broji brojem niš-koristi novina i tjednika, nego da li ima cenzure ili nema, i ako ima, u kojoj mjeri postoji cenzura – to je osnova po kojoj se mjeri sloboda medija u nekoj zemlji! Zapamtite to, drugovi komunisti i tovariš Mesić!

Aktualna nesloboda medija u Republici Hrvatskoj ogleda se u jednoj epizodi s početka vladavine Račanove koalicije, 2000. godine. Tada je glavni ravnatelj najutjecajnije medijske kuće u Republici Hrvatskoj, Hrvatske radio-televizije, bio MIRKO GALIĆ (kao što je još i danas – nezasluženo), kojega je na taj položaj preporučio i instalirao pokojni Predsjednik Franjo Tuđman. Nakon Tuđmanove diktature nad Dobroslavom Paragom i cijelim hrvatskim društvom, predsjednik Hrvatske stranke prava 1861. zatražio je službeni posjet kod glavnog ravnatelja HRT-a Mirka Galića, koji je prihvatio Paraginu inicijativu. Danas se zna i zašto – htio je osobno upoznati Dobroslava Paragu. Prilikom Paragina posjeta u uredu Mirka Galića na Prisavlju, Mirko Galić je naveliko pohvalio Dobroslava Paragu, s naglaskom da «se divi hrabrosti, ustrajnosti i političkom umijeću Dobroslava Parage u njegovoj borbi za hrvatsku državnu nezavisnost i hrvatsku državnost». Pošto je Paraga zatražio s Galićem sastanak zbog sustavne cenzure na Hrvatskoj radio-televiziji kojoj je pravaški čelnik bio izložen od 1990. do Tuđmanove smrti, Mirko Galić je Dobroslavu Paragi, pred svjedokom, bio obećao sljedeće: «Puštat ću Vas /Paragu/ i Šuvara na televiziju!» Da je Mirko Galić veliki lažljivac dokazuje razdoblje od tada do danas, kada je hrvatski političar Dobroslav Paraga bio samo dva puta u jednoj političkoj emisiji na Hrvatskoj televiziji, i to te, tadašnje 2000. godine kao gost «Dnevnika plus», i u emisiji «Nedjeljom u 2», ali samo zato što je Ivica Račan bio otkazao već dogovoreno sudjelovanje, pa je Aleksandar Stanković pozvao, iz inata Račanu, Dobroslava Paragu, a ne iz uvjerenja da bi gospodin Paraga trebao imati pravo biti ravnopravan u nastupima sa Sanaderom, Račanom, Mesićem, iako da je pravde, Račan i Mesić nikada ne bi ni trebali nastupati u medijima, jer su nepopravljivi totalitaristi i eksponenti bivšeg totalitarnog komunističkog režima. Ali eto, pravde nema u Republici Hrvatskoj! Galić se svojom protuustavnom cenzurom svrstao uz bok s Antunom Vrdoljakom, Obradom Kosovcem i drugim bivšim oktroiranim čelnicima Hrvatske radio-televizije. I Mirko Galić je oktroiran na čelo HRT-a i to dva puta, jednom od Franje Tuđmana, drugi puta od Ivice Račana. Kao nagrada što je uspješno i sustavno cenzurirao Dobroslava Paragu, ove besramne vlasti sada Mirka Galića šalju za veleposlanika RH u Republiku Francusku, da zaradi mjesečno najmanje 10 tisuća eura, i da predstavlja zemlju koju nikada nije vidio izvan Jugoslavije.

Takvima kao što je Mirko Galić je njegov kolega, ali za razliku od Galića, časni kolega Siniša Glavašević, kojega je izdao i Mirko Galić, poručio: GORI STE OD ČETNIKA!

Europapressholding podupire totalitarni titoizam i jugo-mafiju:

O titoističkim istupima pojedinih urednika i novinara Jutarnjeg lista uopće ne treba štedjeti kritiku, toliko besramno se glavni urednik i uređivačka politika suvlasnika tog lista Ninoslava Pavića odnosi prema hrvatskoj povijesti i aktualnoj politici, forsirajući totalitarni titoizam nasuprot demokraciji. Eksponent titoizma pokojni Stipe Šuvar politički je odgojio posljednji ešalon besramnih titoista u Hrvatskoj, među njima bivšu zvijezdu socijalističkog kvazi-novinarstva odnosno propagandistu Ninoslava Pavića, šefa «Europapressholdinga». Kako su 1990. bivši boljševici Tuđman i Manolić postali «demokrati» i «državnici», a referenti i opančari bivših «samoupravnih» jugo-poduzeća postali tajkunima, tako su i novinari tipa Ninoslava Pavića postali 1990. vlasnici novina – ni iz čega !!! Evo doprinosa Pavićevih tiskovina hrvatskoj demokraciji i pravnoj državi: u izdanju časopisa «Gloria» se o optuženim i već jednom osuđenim otmičarima malodobnog sina generala Zagorca piše u najljepšem svjetlu, kao da su navedeni otmičari i aktualni optuženici na čelu s H. Petračem u najmanju ruku izliječili Zagorčeva sina od raka. Na koji način Pavićeva holding-karika «Gloria» piše o Petračevima? Lijepo – hvali se Petračevo odijelo, da H. Petrač ima dobar, odličan ukus za dizajn odijela koja nosi, kao i njegovi sinovi, da Petračev stariji sin je šik izgledao u traper-kombinaciji u kojoj se pojavio na sudu, pri čemu dotični novinar besramno laže i prešućuje činjenicu da to nije odjeća Petračeva optuženog sina, nego službena odjeća lepoglavskog zatvora, gdje svi zatvorenici nose plavu traper-odjeću.

I tako neki novinari i glavni urednici od pripadnika kriminalnog miljea stvaraju ljepotane i junake, a žrtve pretvaraju u jedno veliko NIŠTA. Tako je Zagorčev malodobni sin, kojega su «junaci» iz Pavićevih novina skoro likvidirali, t.j. ubili s predumišljajem, jedno veliko NIŠTA.

Žrtva Alojzije Stepinac je u Pavićevim novinama jedno veliko NIŠTA, dok je Stepinčev krvnik i nalogodavac ubojstva Zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, maršal Tito super star, pravi junak sa Balkana, «svjetski političar» i «Predsjednik» kojega kao treba štovati. To je, dakle, Ninoslav Pavić, Titov sluga i komunistički aparatčik. Pavićevi poslovni partneri iz «Westallgemeine Zeitung» iz Savezne Republike Njemačke očito nemaju skrupula kada su poduprli eksponenta titoizma u Republici Hrvatskoj, dok im istovremeno ne pada na pamet u Njemačkoj poduprijeti bilo kojeg komunističkog eksponenta bivše Istočne Njemačke diktatora Honeckera.

Za Hrvatsku očito vrijede dvostruka mjerila, po kojima se bivši komunisti kod nas ponašaju onako kako se ponašaju – i pri tome još i vladaju, bilo vladom, bilo novinarstvom. Ako ništa drugo, barem će predsjednik vlade Sanader plakati krokodilske suze kada mu iz Brisela, uz akutni problem nefunkcioniranja hrvatskoga pravosuđa i cvjetanje korupcije, stigne «čestitka» u vidu upitne slobode medija u Republici Hrvatskoj i nova odgoda, uz sadašnju odgodu, primanja RH u članstvo EU, do 2012. godine i kasnije.

Krivo je, dakle, lažni natpis «SVJEŽE I JEFTINO!» mijenjati novim lažnim natpisom «SVJEŽE I JEFTINO!», nego bi bilo ispravno sve trule jabuke izbaciti iz kutije na gnojište, posaditi nove voćke, ubrati svježe jabuke, nepokvarenu robu složiti u kutiju i napisati: kandidat RH za punopravno članstvo u EUJ Sve drugo bilo bi zavaravanje samih nas i varanje onih u Europskoj Uniji, koji će nas na kraju, ako ćemo kao društvo i dalje lagati i varati, strpati u jedan koš zvan balkanska unija – gdje možda i pripadamo, jer kakvo društvo imamo i jesmo, nismo bolje ni zaslužili !!! Jedino zbog dijela nedužnih hrvatskih građana je još vrijedno se zalagati za pravdu, poštenje, demokraciju i slobodu medija! Samo da nam se ne dogodi Sodoma i Gomora, jer, za neznalice – Bog je oba grada od propasti i uništenja htio poštedjeti uz malecki uvjet: da mu praotac vjere sveti Abraham pokaže na postojanje jednog jedinog poštenog čovjeka u bilo kojemu od dva navedena grada bluda, korupcije, pljačke, nemorala, ubojstava, nepravde i nepoštenja. Takvog čovjeka u Sodomi i Gomori nije bilo, te su oba grada uništena. Stoga građani ove zemlje, pazite koga ćete podupirati, slijediti i kome ćete povjerovati, jer budete li namjerno, iz oportunizma i nemara, kraj zdravih očiju i ušiju i dalje slijedili pokvarenjake, doživjeti ćete totalno uništenje !!! U tom slučaju nećete biti vrijedni da se za vas i jedna jedina suza prolije!