«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

 

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

 

30. listopada 2006.

 

 

BIVŠI ČELNIK ORGANIZACIJE HRVATSKIH POLITIČKIH ZATVORENIKA RASKRINKAN KAO ČLAN JUGOSLAVENSKE TAJNE SLUŽBE!

 

(NJEMAČKO-HRVATSKI PRIJEVOD DOPISA)

 

 

Hrvatsko društvo političkih zatvorenika «Goli otok»

(HDPZ)

Visica put 20

23452 Karin

                                                                                                            Tel./fax:023/687 394

HRVATSKA

 

UOKG E.v

Genslerstraße 66

13055 Berlin

NJEMAČKA

www.politicki-zatvorenici.de

 

 

Poštovane gospođe i gospodo!

 

Priopćavamo vam sa žaljenjem da je bivši predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika i predsjednik udruge Inter-Asso, Jure K., raskrinkan kao aktivni član bivše jugoslavenske tajne službe «SDB» ili UDB-e.

 

Dosadašnje aktivnosti gospodina K. bile su nam sumnjive pošto je u časopisu «STACHELDRAHT» (Bodljikava žica) pisao kako je Republika Hrvatska najbolje riješila socijalni status političkih zatvorenika, što ni na jedan način ne odgovara istini.

Osim toga, Hrvatska još nema zakon o lustraciji /odstranjenje iz državne službe pripadnika bivšeg totalitarnog komunizma/, što bi /za žrtve/ značilo rehabilitaciju, a žrtve jugokomunizma bivaju progonjene i danas. Represivni aparat za progon u cijelosti je ostao netaknut. Postoje mnogi dokazi da je rat, koji se dogodio, bio projekt bivše jugoslavenske tajne službe, sa ciljem da se komunisti održe na vlasti. Navedeni projekt mnogima zvuči paranoično, ali, nažalost postoje previše značajke koje navedenu tezu dokazuju.

 

Nadam se da ćete provjeriti vaš odnos prema gospodinu Knezoviću i obavijestiti druge članove udruge Inter Asso. Primite prijateljski pozdrav!

 

Rado Pejić

 

 

 

Suptilne metode kontroliranja i usmjeravanja bivsih HPZ         

 

Devedesetih je izgledalo da je komunizam konačno pao a  sa njim i razni Stasi, KGB, Securitate,UDB-e, KOS, etc. U RH je izostao lustracijski zakon kao preduvjet  uspješne tranzicije, što je opet omogucilo ostanak intaktne strukture UDBE i KOS-a u državnoj upravi.. Hrvatskim  političkim zatvorenicima „organiziranim“ u  državnu udrugu HDPZ, instalirano je vodstvo koje ih već 17 godina uvjerava kako je za lustraciju kasno, kako je dobro za Hrvatsku da u tajnim službama ima iskusne „profesionalce“,i  kako sve treba pustiti prirodnoj selekciji i čekati da dinosauri izumru!!! 

Medjutim, naivan je, ili zlonamjeran svatko tko vjeruje da u toru moze izvesti „pomirbu“ vukova i ovaca. Ako bi ovce u to i povjerovale, vukovi sigurno neće i nisu.

 

Samo kratko vrijeme nakon proglašenja RH, kosovci i udbaši ponovo preuzimaju potpunu kontrolu nad bivšim političkim zatvorenicima. Naravno, metode su sada rafiniranije i suptilnije; slučajevi Mirka Vidovića, Ljeskarac Ilije,Tome Ereša, Kemala Mujagića, Kreše Paraća Kreše Mikolčića Ilije Barješića Eugena Bratovića, Rade Pejića, Drage Prlja, Oršića,  Maksa Čargonje, Franje Ditriha, ali i mnogih drugih čiji su slučajevi hrvatskoj javnosti nepoznati.

 

Slucaj Drage Prlja,predsjednika imotskog suda iz 71.možda je najilustrativniji.Njegov sin gubi život u nerazriješenim okolnostima u Zagrebu, otac slomljen,ni živ ni mrtav,nema snage raditi kao jurist na zakonu o lustraciji, kao ni na zakonu o hrvatskim političkim zatvorenicima, tako da HPZ –ma zakon doslovice pišu komunisti.

 

Doktora filozofije Barješića, iscrpljuju financijski i danas  banalnim sudjenjima koje mu pakuju iskusni profesionalci.

 

Franji Ditrihu, i još mnogima , po zakonu o područjima od posebne državne skrbi,” rješavaju” stambeno pitanje smišljenim davanjem u posjed tudje imovine, u koju on ulaže 10 godina novaca, zivota i rada, da bi njegovu imovinu nakon 10 godina poklonili nekom drugom.

 

Slučajevi  Paraga, Kraljevic, Paradzik,Pavlovic etc. su posebno poglavlje o kojem hrvatska javnost ponešto i zna, ali niti jedan slučaj do danas nije razriješen.

 

Slucaj Rade Pejića  više je nego ilustrativan. Nakon povratka iz emigracije u domovinu, obrovački sud upravo divlja nad njim. Prepoznatljive metode praćenja, kontroliranja ,usmjeravanja, financijskog i zdravstvenog iscrpljivanja očituju se kroz nekoliko sudskih procesa..

 

                                                                       

                                                                                                                                                          

 

 

 

 

Nove metode progona zatvorenika savjesti

 

Odmah nakon 1990 Sabor RH donio je zakon o bivšim hrvatskim političkim zatvorenicima. U bitnom, odredjena je odšteta za dan proveden u jugozatvoru u iznosu od 54 kune.      Ovaj zakon nije dotaknuo ostala područja života u kojima su bivši politički zatvorenici bili u nepravednom položaju u odnosu na ostale gradjane u SFRJ, a pogotovo na članove SKJ, sa posebnim naglaskom na službenike UDBE i KOS-a.

 

Iako su godinama uplaćivali u “stambeni fond” bivši politički zatvorenici kao i članovi njihovih obitelji nisu mogli dobiti državni stan, niti isti otkupiti.

 

Po zakonu o područjima od posebne državne skrbi,(“Narodne novine”,br.73/95.) hrvatskim političkim zatvorenicima date  su kuće na korištenje koje bi protekom 10 godina prešle u vlasništvo korisnika.Nakon uloženih 10 godina života i desetina  tisuća eura, hrvatski sudovi u sprezi sa lokalnim kriminalcima nas tjeraju iz tih kuća i otimaju našu imovinu. Sudski procesi sa poslovnim brojevima:K-39/00, K-9/04, Kž-119/02, P-205/05, P216/03, K-27/04, P-36/06, P140/06, koštaju me 15 puta više od odštete koju sam primio po osnovi odležane dvije godine zatvora.

 

Ovoj direktnoj, nije uračunata ogromna indirektna šteta izgubljenog zdravlja, te vodjenje napakovanih procesa koji se vode samo da bi nas “zaposlili” kako bi nas ekonomski i zdravstveno,dakle fizički uništili.

 

 

Karin, 30.10.2006                                                                              Rado Pejić