«HRVATSKO PRAVO»
Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
25. studenoga 2006.
NA ŠTO UPOZORAVA HRVATSKU UBOJSTVO RUSKOG DISIDENTA ALEKSANDRA
LITVINENKA!
Stravična smrt ruskog disidenta Aleskandra Litvinenka 23. studenoga u londonskoj bolnici, koji je pobjegao na Zapad 2000. godine, odbivši izvršiti ubojstvo ruskog milijardera Borisa Berezovskog u korist ruske tajne službe FSB-a (bivšeg KGB-a), upozorava nas u Hrvatskoj ali i na Zapadu, kolika je visoka cijena neuspjele tranzicije u demokraciju bivših postkomunističkih zemalja kao što su Rusija i Hrvatska.
Slobodni svijet je olako odmahivao rukom kada su već početkom devdesetih godina stizala upozorenja da komunisti u Istočnoj Europi i Rusiji nisu razvlašteni već da su se transformirali u nacionaliste, liberale, socijaldemokrate , neofašiste itd. Umjesto pomoći demokratskim snagama i strankama, SAD su dopustile svojem State Departmentu, da uz obilnu financijsku pomoć Sorosevog tzv. Otvorenog društva, instalira i ustoliči na vlasti rigidne boljševike od Moskve i Kazahstana do Beograda i Zagreba.
Nije dugo prošlo pa se Putinova Rusija počela obračunavati sa težnjama za slobodom i neovisnošću, ne samo pomoću masovnih likvidacija Čečena i njihovog političkog i vojnog rukovodstva, već su na red došli ukrajinski predsjednik Juščenko, Gruzijci nastanjeni u Rusiji, ucjenjivanje susjeda i Europe sa naftom i plinom, a bivši šahovski prvak svijeta i ruski disident Gari Kasparov prozvao je 2005. godine Putinovu vlast fašističkom.
U Hrvatskoj je rigidni boljševik titoist Franjo Tuđman drastično zlorabio vlast i oduševljenje naroda sa uspostavom države, pa je u srpnju 1999. godine na Brijunima, dogovorio takozvani mirni prijenos vlasti sa komunistom Ivicom Račanom, pod uvjetom da se ne dira njegovo bogatstvo, njegovu obitelj i najbliže suradnike.
Slično je tog istog mjeseca učinio i Boris Jeljcin, ostarjeli moskovski partijski sekretar i notorni alkoholičar, kojem su američki stručnjaci različitim manipulacijama pomogli da ostane na vlasti u Rusiji nakon 1996. godine, ali ga nisu spriječili da izabere za nasljednika hladnokrvnog KGB-ovca Vladimira Putina, koji je svoj položaj ojačao novim razaranjem Čečenije, za što mu je kao povod poslužilo miniranje nekoliko stambenih zgrada u Moskvi izvršenih od ruske tajne službe, prema tvrdnjama okrutno ubijenog Aleksandra Litvinenka.
Jeljcin je Putinu predao vlast slično kao i Tuđman Račanu, dakle pod uvjetom da ne dira u kriminal i opljačkano bogatstvo njegove kćeri , najbližih suradnika i novopečenih milijardera. Hrvatsko i rusko društvo premrežni su bivšim agentima komunističkih tajnih službi kao i komunističkim apartčicima koji drže u rukama sve konce vlasti, financija i medija.
Sanader je okružen najgorim komunističkim kadrovima kao svojim najbližim suradnicima, Mesić je i sam bio rigidni boljševik, dok štrajkač glađu Branimir Glavaš kao prvog svjedoka obrane jučer dovodi na sud ni više ni manje nego osvjedočenog ubojicu jugoslavenske Udbe Josipa Perkovića. Milan Bandić, iskusni boljševički apartčik slavio je u društvu svojih udbaša i kosovaca ovaj tjedan, osnivanje Tuđman-Bobanove Herceg Bosne u Grudama, dok je istodobno kao gradonačelnik Zagreba kupio sve vijećnike velikim sinekurama i klasičnim oblicima korupcije. Kada je neki dan objavljeno da će kao posljedica gramzivosti i Bandićeve korupcije cijena komunalija od siječnja u Zagrebu poskupjeti za 50%, sindikati, stranke i ostali mudro šute.
Društva i države koje vode agenti Udbe, KOS-a ili
KGB-a bilo da je riječ o današnjoj Rusiji ili Hrvatskoj, ne samo da ugrožavaju živote pojedinaca i društva nad
kojim vladaju, već će svojom razornom politkom dovesti u pitanje mir kod kuće,
u regiji a možda i u cijelom svijetu. Ubojstvo Aleksandra Litvinenka, mjesec dana
nakon ubojstva poznate ruske novinarke Ane Politkovskaje, više je nego snažno
upozorenje da ostanak na vlasti bivših komunističkih struktura i njihovih
jataka uz svesrdnu pomoć zapadnih vlada i političara, može stajati glave
ne samo njihove oponente već i one
slijepe strukture moći na Zapadu, koje ne žele vidjeti ništa osim svojeg golog
profita i nezasitnog želuca u globalnoj utrci za osvajanjem svjetskih tržišta.