«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

MEĐUNARODNI DAN LJUDSKIH PRAVA

I

NJIHOVI BRUTALNI KRŠITELJI U HRVATSKOJ !

Amnesty International Hrvatske (AIH) je povodom Međunarodnog dana ljudskih prava organizirao u Zagrebu projekciju filma “Put u Guantanamo” redatelja Michaela Winterbottoma. Neki se navedenog redatelja sjećaju iz filma “Welcome to Sarajevo”, koji govori o velikosrpskoj opsadi Sarajeva devedesetih godina 20. stoljeća. Film o američkom zatvoru za tzv. “nezakonite neprijateljske borce” (osumnjićene talibane i članove AL-Kaide), koji se od nemilih događaja od “11. rujna” nalazi u američkoj vojnoj bazi Guantanamo na Kubi, dobio je ove godine nagradu na festivalu u Berlinu, kao i mnoštvo drugih nagrada vezanih uz ljudska prava. Premijer Sanader je predsjedniku Bushu za ulazak Hrvatske u NATO izgleda obećao brojčano pojačavanje hrvatskog vojnog kontingenta u Afganistanu, za rat koji “nije naš rat”, a 102 saborska zastupnika su povodom međunarodnog dana ljudskih prava “ovjekovječili” Sanaderovo obećanje. (Sjetimo se kako je poglavnik Pavelić obećao Führeru slanje hrvatskog vojnog kontingenta u Staljingrad, oko 10 tisuća hrvatskih mladića, od kojih se živ vratio svaki stoti, sjetimo se juriša Zrinskog i hrvatskih konjičkih četa po Europi, za strane interese habsburških careva u ratu protiv protestanata, rat koji “nije bio naš rat”, sjetimo se Jelačićeva pohoda na Mađarsku 1848. godine, u kojemu je glavu izgubilo 20 tisuća hrvatskih mladića itd.) Prisjetimo se 1991. godine kada je treća armija u Europi, tzv. “JNA” bezobzirno napala Republiku Hrvatsku, NATO je u obranu napadnutog I nenaoružanog hrvatskog naroda poslao, koliko ono divizija? Ne, ne, NATO nije poslao svoje divizije u obranu Hrvatske, ali poslao je hrvatskoj obrani, koliko ono automatskih pušaka i protuavionskih raketa, tona municije? Ne, ne, NATO nije poslao ništa, ali zato, koliko je ono moralnih poruka potpore poslao? Niti jednu! No, nema veze, zato ćemo mi sada pomagati NATO u Afganistanu, jer tamo u Mazar-E-Šarifu i Kandaharu, e, upravo tamo nalazi se središte hrvatskih nacionalnih interesa. Sigurno će se za hrvatske nacionalne interese u Afganistanu boriti Račanov sin? Ma ne, Račanov sin ne može, jer nije ni vojni rok služio, nego civilni rok. Sanader ima kćer, ne sina, ma, ima hrvatske sirotinje koja može ginut, sirotinja i ne treba nikakva ljudska prava, zar ne?

Sumnjamo da će poučan film “Put u Guantanamo” biti uskoro prikazan na Galićevoj Hrvatskoj televiziji, jer, Mirko Galić uvijek se grije uz vatru vlasti, bilo kao svojedobno novinarski glasnogovornik Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske u tadašnjem jednoumnom zagrebačkom političkom tjedniku “Danas”, bilo kao Tuđmanov kadar na titoističkoj dalekovidnici i glavni ravnatelj HRT-a, položaj na koji nije došao pošteno, unatoč tvrdnjama Programskog vijeća na čelu s Ljevakom. Njih dvojica, Ljevak i Galić, mogu se “pohvaliti” da su čeličnom medijskom cenzurom svrstali Republiku Hrvatsku u svijetu iza tzv. Republike Srpske odnosno BiH, i iza Srbije, čak i iza Kosova po slobodi medija. Da, da, slobode medija ima manje u redakcijama zagrebačkog tiska, HRT-a, NOVE TV, RTL Televizije i dr. nego, primjerice u Banjaluci, Beogradu ili Prištini. Da čovjek ne povjeruje, ali istina je. O stanju ljudskih prava ne trebamo se ni nadati da stoji dobro. Očito Hrvatice služe Hrvatima kao objekt za iživljavanje, prijetnje, batine i torture, djeca su kod nas daleko od toga da ih se uvažava kao osobe, vlasti umirovljenicima očito žele što brži odlazak s ovoga svijeta, oštećene stranke su pred hrvatskim sudovima dodatno oštećene, a građani ove Republike su pred šalterima birokracije očito manje vrijedna bića. Vjerska prava, prava hrvatskih branitelja, prava nacionalnih manjina, politička prava građana? Ustav vlastima služi samo kao alibi pred demokratskim svijetom, dok se prema vlastitim građanima ponaša kao da ustava Republike Hrvatske i nema.

„Korijeni“ Đapićeva kriminala

Kada je počela erozija ljudskih prava u Republici Hrvatskoj? Osim velikosrpskom balvan-revolucijom 17. kolovoza 1990. godine i etničkim čišćenjem hrvatskog stanovništva na tadašnjem pobunjenom području tzv. „Krajine“, prvim političkim atentatima Tuđmanove vlasti 1991. godine kojima je uništila demokraciju i pravnu državu, a ljudska prava učinila samo lijepim snom. Vlast niti jedan jedini od brojnih političkih smrtonosnih atentata nije istražila niti procesuirala i kaznila počinitelje i zločince, egzekutore i nalogodavce. Gdje su ustavna politička prava? Zar nije atentat na ustavna politička prava bio, kada je Tuđmanov režim 28. rujna 1993. godine oteo Dobroslavu Paragi Hrvatsku stranku prava i ukradeno poklonio Đapiću? Nakon što su Paraginim pravašima kršena sva moguća ljudska prava, komunistički demokrati, neokomunisti, kriptokomunisti, licemjeri i prevaranti počeli su nakon kršenja ljudskih prava pravašima trenirati strogoću nad cijelim stanovništvom, i tu više uopće nije bitno da li je netko Hrvat ili ne, katolik ili musliman ili pravoslavac, jednostavno u našoj zemlji nema pravde. To je činjenica. Na obljetnicu međunarodnog dana ljudskih prava kršitelj ljudskih prava Anto Đapić nastupa na Bandićevoj Zagrebačkoj televiziji Z1, orkestirajući proslavu 145 godina otete Hrvatske stranke prava koju je ukrao od Dobroslava Parage. Istina je i činjenica je, da Anto Đapić od 1993. godine nije više član Hrvatske stranke prava jer je te godine od nadležnih tijela Hrvatske stranke prava bio isključen iz članstva Hrvatske stranke prava. No, uz potporu nedemokratskih vlasti danas se u Republici Hrvatskoj može doći na bilo koji položaj, bez ikakvih kriterija i zakonitosti. Kao da smo u Osmanskom Carstvu, pa i tamo su kršćani imali neka prava, a kršćani u Republici Hrvatskoj danas? Koje li sramote za ovu vlast, da Đapić povodom međunarodnog dana ljudskih prava laže o pravima hrvatskog naroda, dok su on i njegovi najbliži suradnici ogrezli u korupciji i kriminalu dublje nego bilo koja čikaška banda iz doba Al Caponea. Zar nije Đapićev tajkun Zec u pritvoru, već tri mjeseca, a nedavno mu je pritvor produljen. Zar nije Đapićev Pero Kovačević kazneno prijavljen? Zar Đapić nije krivotvorio magisterij, i tko zna što sve još? Zar Đapićevi zastupnici svugdje po Hrvatskoj nisu osumnjičeni za gospodarski kriminal svake vrste? Zar Đapić nema nekretnine koje niti doživotnom saborskom plaćom ne bi mogao kupiti? I tako redom. Korijeni Đapićeva kriminala leže duboko u nedemokratskim i korumpiranim vlastima ove zemlje, i tu treba počet plijevit! Lopovi, znajte da Hrvatska pamti!