«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

 

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

 

16. prosinac 2006.

 

MESIĆ I ĐAPIĆ SU HRVATSKA NACIONALNA SRAMOTA !

 

¨Führer” ekstremne desnice u Republici Hrvatskoj, Anto Đapić, krivotvorio je magisterij, krivotvorio je potpis druge osobe na STRANAČKOM dokumentu, krivotvorio je svoju osobnu biografiju i laže da nikada nije pozdravljao fašističkim pozdravom. Zanimljivo, u “Radnom ručku” na Hrvatskoj televiziji u Zagrebu, 15.12.2006.   Anto Đapić je na upit reportera iz Hrvatskog sabora, Petra Vlahova, da li zamjera predsjedniku Mesiću što je početkom devedesetih godina pjevao o “Juri i Bobanu”, predsjednika Mesića uzeo u zaštitu i rekao da mu to ne zamjera, jer, “tko pjeva, zlo ne misli”. U osječkoj Retfali za mjesne izbore od anonimusa iz Glavaševe stranke PONOVNO JE  poražen osječki gradonačelnik Anto Đapić, kojemu je Šeks u emisiji “Otvoreno” kod Mislava Bage poručio da je šansa za koaliciju HSP-HDZ samo u sferi teorije, makar je i to sramotno da se uopće uzima u obzir mogućnost koalicije sa Đapićem.

 

Na Vlahovljevu primjedbu da predsjedniku možda zato ne zamjera, jer je i sam pjevao “Juru i Bobana”, Đapić je odmah ukorio Petra Vlahova, predbacujuću mu da je on kao odgovorni novinar također pjevao “Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana”. (Novinar je zaboravio primijetiti da Đapić još uvijek pjeva cijeli repertoar proustaških i neoustaških pjesama, poput Thomposonove “Jasenovac i Gradiška stara, to su kuće Maksovih mesara”, dvorana “Globus” na Zagrebačkom velesajmu, 9.12.2006., uz prijenos Bandićeve (SDP) Zagrebačke televizije Z1. Da se nije tako nekritički ponio prema Đapiću, novinar je mogao Đapiću na licu mjesta začepiti gubicu, s obzirom koliko je kompromitiran. Ovako je Đapić poklopio Vlahova.)

 

Vođa ekstremne ljevice, Stjepan Mesić, krivotvori povijesne činjenice, povijesnim pojmovima daje krivi i lažni značaj, u vezi svojih neoustaških ispada devedesetih godina laže da se ispričava hrvatskim antifašistima, jer se ispričao bivšim komunistima, boljševicima, partizanima, teroristima, ratnim zločincima i masovnim ubojicama – titoistima. Sve svoje povijesne krivotvorine je kompromitirani, neuvjerljivi i nedosljedni Stjepan Mesić ponovio 15. prosinca 2006. u svom govoru u jugoslavenskoj Akademiji znanosti i umjetnosti, pri čemu su u Mesićevoj pratnji bili njegovi boljševički savjetnici iz titoističkog ureda predsjednika Republike Jugoslavije, pardon, Republike Hrvatske. Akademici su svojim prisustvom Mesićevu govoru, izuzev trojice, i bolesnog Supeka, dokazali da se slažu sa svim Mesićevim povijesnim krivotvorinama, tako da se potvrđuje ona narodna “S kim si, takav si”. Tako je nekvalificirani Mesić još jednom zborio o povijesti Drugog svjetskog rata na području Hrvatske i bivše Jugoslavije, a njegovi savjetnici opskrbiše njegov govor s mnoštvom propagandnih laži. Čak je i Radio 101 komentarom Zrinke Vrabec Mojzeš, od 16.12.2006., kritizirao predsjednika Mesića zbog njegove nedosljednosti i neoustaških ispada. Za dlaku je Mesić na Stojedinici izbjegao uvrštenje u najgoru osobu godine, srećom, barem je Anto Đapić završio na negativnoj listi političara i javnih osoba Stojedinice za 2006. godinu, žigosan s pravom kao “ljiga”.

 

Zanimljivo je da ekstremisti/neostaljinist Mesić i crnokošuljaš Đapić/ imaju slične ili čak iste karakteristike, što nije novost kad se zna da su Hitler i Staljin bili u svojim zločinačkim postupcima kao dva brata blizanca. Kada je 23. kolovoza 1939. u Moskvi potpisan sporazum između Hitlera i Staljina (pakt Molotov-Ribbentrop), dakle između nacista i boljševika, Josif Visarionovič Staljin uvis je podigao čašu sa šampanjcem i nazdravio (nenazočnom) Adolfu Hitleru. Nije isključeno da jednog dana i Mesić i Đapić ne budu zajedno pili šampanjac, ali isto tako nije isključeno da obojica budu jednog dana dijelili zatvorske ćelije, ne zbog njihova nemorala, jer moral nije kategorija kaznenog zakona Republike Hrvatske, nego zbog izdaje i veleizdaje obojice vođe ekstremističkog totalitarnog titoističkog pokreta, čiji je isprdak Anto Đapić kao optuženi doušnik KOS-a JNA i jugokomunističke vlade u Beogradu.

 

Preozbiljni su dokazi protiv Đapića i Mesića da su surađivali s totalitarnom tajnom službom, a da bi obojica mogli imati miran san. Bivši operativac UDB-e Željko Bartolović optužio je u svojoj knjizi “Probušena mantija” aktualnog predsjednika Mesića da je kao komunistički načelnik općine Orahovica bio kadrovik UDB-e, jer je UDB-i dovodio nove svježe i mlade snage, tako i njega, Bartolovića. Nitko se ne treba zavaravati da je Mesić laka meta, bez obzira koliko njegova biografija i njegova politika bila šuplja i nedosljedna, jer Mesićevi korijeni sežu sve do Moskve (Đapićevi “korijeni” sežu do odjela tajne službe u Osijeku). Mesićev otac, pod nadimkom “Tovariš”, bio je staljinist super-teške kategorije, i u španjolskom građanskom ratu se borio rame uz rame s Josipom Brozom Titom, glavnim cinkerom komunističkih jugoslavenskih drugova u Moskvi, koje je zahvaljujući Titovim lažima na njihov račun strijeljao 1939. godine Staljinov zloglasni NKVD, čiji su bili agenti. Mesić ne pliva slučajno desetljećima u politici, u svim režimima i vlastima, a, kao što vidimo, prati ga i njegov istomišljenik Mirko Galić, kojega su, usput rečeno, na Stojedinici s pravom popljuvali, s obzirom da se primitivno obračunao s novinarima međunarodne novinarske udruge Reporteri bez granica, poručivši im da “neka počiste smeće ispred vlastita dvorišta”, u kontekstu kritike Reportera bez granica, koji su Galiću predbacili da je u vezi trojice suspendiranih novinara HTV-a izvršio “autocenzuru” kako bi pogodovao svom šefu i ideološkom savezniku s ekstremne ljevice, Stjepanu Mesiću.

 

Interesantno je kako je  opinion maker u „Jutarnjem listu“ od 16.12.2006., Davor Butković, udijelio Stjepanu Mesiću sveopću amnestiju, predbacujući mu jedino da nije trebao putovati na Kubu, jer da se radi o zemlji diktature, ali nije naznačio da se radi o zemlji KOMUNISTIČKE DIKTATURE, gospodine Butkoviću – KOMUNISTIČKA DIKTATURA !!! Naravno, ni riječi u Butkovićevoj kolumni o najnovijoj otkrivenoj masovnoj grobnici na Petrovoj gori s posmrtnim ostacima 350 osoba koje su 1945. pobile titoističke snage zla, čiji su duhovni nasljednici u petak, 15.12.2006. u HAZU pljeskali svom zastupniku Stjepanu Mesiću, predsjedniku samo komunističkog dijela građana, dok je one druge građane prevario i izdao, kao osumnjičeni izdajica svog naroda i veleizdajnik Republike Hrvatske. Mesić je u svom životu uvijek govorio po zadatku – tajne službe, i vladajuće ideologije. Stjepan Mesić nije bio slobodan čovjek, uvijek zarobljen ideologijom, predrasudama i vlastitim zabludama u koje i danas vjeruje.

 

Očajnički, upravo napadno želi stvoriti percepciju da je antifašist, a  nije, niti će ikada biti. Postati antifašist, za to treba časti, poštenja, dosljednosti i hrabrosti, one karakteristike koje Stjepanu Mesiću nedostaju. Optuženi kadrovik UDB-e,  doušnik KOS-a Mesić i doušnik KOS-a Đapić, rame uz rame, sa dva suprotna ali ne i suprotstavljena pola totalitarne ekstremne političke scene, izgurali su društvo Republike Hrvatske iz reda moralnih europskih društava, i zemlju pretvorili u hrpu lažova, krivotvoritelja, amnestiranih kriminalaca i zločinaca odnosno ubojica. Ova zemlja davno je izdana, naime, onda kada su na političku scenu stupili Stjepan Mesić i Anto Đapić !