«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

 

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

 

 

18. prosinac 2006.

 

 

SCHWARTZOVA  NEGACIJA HOLOKAUSTA I MESIĆEVA NEGACIJA GENOCIDA !

 

U emisiji «Noćna mora» na Bandićevoj Zagrebačkoj televiziji Z1 gostovao je 16. prosinca 2006. samozvani hrvatski «Führer» Mladen Schwartz, koji je, na žalost, i na sramotu voditelja emisije Željka Malnara (koji se ograđivao), vrijeđao hrvatsku javnost i židovsku populaciju u Republici Hrvatskoj, i to na židovski blagdan Hanuku, ustvrdivši da nije bilo Holokausta (Šoa) nad europskim Židovima, i da pod režimom njemačkih nacista nije ubijeno oko 6 milijuna Židova nego, kako je Schwartz naveo, «najviše oko 300 tisuća Židova». Teze Mladena Schwartza o «nepostojanju holokausta» odnosno genocida nad Židovima tipične su za simpatizere nacizma, kao što je za kriptokomuniste također tipično da negiraju genocid marksističkih režima nad narodima.

 

Zločin protiv čovječanstva je kompleksan (složen ili zamršen) a obuhvaća zločine različite vrste od kojih je specifičan (poseban, određen, svojevrstan) genocid ili ubojstvo naroda. Genocid nad nekim narodom definiran je u pravnoj znanosti i sudbenoj vlasti nakon genocida njemačkih nacista nad europskim Židovima. Od 1937. do 1945. su njemački nacisti ubili između četiri i šest milijuna Židova. Konvencija Ujedinjenih naroda od 9. prosinca 1948. godine precizirala je članak 6c) Statuta Međunarodnog suda za ratne zločine: genocid predstavlja jedna od sljedećih radnji koja se obavlja s namjerom cjelokupnog ili djelomičnog uništenja neke nacionalne, etničke, rasne ili religijske skupine:

 

-            ubijanje članova skupine;

-            prouzročenje teških tjelesnih ili duhovnih oštećenja članova skupine;

-            postavljanje predumišljajem životnih uvjeta skupini koji su podobni za izazivanje  potpunih ili djelomičnih tjelesnih oštećećnja;

-            određivanje mjera koje su usmjerene na suzbijanje rađanja unutar neke skupine;

-            nasilno prevođenje djece iz jedne skupine u drugu.

 

Predsjednik Hrvatskog sabora, Vladimir Šeks, ne može se baš pohvaliti da brine o žrtvama komunizma kao njegovi kolege u Poljskoj, Slovačkoj i Njemačkoj, ali je na simpoziju o «Bleiburgu», koji je održan godine 2005. u Zagrebu, predsjednik Hrvatskog sabora ocijenio da su partizanski masakri nad ratnim zarobljenicima i hrvatskim civilima bili «genocid nad hrvatskim narodom». Međutim, predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić, negira jugokomunistički genocid nad hrvatskim narodom, isto kao što Mladen Schwartz negira genocid nad židovskim narodom.

 

Povijesne istine radi podsjetiti ćemo, da je za vrijeme Drugog svjetskog rata u Trećem Reichu i na području pod njemačkom okupacijom u Europi, kao i u osovinskim zemljama, ubijen od nacističkog režima sljedeći broj Židova: u Trećem Reichu minimalno 218 tisuća, od toga na području današnje Austrije 58 tisuća, u Njemačkoj 160 tisuća, a maksimalno oko 600 tisuća (preživjelo 6 tisuća ili 1 posto), sa područja okupirane Poljske oko 3.300.000 (preživjelo 70  tisuća, u logorima smrti likvidirano između četiri i četiri milijuna i dvjesto tisuća ), sa područja Češke 233.000 Židova, a sa područja dijela okupiranog Sovjetskog Saveza (Rusija, Ukrajina, Bjelorusija) ubijeno je  minimalno oko 700 tisuća Židova, sa područja okupirane Francuske 60 tisuća, sa područja okupirane Belgije 25 tisuća, sa područja okupirane Nizozemske 104 tisuće, sa područja okupirane Norveške sedam tisuća, i sa područja okupirane Grčke 57 tisuća ubijenih Židova, dok je sa područja fašističke Italije ubijeno minimalno 8,5 tisuća Židova, sa područja Hrvatske i BiH oko 31 tisuća, sa područja Mađarske minimalno 180 tisuća, i sa područja Rumunjske  minimalno 200 tisuća ubijenih Židova, itd (podaci iz njemačkog povijesnog atlasa «dtv-Atlas zur Weltgeschichte», München, 1966., nakladnik «Deutscher Taschenbuch Verlag GmbH»). S obzirom da u navedenom džepnom priručniku za povijest svijeta nema podataka o broju ubijenih Židova sa područja Srbije, (što govori o snazi bivše jugoslavenske diplomacije i srpskog lobbyja koji je sposoban zataškati vlastite (srpske) zločine), navodimo podatke koje je u svojoj znanstvenoj studiji «Antisemitizam u Srbiji za vrijeme Drugog svjetskog rata» iznjela pokojna gospođa Ljubica Štefan, nositeljica izraelskog odličja «Pravednik naroda». Na osnovi srbijanskih izvora je Ljubica Štefan otkrila da je srbijanski režim od travnja 1941. do jeseni 1941. godine, bez posebnog udjela njemačkog okupacijskog režima, ubio u gradu Beogradu 88 posto srpskih Židova ili u brojci 10.755 nedužnih ljudi židovske vjere ili nacionalnosti. Zahvaljujući dragovoljnoj suradnji između srbijanske  policije i njemačke tajne policije «GESTAPO» i policijskih SS-jedinica je SS-oficir Harald Turner sredinom 1942. godine svoje pretpostavljene u Berlinu izvijestio: «Srbija je zemlja u kojoj je pitanje Židova i Cigana riješeno.» Franz Rademacher iz Ministarstva vanjskih poslova Reicha javio je: Židovsko pitanje u Srbiji više nije akutno, sada samo preostaje rješavanje zakonskih pitanja koja se tiču imovine.» Šef njemačke službe sigurnosti «SD» u Srbiji, Schäfer, pohvalio je njemačke okupacijske vlasti i srpske vlasti u Srbiji: «Beograd – jedini veći grad Europe očišćen od Židova, postao je slobodan od Židova («Judenfrei»)». Jasenovački logor nije bio jedini logor koji nije bio pod njemačkog upravom, zato što su u Beogradu od 1941. do 1945. postojala dva koncentracijska logora, «Banjica» i «Sajmište», od kojih su oba bila pod upravom srbijanskih vlasti, s tim da je u jednom od dva navedena logora polovica bila pod njemačkom, a druga polovica pod srbijanskom upravom. Literatura koju je Mladen Schwartz spomenuo u navedenoj emisiji, a koja navodno dokazuje laž o holokaustu, neargumentirano negira povijesnu znanost. Sami neki sudionici holokausta, njemački nacisti i drugi, potvrdili su nakon Drugog svjetskog rata da su u njemačkim koncentracijskim logorima postojale plinske komore za ubijanje logoraša i deportiranih zarobljenika i zatvorenika, židovsih civila. Većinu plinskih komora i peći za spaljivanje ubijenih je nacistički režim pred kraj Drugog svjetskog rata minirao, ali neke su ostale sačuvane, kao na pr. u konc-logoru «Dachau».

 

100 milijuna žrtava komunizma u svijetu, i min. pola milijuna hrvatskih žrtava komunizma

 

Podsjećamo da je od 1917. do 1989. u svijetu ubijeno oko 100 milijuna žrtava komunizma, a u komunističkom genocidu nad hrvatskim narodom od 1944. do 1946. ubijeno je oko pola milijuna (500 tisuća) Hrvata, i to ne samo hrvatske «bleiburške» žrtve i žrtve Križnog puta 1945. godine, nego i hrvatske žrtve etničkog i klasnog čišćenja po gradovima i naseljima na području Hrvatske i BiH od strane partizanskog titoističkog režima. Upravo je sramotno od aktualne Sanaderove i Mesićeve vlasti što u program hrvatskih školskih udžbenika nije ušlo učenje o partizansko-komunističkom genocidu nad hrvatskim narodom.

 

Negirati Holokaust nad Židovima  i genocid nad Hrvatima predstavlja krajnji cinizam i nečasno krivotvorenje povijesne istine !