«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

 

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

 

 

19. prosinac 2006

 

 

 

 

JE LI VAŽNIJI REDOSLIJED ZLOČINA OD NJIHOVE BITI?!

 

 

 

 

«Bleiburg» bio osveta za «Jasenovac», a za «Banjicu» i «Sajmište»?

 

Komentar govora predsjednika Mesića u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, 15. prosinca 2006. godine, objavljen sutradan u «Novom listu» pod naslovom «Isprika prosta k'o opanak», ostao bi možda nezapažen da novinarka Nela Vlašić nije istaknula važnost redoslijeda zločina u Drugom svjetskom ratu koji je predsjednik-građanin spomenuo, nakon što se bivšim komunistima još jednom ispričao zbog njegovih neoustaških ispada 1992. u Australiji.

 

Predsjednik Mesić je ponovio svoju prošlogodišnju originalnu tvrdnju kojom pravda zločine, da je partizanski «bleiburški» zločin bio «osveta» za ustaški zločin u jasenovačkom logoru. Kad bi to bilo točno, a nije, onda bi se po toj logici moglo postaviti pitanje aktualne osvete za komunističke žrtve golootočkog logora, a osveta bi po toj logici mogla, primjerice, pogoditi i neke akademike koji su pozdravili Mesićev govor u «jugoslavenskoj» Akademiji, kao na pr. akademika Eugena Pusića, koji je u Titovoj Jugoslaviji poslije rata u nakaradnom titoističkom pravosuđu bio socijalistički stup režima i «čovjek novoga kova» za obračun sa svima koje je komunistička partija označila kao «narodne neprijatelje» i «kontrarevolucionare». Ako je «Bleiburg» bio osveta za «Jasenovac», zašto su partizani ubijali slovenske ratne zarobljenike (antikomunistički Slovenci nisu imali logore), ili, zašto se partizani nisu osvetili Srbima zbog dva srbijanska konc-logora u Beogradu, «Banjice» i «Sajmišta», u kojima su masovno ubijeni srpski Romi i Židovi?

 

Zašto pet partizanskih «korpusa» nisu oslobodili jasenovačke logoraše?

 

Kao što smo početkom godine poučili akademika Petra Strčića, što je to antifašizam, i da predlagatelji rezolucije Vijeća Europe pod brojem 1481 od 25. siječnja 2006. o «Nužnoj međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih režima» nisu bili «desničari», nego predstavnici konzervativne demokratske Europske pučke stranke, tako ćemo sada poučiti gospođu Nelu Vlašić o «redoslijedu zločina».

 

Redoslijed zločina uopće nije važan, važna je bit zločina, tko god zločin počinio, i u ime koje god ideologije ili političkog pokreta zločin bio počinjen. Ali, pošto je Neli Vlašić iz «Novog lista» bitan redoslijed zločina, onda ćemo gospođu podsjetiti da je Josip Broz Tito kao srednjerangirani komunistički aparatčik zbog zločina terorizma osuđen 1928. na Zagrebačkom bombaškom procesu, prilikom čega je osuđenik izjavio, da ne priznaje građanski sud nego samo sud Partije! Također treba podsjetiti na sustavne velikosrpske zločine od 1. prosinca 1918. do 10. travnja 1941. godine, kojemu je kao žrtva bio izložen cjelokupni hrvatski narod na čelu sa svojim oporbenim političkim vodstvom i Stjepanom Radićem, a na dan uspostave NDH su srpski oficirski zločinci ubili rezervnog oficira Petra Kvaternika, brata maršala Slvaka Kvaternika, koji je proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku, dok su do kraja Travanjskog rata (od 6. do 18. travnja 1941.) velikosrpski zločinci poubijali najmanje 35 hrvatskih nenaoružanih civila,  spalili i bombardirali mnoštvo sela u Hercegovini i  Slavoniji. Isti ti velikosrpski zločinci nastavili su poslije s terorizmom u tako zvanim «narodnim ustancima» četnika i partizana tijekom 1941. godine, a rezultat tih ustanaka je preko 10 tisuća hrvatskih civilnih žrtava. Tek nakon toga dolaze žrtve ustaškog konc-logora, čiji približni broj do dana današnjeg još nije znanstveno utvrđen, niti postoje posmrtni ostaci «60 do 80 tisuća jasenovačkih žrtava», koliko navodi  Slavko Goldstein, čiju je procjenu bez ikakvog kriterija preuzeo državni vrh na čelu s premijerom Sanaderom i predsjednikom Mesićem. I sada dolazimo do najvažnije činjenice koju Nela Vlašić i njen predsjednik-građanin ne priznaju, jer kao da se ponašaju poput njihova idola Josipa Broza Tita koji je priznavao samo sud Partije! «Bleiburg» nije bio partizanska osveta za «Jasenovac» jer partizani nisu digli ustanak zbog Židova i Roma, nego zbog Staljinove zapovijedi o dizanju ustanka, a do tada su titoisti podržavali njemački nacizam s kojim je komunizam od 23. kolovoza 1939. bio u ugovornom savezničkom odnosu. Komunistima je ustaški jasenovački logor bio za vrijeme Drugog svjetskog rata nevažan, kao i njegove žrtve, jer nikada za vrijeme Drugog svjetskog rata niti jedna partizanska jedinica nije niti pokušala osloboditi logoraše niti je napala logor, što je čudno ako se uzme u obzir da je u Hrvatskoj bilo pet partizanskih «korpusa». (Što su radili partizanski «heroji» i «prvoborci»?) Masovne likvidacije na «Bleiburgu» i «Križnom putu» nisu bile nikakva osveta, budući da su jugoslavenski partizani izvršili 1944. – 1945. genocid nad hrvatskim narodom, a ako  Neli Vlašić i njenom predsjedniku-građaninu nešto u vezi toga nije jasno, neka pitaju aktualnog predsjednika Hrvatskog sabora, da li su masovne likvidacije hrvatskih ratnih zarobljenika i zarobljenih civila bili genocid ili «osveta».

 

Partizani se nisu imali zbog čega osvećivati, jer ustaše nisu 1941. srušili Jugoslaviju, nego su prvu «tamnicu naroda» srušile Sile osovine Njemačka, Italija i Bugarska.

 

Partizanski ratni zločini i zločin genocida bio program Komunističkog manifesta iz 1848. godine:

 

Predsjednik Mesić nije u pravu kada kaže, da treba praviti razliku između režima zasnovanog na zločinu i onoga koji je zločin povremeno tolerirao («Fašizam je bio zločin u ideji i realizaciji, a socijalizam utopija pri čijoj je realizaciji bilo zločina, ali zločin nije bio program».) Demantiramo predsjednika Mesića tvrdnjom Slavka Goldsteina koji je u «Jutarnjem listu» 2005. izjavio, da «ustaški režim 1941. nije imao plan o istrebljenju Židova, Roma i Srba». Komunistička partija u svom je programu imala plan o istrebljenju «buržoaske klase», što su definirali Karl Marx i Friedrich Engels 1848. godine u «Manifestu komunističke partije». Tko je pak pripadao «buržoaskoj klasi», o tome je odlučivala komunistička partija, tako da je taj pojam proširila čak i na seoske veleposjednike, a poznate su masovne likvidacije «radničke klase» za vrijeme Oktobarske revolucije u Rusiji 1917. godine i nadalje (primjerice, masovno strijeljanje sudionika radničkog štrajka u tvornici oružja u ruskom gradu Tuli). «Bleiburški» zločin nad četvrt milijuna Hrvata bio je titoistički program, koji su titoisti počeli provoditi od 22. lipnja 1941. godine, kada su sisački partizani pobili u vlaku mljekarice (žene-seljanke), zatim, 1942. godine kada su srpski partizani, čiji je vrhovni komandant bio Tito, pobili podno Kozare kraj Prijedoru 229 građana iz Prijedora i sveukupno oko 400 nedužnih ljudi iz prijedorskog okruga, samo zato što nisu bili Srbi i partizani-komunisti, i tako dalje do kraja Drugog svjetskog rata masovne su likvidacije bili sastavni dio «Narodnooslobodilačke borbe», i «Narodnooslobodilačkog pokreta» koji je bio pod kontrolom komunističke partije, tako da je svejedno, da li su komunisti činili manjinu  boraca (kako je Mesić naveo) ili većinu partizanskih boraca, jer nisu odlučivali partizani nego politbiro CK KPJ ili «Vrhovni štab» na čelu s Titom.

 

Predsjednik Mesić se ispričao bivšim komunistima, a ne antifašistima:

 

I na kraju, predsjednik Mesić se nije ispričao antifašistima, nego bivšim komunistima, a komunisti nisu antifašisti zapadnog tipa nego staljinisti istočnog tipa. Antifašist je u Drugom svjetskom ratu bio Zagrebački nadbiskup Stepinac, a ne Josip Broz Tito! Biti antifašist danas znači biti demokrat i antikomunist, a to bivši partizani nisu, jer oni nisu hrvatski antifašisti iz Drugog svjetskog rata, nego su jugoslavenski boljševici i staljinisti! I da bude jasno i posljednjem staljinistu (titoistu)  u ovoj zemlji, «bleiburške» hrvatske žrtve nisu žrtve antifašizma nego žrtve komunizma-titoizma! Dok kriptokomunisti u Republici Hrvatskoj neprestano ponavljaju priču o ustaškim zločinima, patolozi karlovačke bolnice nedavno su potvrdili da 350 posmrtnih ostataka ubijenih osoba, koji su ekshumirani kraj bivše partizanske bolnice na Petrovoj gori, predstavljaju žrtve komunizma.

 

(Ovaj odgovor ne šaljemo u «Novi list», jer od rezolucije Vijeća Europe o osudi zločina komunizma nije objavio niti jedan jedini članak ovog Centra ili demanti jednostrane (titoističke) interpretacije povijesti. Liberalno-demokratske novine na Zapadu redovito objavljuju antikomunističke članke, dok članke bivših nacista i komunista, i članke neofašista, ne objavljuju.)

 

Goran Jurišić

Voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma