«HRVATSKO
PRAVO»
Prve
stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
22. prosinac
2006.
HRVATSKI CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE ZLOČINA
KOMUNIZMA
S R
E T A N B O Ž I Ć !
Svim katolicima, pravoslavcima i protestantima u Republici
Hrvatskoj, tako i obiteljima žrtava komunizma (titoizma) želimo blagoslovljen
Sretan Božić !
Isusove riječi «Istina
će vas osloboditi!» vrijede i za hrvatsko društvo, koje će se osloboditi
jarma aktualnog kriptokomunizma i mračne prošlosti jugokomunizma samo i
isključivo ISTINOM o bivšoj jugoslavenskoj titoističkoj revoluciji, diktaturi i
masovnim zločinima (1941. – 1990.) počinjenim na hrvatskom prostoru, i nad
hrvatskim narodom na današnjem području Republike Hrvatske, Bosne i
Hercegovine, Slovenije i Srbije.
Povijesna je istina, da je titoistički totalitarni režim nad
hrvatskim političkim narodom počinio zločin genocida (ubojstvo naroda), i da se
procjena hrvatskih žrtava komunizma kreće od minimalno četvrt milijuna
(250.000) do oko pola milijuna (500.000) ubijenih hrvatskih građana, a procjena za
žrtve komunizma u svijetu, od Oktobarske revolucije 1917. do pada komunističkog
Berlinskog zida 1989. iznosi oko 100 milijuna (100.000.000) žrtava komunizma.
Parlament europskih zemalja, Vijeće Europe, u rezoluciji pod
brojem 1481, donjeta na parlamentarnoj skupšini u gradu Strasbourgu, 25.
siječnja 2006. godine, osudio je zločine komunizma, pod naslovom rezolucije
«Nužna međunarodna osuda zločina
totalitarnih komunističkih režima»
Hrvatski sabor je u deklaraciji od 30. lipnja 2006. godine,
na pritisak rez. 1481 Vijeća Europe, osudio zločine komunizma na području
Hrvatske od 1944. – 1990. godine, ali bez parlamentarne rasprave i TV-prijenosa
uživo, bez pravog duha, i bez istinske volje današnjega državnog vodstva i
saborske opozicije da se istinski osude zločini komunizma odnosno titoizma, i
bez posljedice za one bivše komuniste koji su za vrijeme Titove Jugoslavije
kršili ljudska prava, i koji i danas, besramno, obnašaju najviše državne
dužnosti u Republici Hrvatskoj. (Tisak i elektronski mediji u RH vrlo su šturo
izvještavali o navedenoj europskoj i hrvatskoj rezoluciji, a ponegdje je
službena osuda komunističkih zločina dočekana u medijima i na nož,
negativistički i podcjenjivački, često relativizirajuće, uz obavezno
spominjanje ustaških zločina, onih stvarnih i onih uvećanih, a nekada i
izmišljenih. Razlog tome je, što glavni urednici medija u Republici Hrvatskoj
poslušno osluškuju bilo politike, pa ako sa državnog vrha nema signala da se o
nečemu može raspravljati, onda urednici provode autocenzuru, ili, ako se radi o
glavnim urednicima i novinarima koji su bivši komunisti, onda se razdoblje «socijalizma»
odnosno Titovog komunizma prešućuje kad god se može.)
Državni dužnosnici Republike Hrvatske stazama revolucije:
Podsjećamo da je saborski zastupnik Hrvatske demokratske
zajednice i potpredsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić, koji je 1971. na položaju sekretara komunističke partije u
Metkoviću napao Maticu Hrvatsku, moralno-politički osudio tu hrvatsku kulturnu
ustanovu i njezine demokratske predstavnika i intelektualce, i zatražio
zatvaranje Matičinog ogranka u Metkoviću, upravo ove godine, na čelu državnog
izaslanstva Hrvatskog sabora položio spomen-vijenac na grobu bivšeg boljševika
Vladimira Nazora, hrvatskog i jugoslavenskog književnika i titoiste, koji je
1945. godine, na položaju predsjednika komunističke skupštine ZAVNOH, utemeljio
partizanski revolucionarni tribunal, i pozivao na linč «narodnih neprijatelja»
(čitaj nedužnih ljudi). Predsjednica Hrvatske narodne stranke-Liberalni
demokrati (HNS) i potpredsjednica Hrvatskog sabora Vesna Pusić ove se godine
ugodno družila na partizanskoj proslavi u Banovoj Jarugi, povodom obljetnice
tzv. «Narodnog ustanka» od 27. srpnja 1941. godine kojega partizani opet kradu
četnicima, sa predstavnikom totalitarne represije nad hrvatskim proljećarima, Milutinom Baltićem.
Čelična državna i medijska protuustavna cenzura nad glasnicima
povijesne istine o zločinima komunizma:
Podsjećamo da državni vrh Republike Hrvatske i većina
glavnih urednika medija u našoj zemlji vrši čeličnu i protuustavnu cenzuru nad
povijesnom istinom o komunističkim zločinima i protagonistima titoističkih
zločina. Podsjećamo da je državni vrh na čelu s premijerom Sanaderom dozvolio
rehabilitaciju krvnika Josipa Broza Tita, da predstavnici saborske manjine
(oporbe) i većine (HDZ), i predstavnici grada Zagreba bojkotiraju skidanje i uklanjanje
simbola totalitarnog komunističkog režima, poput sramotnog nazivlja Trg maršala Tita u Zagrebu, partizanskih
spomenika, komunističkog državnog praznika «Dan antifašizma» od 22. lipnja
(velika većina partizana nisu bili antifašisti nego komunisti/staljinisti/titoisti),
te je državni vrh pokrovitelj proslava obljetnica partizanskih bitaka i
jedinica, poput totalitarnog «Korpusa narodne obrane Jugoslavije» (KNOJ kao
jugoslavenski ekvivalent zločinačkom «SS-Einsatzkommando»), kojima osobno
prisustvuje predsjednik Republike Stjepan Mesić, koji sustavno
krivotvori povijesnu istinu o zločinima jugokomunizma (titoizma).
Republika Hrvatska, umjesto u tranziciju prema demokratskom
društvu, klizi u tranziciju prema neokomunizmu. To je činjenica. (Čak je obnovljena
i Komunistička partija Hrvatske, i to u Vukovaru, 2005. godine.)
Najutjecajniji mediji u RH nalaze se u rukama bivših
komunista, kao na pr. izdanja Europapressholdinga, čiji je suvlasnik Ninoslav Pavić, bivša
socijalistička novinarska zvijezda i Šuvarov podmladak iz doba totalitarnog
komunizma, ili na pr. glavni ravnatelj Hrvatske radio-televizije, Mirko Galić, nositelj
jugokomunističkog «Ordena za zasluge za narod, sa srebrnom zvijezdom», koji je
karijeru izgradio na kritici tzv. «hrvatskog nacionalizma» u doba «hrvatske
šutnje» i diktature komunističkih ideologa Šuvar-Račan, uz mentorstvo režimskoj represiji boljševika Vladimira
Bakarića i Josipa Vrhovca, kojima se u tisku lažne liberalno-demokratske provencijencije u
Republici Hrvatskoj pišu panegirici (pohvale) (liberalno-demokratski tisak na
Zapadu je antifašistički i antikomunistički).
Partizanski borci iz komunističke udruge «SAB» otvorenim
pismom mržnje kritizirali govor potpredsjednice Hrvatskog sabora u Bleiburgu
2006. godine:
Podsjećamo da je partizanska udruga «SAB» i da su bivši
partizanski borci otvorenim pismom MRŽNJE komentirali ove godine govor
potpredsjednice Hrvatskog sabora u Bleiburgu, Đurđe Adlešić (HSLS), povodom 61.
obljetnice bleiburške tragedije hrvatskog naroda. Podsjećamo da je ove godine u
Bleiburgu na spomeniku promijenjen tekst od strane predstavnika bliskih
vlastima, tako da se danas više ne zna o kojim se žrtvama radi. Podsjećamo
hrvatsku javnost da je kriminalistička policija istražila
partizansko-komunistički ratni zločin i zločin genocida u Maceljskoj šumi kraj
Krapine iz 1945. godine, da je zagrebačka krim-policija prikupila sve
relevantne dokaze, i izjave svjedoka, ali da Županijska državna odvjetnica u
Zagrebu odbija protiv osumnjičenih partizana pred nadležnim sudom podići
optužnice. Podsjećamo da je Hrvatski centar za istraživanje komunizma ove
godine protiv osumnjićene Milke Planinc (rođene Malada), bivše predsjednice jugokomunističke vlade
i CK SKH, podnio kaznenu prijavu zbog osnovane sumnje da je tadašnji politkomesar
tzv. «XI. dalmatinske brigade» počinila de facto ratni zločin nad 30 tisuća
hrvatskih ratnih zarobljenika i zarobljenih hrvatskih civila. Podsjećamo da
Glavni državni odvjetnik niti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije
protiv osumnjičenog de facto ratnog zločinca Stjepana Hršaka podiglo optužnicu
pred nadležnim sudom u Zagrebu, iako je krim-policija (neslužbeno) potvrdila da
je «drug» Hršak Stjepan živ i zdrav, čak i živahan, da ga se, unatoč njegovoj
visokoj životnoj dobi može sresti u zagrebačkoj Gradskoj kavani na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, i da i dan
danas u društvu komentira kako bi opet ubio 12 tisuća hrvatskih ratnih
zarobljenika i 21 svećenika i franjevca, kao u svibnju i lipnju 1945. godine,
kada je ubio onoliko Hrvata koliko je hrvatskih branitelja poginulo u
Domovinskom ratu u Republici Hrvatskoj. Kao «komandant» tri zarobljenička
logora 1945. godine u Krapini, i «komandant vojne OZN-e», osobno je sve kolone
zarobljenika vodio na brijeg Lepu Bukvu u Maceljskoj šumi i tamo nadgledao
egzekucije. Može se reći da je to posljednji «hrvatski Himmler» u Republici
Hrvatskoj. I danas je naoružan pištoljem njemačke marke «Walter» s kojim je
osobno ubio 21 svećenika i franjevca. Opasan je! Do danas nije bio niti jedne
sekunde u pritvoru. Živi u otetoj vili na Tuškancu u Zagrebu, 200 m zračne
linije od ureda predsjednika vlade Premijera Sanadera na Trgu sv. Marka, i prima boračku mirovinu. Blizu Hršakova boravišta
nalazi se u Tuškancu masovna grobnica sa cca. 960 pobijenih hrvatskih civila,
koje su 1945. s predumišljajem ubili partizani. Nedavno je na Petrovoj gori,
blizu bivše partizanske bolnice, ekshumirano 350 osoba koje su partizani ubili
1945. godine, što su potvrdili patolozi karlovačke bolnice. Iako se osumnjičeni Josip
Perković nalazi na tjeralici Interpola, na policijskoj tjeralici njemačke
policije i glavnog državnog odvjetnika Savezne Republike Njemačke, zbog
osnovane sumnje u organiziranje i sudjelovanje u političkom ubojstvu hrvatskog
emigranta Stjepana Đurekovića, i državnom terorizmu s tim u vezi, kako se
navodi u tjeralici, premijer Sanader odbija dati uhititi i njemačkom pravosuđu
izručiti osumnjičenika, a odbija osumnjičenom bivšem šefu odjela osječke i
zagrebačke UDB-e suditi pred hrvatskim pravosuđem. Podsjećamo, osnivač hrvatske
vojno-obavještajne službe Republike Hrvatske,
Frančišković, ove je godine javno optužio Josipa Perkovića za cijeli niz
najtežih kaznenih djela i nečasnih radnji, označivši, da se radi o «nečasnoj
osobi». Manolićev rođak je pak ove godine optužio Josipa Manolića, bivšeg oficira
OZN-e, Stepinčeva tamničara, predsjednika hrvatske vlade i gornjeg doma Sabora
RH, kao i šefa hrvatske obavještajne zajednice i tajne služne i tajne policije
pod predsjednikom Tuđmanom, da je 1945. navodno počinio de facto ratni zločin
nad preko 200 hrvatskih ratnih zarobljenika u Bjelovaru. Predsjednik
Socijaldemokratske partije Ivica Račan, bivši komunistički ideolog i visoki funkcioner komunističke
partije nikada u Republici Hrvatskoj nije ispitan za kršenje ljudskih prava u
doba komunizma, nego je obnašao najviše državne dužnosti u RH, na koje opet
pretendira. Pravosudna tijela RH ne zanimaju se za optužbe protiv osumnjičenog Ante Đapića, za kojega je
vojno-obavještajna služba SIS utvrdila 1992. da je doušnik KOS-a, kao što se
nadležna tijela ne bave općenito doušnicima UDB-e i KOS-a, kao ni njihovim
šefovima.
Građani Republike Hrvatske bez zakona o lustraciji nemaju
šanse za sretnu i sretniju budućnost!
Ovu godinu je, dakle, obilježio bojkot prevladavanja
komunističke prošlosti od strane vlade RH, predsjednika Republike i Saborskih
zastupnika i parlamentarnih stranaka, kao što je ovu godinu opet obilježila
medijska cenzura nad onima koji govore povijesnu istinu o zločinima komunizma,
ne samo Hrvatski centar za istraživanje
zločina komunizma, nego cijeli niz pojedinaca iz javnog, znanstvenog i
političkog života Republike Hrvatske, a posebno je na snazi sustavna cenzura
protiv predsjednika Hrvatske stranke prava 1861. Dobroslava Parage, koji je i
bio prvi u Republici Hrvatskoj koji je kritizirao totalitarni komunizam i
prozivao komunističke aparatčike i titoiste, a protiv cijelog niza bivših
komunista podigao nekoliko kaznenih prijava, zbog ubojstava, atentata,
gospodarskog kriminala, kršenja ljudskih prava u doba totalitarne SFR
Jugoslavije, koje nikada nisu od strane pravosudnih tijela procesuirane.
Naprotiv, umjesto da je zbog osnovane sumnje u trovanje Zagrebačkog nadbiskupa
i kardinala Stepinca suđeno Josipu Manoliću, suđeno je Dobroslavu Paragi,
kojega je Manolić tužio za klevetu, ali, tužitelj Manolić izgubio je proces,
jer je g. D. Paraga dokazao da optužba protiv Manolića nije bila klevetnička
nego ISTINITA. Današnji pregovarač Republike Hrvatske s Europskom komisijom, i
šef pregovaračkog tima vlade RH, Vladimir Drobnjak, je 1989. godine, u doba Titove Jugoslavije, kao novinar
glasila komunističke partije, poput «Vjesnika», najžešće napao borca za ljudska
prava Dobroslava Paragu, koji je kao politički zatvorenik savjesti tada došao
sa teške robije iz konc-logora na Golom otoku i iz lepoglavskog zatvora. Koliko
je Drobnjak žestoko i neargumentirano tada napao D. Paragu, toliko su
Drobnjakovi članci bili bezobrazni i jednoumni. Danas je Vladimir Drobnjak
ugledan građanin, (odlično plaćeni) diplomat Republike Hrvatske, za čiju se
državnu samostalnost Dobroslav Paraga i te kako izborio, riječju, a još više
djelom (po djelima se čovjeka poznaje), dok je D. Paraga pod medijskom
cenzurom, pokraden od Tuđmanova režima i Račanove i Sanaderove vlade, u
cijelosti prešućen u javnosti (koja sramota za hrvatsko društvo i za ove
sramotne vlastodršce-bez obraza). Socijalistički pravnik koji je D. Paragi
osamdesetih godina montirao politički proces, Ranko Marijan, danas je sudac Vrhovnog suda RH, a predsjednik Mesić ga je čak
bio predložio za predsjednika Vrhovnog suda, dok onome, koji je ustrojio
Vrhovni sud Republike Hrvatske, prvom predsjedniku Vrhovnog suda RH, časnom
gospodinu Vjekoslavu Vidoviću, na njegovu ovogodišnjem sprovodu na Mirogoju u
Zagrebu nitko iz državnog vrha izvršne vlasti nije došao, kao da nikada nije
postojao, samo zato što se g. V. Vidović odrekao komunizma, i što je 1991. iz
pritvora pustio predsjednika Hrvatske stranke prava Dobroslava Paragu, protiv
kojega predsjednik Republike Franjo Tuđman nije imao dokaza. Zato su na
Vidovićev sprovod došli predstavnici partizanske komunističke udruge «SAB», s
kojom pokojni Vidović već dugo vremena nije imao veze, koji su na pogrebu
dobili pravu pljusku kada je njihov suborac pokopan po kršćanskom obredu
Rimokatoličke crkve u Hrvata. Za razliku od mnogih je Vjekoslav Vidović bio
častan čovjek, koji je nakon nasilnog sloma Hrvatskog proljeća 1971. odbio kao
predsjednik zagrebačkog Županijskog sudas(tada okružni sud) montirati nedužnim
ljudima sudske procese.
Uglavnom, kao sažetak bi se moglo reći, da u Republici
Hrvatskoj do danas nije došlo do demontaže zločinačke organizacije znane kao
komunistička partija, iako je Berlinski zid pao prije 17 godina, a hrvatske
vlasti i mediji nisu ni ove godine niti jednom riječju obilježile pad
Berlinskog zida! Dokaz tome je hrvatska šutnja u mafijaškom stilu («Omerta»),
medijska cenzura i i državnim mjerama umrtvljene hrvatske narodne mase, dok su Mađari ove godine održali žestoke i
višetjedne demokratske ANTIKOMUNISTIČKE protuvladine prosvjede.
Druga obljetnica osnivanja Hrvatskog centra za istraživanje
zločina komunizma, na načelima Europske pučke stranke o «Osudi totalitarnog
komunizma» iz 2004. godine:
Na drugu obljetnicu utemeljenja Hrvatskog centra za
istraživanje zločina komunizma, dana 22. prosinca 2004. godine, kada su
savjetnici u uredu predsjednika RH, poput Tomislava Jakića i Budimira «Bude» Lončara i drugih eksponentata bivših boljševika, kada je
predsjednik Republike Mesić usred raznoraznih skandala, poput neoustaških
ispada iz 1992. i sumnje da je bio kadrovik UDB-e i doušnik KOS-a (vidi «Glas
Koncila», «Večernji list», «Hrvatsko pravo» od ove godine itd.), molimo
hrvatsku javnost da zapamti tri činjenice u vezi Hrvatskog centra za
istraživanje zločina komunizma: kao prvo, u mandatu premijera Sanadera i pod
vlašću predsjednika vlade RH dr. Ive Sanadera je nominalna demokratska hrvatska
državna vlast ZABRANILA Hrvatskom centru za istraživanje zločina komunizma
uporabu hrvatskog povijesnog grba kao službene oznake naše demokratske
antikomunističke i antifašističke organizacije za znanstveno istraživanje
zločina komunizma, te je dobro zapamtiti ime državnog činovnika koji se time
«proslavio», predstojnik Središnjeg
državnog ureda za upravu Republike Hrvatske, Antun Palarić (vidi Odgovor
Ureda od 1. prosinca 2004. godine (na dan osnivanja Jugoslavije), klasa:
230-01/04-01/3089, urudžbeni broj: 515-03-04-2). Do tada su jedino dva
diktatora zabranili hrvatski povijesni grb (s bijelim prvim poljem),
velikosrpski diktator Aleksandar Karađorđević, i komunistički diktator Josip
Broz Tito. (Ured je izrekao zabranu pod obrazloženjem da je isticanje grba
Republike Hrvatske dozvoljeno po zakonu samo državnim institucijama Republike
Hrvatske, ali HR Centar IZK nije ni tražio isticanje državnog grba, nego
hrvatskog povijesnog grba.) «Lijepa» slika u Lijepoj našoj za Sanadera,
predsjednika HDZ-a, pridružene članice konzervativne demokratske Europske pučke
stranke. Usput rečeno, da ponovimo, iako je Europska pučka stranka (EPP-ED)
2004. godine izglasala rezoluciju kojom je osudila komunističke zločine, na
osnovi kojega je Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma u svoja
Uvodna načela Statuta unio sažetak teksta navedene rezolucije pod naslovom
«OSUDA TOTALITARNOG KOMUNIZMA», predsjednik HDZ-a, koji je nazočio navedenom
skupu u Bruxellesu, prilikom povratka u Hrvatsku nikada nije izvijestio
hrvatsku javnost da je vodeći klub u Europskome parlamentu Europske Unije,
EPP-ED, na svom kongresu u veljači 2004. osudio zločine komunizma, a na osnovi
te osude je Političi odbor Vijeća Europe usvojio rezoluciju 1481. Hrvatsku je
javnost o postojanju rezolucije o osudi zločina komunizma od strane Europske
pučke stranke izvijestio u ljeto 2004. predsjednik Hrvatske stranke prava
1861., stranka koja nije pridružena članica EPP-ED, ali koja konzervativizam i
demokraciju očito ozbiljnije shvaća nego HDZ. Kao drugo, svi mediji u RH
prešutjeli su 22.12.2004. da je osnovan Hrvatski centar za istraživanje zločina
komunizma, i svi mediji osim «Hrvatskog prava», i «Hrvatskog slova» provode
čeličnu cenzuru nad našom organizacijom, s tim da su «Nacional», «Feral
Tribune» i «Hrvatski list» objavili po jedno priopćenje našeg Centra, a
«Jutarnji list» je našu organizaciju jednom spomenuo u jednom članku, u jednoj
rečenici. Svi drugi mediji, uključujuči «Glas Koncila», do sada sto posto
cenzuriraju Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma, unatoč tome što
je HR Centar IZK ne jednom spomenuo žrtvu komunizma Alojzija Stepinca,
istinskog antifašiste iz Drugog svjetskog rata, i antikomuniste poslije rata,
kao pokojni papa Ivan Pavao II, i aktualni papa Benedikt XVI. Kao treće,
Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma iz državnog proračuna RH nije
do danas dobio niti jednu lipu potpore, iako je naš Centar jedina djelatna
nacionalna organizacija takve vrste u Republici Hrvatskoj, i unatoč tome što je
na području Hrvatske 45 godina vladala komunistička diktatura, te je krajnje
vrijeme da se na stol stave zločini komunizma, i zaštite obitelji žrtava
komunizma. Zagreb je jedan od rijetkih glavnih gradova bivših komunističkih
zemalja koji nema Trg žrtava komunizma,
i gdje ne postoji Memorijalni muzej
žrtava i zločina komunizma, a spomenike žrtvama komunizma ne podiže država,
nego privatne organizacije i uz pomoć privatnih novčanih sredstava (HR Centar
IZK ove je godine podnio vladi RH zahtjev da država utemelji u Zagrebu muzej
žrtava i zločina komunizma, i da se zakonom zaštite otoci Goli otok i Sv.
Grgur, kao i da se na području bivšeg jugokomunističkog konc-logora na Golom
otoku utemelji memorijalni centar po uzoru na jasenovački memorijalni centar.)
Hrvatska stranka prava 1861. još je 2000. godine od Zagrebačke skupštine
zahtijevala imenovanje Trga žrtava
komunizma umjesto Trga maršala Tita,
i vladi predložila antitotalitarni zakon po kojemu bi se podjedanko osuđivale
ustaška, komunistička i četnička ideologija, i kažnjavali isticatelji znakovlja
spomenutih ideologija i pokreta, ali vlasti su ostale gluhe.
Sva čast pripada hrvatskim žrtvama komunizma (titoizma), i komunističkim
žrtvama iz reda drugih naroda u Jugoistočnoj i Srednjoj Europi, a za svaku
osudu su današnji licemjerni kriptokomunisti i lažni demokrati, koji od svoje
mračne prošlosti ne mogu pobjeći jer ih povijest neminovno sustiže, kao sjena
ih prati do posljednjeg počivališta – na smetlište povijesti!
Još jednom, Sretan Božić svim kršćanima i ljudima dobre
volje, posebno obiteljima žrtava komunizma, i sve najbolje u Novoj 2007. godini
želi vam Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma !
Goran Jurišić
Voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma
Croatian Center of Survey the Criminal Communism
HR – 10000 Zagreb
Mat. br.: 1900072, Žiro-konto Raifeisenbanke u Zagrebu:
2484008-1102798141