«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

 

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

 

30. prosinac 2006.

 

GODINA 2007. – ŠTO MOŽEMO OČEKIVATI?

 

 

Pred kraj godine razočarani građani Republike Hrvatske izrazili su nadu – samo da 2007. ne bude reciklirana 2006. godina ?

 

Samo da 2007. ne bude reciklirana 2006. godina, ali svi pokazatelji ukazuju na to da će 2007. biti reciklirana i klonirana 2006. godina. Prije svog milijunskog transfera na NOVU TV (reciklirana HTV)  Hloverka Novak Srzić postavila je vjerojatno svoje zadnje telefonsko pitanje gledateljima HTV-a, «da li su za ulazak RH u EU?». Odgovor gledatelja bio je porazan za nazočnu redovitu gošću Galićeve lutkarske televizije, Vesnu Pusić (HNS-LD) koja se čudom čudi što 74 posto gledatelja HTV-a odbija priključenje Republike Hrvatske Europskoj Uniji, jer u tom slučaju ne može svoju veliku saborsku plaću zamijeniti deseterostruko većom plaćom zastupnice u Europskom Parlamentu. No, doktor izokretanja Ivo Sanader namješta unutarstranačke izbore, po svjedočenju svojih novopečenih Glavaševih «oponenata», tako da  samoumišljenom premijeru nije vjerojatno problem krivotvoriti ni referendum o pitanju prihvaćanja ili odbijanja asocijacije sa Unijom.

 

Hrvatska stranka prava 1861. još je devedesetih godina 20. st. u «Novom listu» voditeljicu i urednicu HTV-a Hloverku Novak Srzić prozvala za cenzuru nad političarima Hrvatske stranke prava 1861. na čelu sa Dobroslavom Paragom, uspoređujući figurativno njezinu cenzuru Paraginih pravaša sa odnosom nacista prema Židovima u Trećem Reichu, što nije bilo nimalo pretjerano, jer cenzurirati političare u medijima znači političare pretvoriti u političke mrtvace.

 

Zato je bivša skojevka i cinkarošica sa «Stojedinice» Hloverka Novak Srzić izdašno posljednjih nekoliko godina u goste pozivala kradljivca i uzurpatora Hrvatske stranke prava Antu Đapića, pretvorivši tako lažnog magistra i ekstremistu Đapića u komentatora hrvatske unutarnje i vanjske politike. Hoće li Hloverka Novak Srzić, poput Branka Tuđena, jednog dana priznati o samoj sebi ono što je bez srama priznao u «Jutarnjem listu» pred istek 2006. godine bivši glavni urednik «Večernjeg lista», da je, naime, on (Branko Tuđen) devedesetih godina bio dugogodišnji «režimski novinar», i potvrdio optužbu protiv sebe koju je s pravom početkom devedesetih godina, do Tuđenove naprasne smjene u «Večernjem listu», iznosio pravaški prvak Dobroslav Paraga?

 

U svojoj memoarskoj knjizi Branko Tuđen je priznao da je bio režimski novinar, ali ujedno bez imalo srama se nada da u povijest neće ući kao oportunist. Na HTV-u se nedavno moglo čuti (u emisiji kod urednika Bilića) da su u hrvatskoj povijesti dobro činili oni koji nisu bili oportunisti (poput Ante Starčevića), ali da takvi nisu u praksi puno mogli za hrvatsko društvo učiniti, jer im je politika od strane režima bila blokirana, dok su oportunisti (poput Mažuranićeva ministra kulture) navodno učinili za hrvatsko društvo velike stvari, jer su se prilagodili politici. Nije bilo rečeno, ali možda je Bilićev gost  Ljubomir Antić (haeselesovac) mislio na osnivanje Jugoslavije 1918. kao «veliku stvar»? Ovakve sramotne i uvredljive teze mogu se čuti jedino u Republici Hrvatskoj, dok se na televizijama Europske Unije, bile one javne ili privatne, hvale oportunizmu (toj rak-rani politike) ne mogu dati niti u emisijama komedijalno-zabavnog karaktera. Zamislimo si da netko na BBC- u tvrdi da je premijer Chamberlain dobro učinio za britansko društvo kada je s Hitlerom, iz oportunističkih razloga, potpisao 1938. u Münchenu truli sporazum-kompromis (o podjeli Čehoslovačke)?

 

Od perjanice HTV-a Aleksandra Stankovića se u emisiji «Dvoboj» na NOVOJ TV mogao pod konac ove godine čuti nevjerojatno blesavi i suvisli prijedlog, da, kad se već osniva «katolička televizija», mogla bi se osnovati i «ateistička televizija». Što će nam još jedna ateistička televizija pored Hrvatske televizije? Niti jedan glavni ravnatelj HRT-a još nije bio katolik nego su to redom bili bivši komunisti i ateisti. A da ne govorimo da su dalekovidnicom sa Prisavlja upravljali i doušnici KOS-a i UDB-e, ali ako i predsjednici mogu biti udbaši i kosovci, zašto onda ne i glavni ravnatelj HRT-a? Ako doušnici mogu biti i gradonačelnici, zašto doušnike uskratiti za «čast» da budu ravnatelji javne televizije?

 

Kao osoba godine  na «Stojedinici» proglašen je ponovno glasovima slušatalja te ukradene radio-stanice Stjepan Mesić, predsjednik RH. Prije toga je Stjepan Mesić odlikovao  gazdaricu «Stojedinice», Zrinku Vrabec-Mojzeš, visokim hrvatskim državnim odličjem, za «promicanje demokracije i slobodu riječi». Predsjednik države je zaboravio napomenuti da svoju omiljenu medijsku mahericu odlikuje i za 16 godina cenzure nad Dobroslavom Paragom. Predsjednika i njegovu miljenicu upućujemo na Reportere bez granica koji su ove godine Hrvatsku svrstali u zemlje u kojima je sloboda medija ugrožena, zemlju u kojoj postoji polovična sloboda medija, manja sloboda nego u redakcijama medija fašističko-komunističke tzv «Republike Srpske».

 

Predsjednikov «veleposlanik» Mirko Galić je pred kraj 2006. još jednom potvrdio da su Reporteri bez granica u pravu kada su Hrvatsku svrstali u zemlje s upitnom slobodom medija (ta vijest se u našim medijima cenzurira, što je shvatljivo), kada je novinare ove ugledne međunarodne novinarske asocijacije balkanski uputio da neka «očiste smeće ispred vlastita praga», nakon što su ga Reporteri bez granica prozvali da na «Hrvatskoj radio-televiziji» provodi «autocenzuru», i time opet potvrdili tvrdnju Hrvatske stranke prava 1861, dok je Wall Street Journal potvrdio svojim člankom o Sanaderu ono što godinama tvrdi Hrvatska stranka prava 1861., da se radi o «doktoru izokretanju», ili o lažljivcu, koji jednu priču ima za Europsku komisiju i EU, a drugu priču za hrvatske naivce, ne iz Hlebina, nego iz Republike Hrvatske. Ono što naši mediji, u službi vladajuće politike, također cenzuriraju, jest činjenica da su Bugari pošteniji od Hrvata, po tvrdnji Svjetske banke, te da su čak i Srbijanci pošteniji od Hrvata, jer imaju manje korupcije, i veću zaštitu stranih ulaganja, što znači da pravna država u «Beogradskom pašaluku» bolje funkcionira nego u titoističko «prosvijećenoj» Republici Hrvatskoj.

 

Nedavno je  u Srbiji smijenjen šef carine, uhićeni su neki šefovi policije, državni odvjetnici i suci – u najnovijoj akciji borbe protiv korupcije. Kod nas je drukčije. Kod nas najkorumpiraniji političari i državni dužnosnici, de facto kriminalci, imaju širom otvorene stranice u hrvatskom tisku, i desetke i stotine sati nastupa na hrvatskim kriptokomunističkim «antifašističkim» televizijama. I kako da onda 2007. ne bude reciklirana 2006. godina?

 

Račanova uzdanica Milanka Opačić nada se 2007. godine novim radnim mjestima, isto kao i Vesna Pusić, za koju je to već gotova stvar, pogotovo ako  Čačić postane premijer. Vjerojatno gospođa Pusić misli na ona svoja lažna predizborna obećanja iz 2000. godine o stvaranju «200 tisuća radnih mjesta», dok je za vrijeme Račanove koalicije, u kojoj je sudjelovao HNS, ukinuto 200 tisuća radnih mjesta! Samo u Republici Hrvatskoj se za premijera može kandidirati političar kao što je Radimir Čačić, za kojega je saborsko povjerenstvo nedvojbeno utvrdilo da se nalazi u SUKOBU INTERESA. U Srbiji to više nije moguće, kao ni u novoj članici EU -  Bugarskoj, jer Bugari su odlučili biti pošteni, ostavili su komunizam iza sebe, komuniste izvan vlasti, kako bi sada imali realnu nadu u bolju budućnost. Rumunjska otvara svoje dosjee o doušnicima koji su surađivali s komunističkom tajnom službom.

 

U Hrvatskoj toga nema, jer doušnici su kod nas na vlasti, u medijima, i svugdje tamo otkud su lustirani hrvatski demokrati na čelu sa Dobroslavom Paragom i drugim hrvatskim političarima, koje je javnost već zaboravila – jer su protuzakonito lustrirani umjesto da su komunisti pali pod zakon o lustraciji. I kako onda 2007. godina neće biti ista kao 2006. godina?

 

Novih radnih mjesta u Republici Hrvatskoj 2007. neće biti, jer nema dovoljnog državnog jamstva za strane investicije, što je ove godine utvrdila Svjetska banka. U korumpiranoj zemlji kakva je Republika Hrvatska nema jamstva o ulaganjima kapitala, a time ni stvaranje novih radnih mjesta. Stoga građani ove Republike, protegnite vratove, jer u blatu ste do grla, i glasujući za Đapića, Račana, Sanadera, Pusićku i Adlešićku, za nekog Friščića, Čačića i slične ostati će te u blatu do grla, ne samo 2007. nego i 2008. do 2012. godine! Nema napretka ako u našoj zemlji korumpirani političari tipa Žužula i rodijaka, ili drugarice Marinović, ne budu od pravne države procesuirani nego abolirani. Tu nema sreće! Na ovakav način će Šeks, Bandić i Đapić i sljedeće godine u svoje saborske imovinske kartice bez imalo srama i pravnih posljedica uknjižiti nove stanove u njihovu vlasništvu (uz postojeće ovogodišnje), koje kao saborski zastupnici i gradonačelnici ne mogu kupiti ni da su na doživotnim funkcijama kao njihov voljeni maršal Tito.

 

Poštovani građani, 2007. doživjeti će te koaliciju, ili HDZ-HNS-HSS-HSLS-SDSS-HSU, ili veliku koaliciju crvenih HDZ-SDP-HSU-SDSS, a životni standard pasti će vam do tada najmanje za 30 posto plus inflacija, jer to neprekidnim biranjem tih stranaka i želite. Netko bi pomislio da se radi o mazohističkim nagonima naših građana, ali taj je u krivu. Radi se o hrvatskom samoubilačkom nagonu, poznatom u povijesti 20. stoljeća. A ako građani odluče drukčije, tu su doktori izokretanja koji će izborne rezultate malo nategnuti, onako kako je balkanski bandit Tito natezao jugoslavenske paragrafe kada se sudilo hrvatskim rodoljubima, ili kada je tridesetih godina prijetio onim drugovima u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici, da će im «malo nategnuti rebra», koji su mislili glasati za Brozova protukandidata za kandidata za mjesto šefa politbirao CK KPJ, kojega je na kraju određivao antifašist Staljin, taj veliki «humanista» 20. stoljeća, čijih se metoda vladavine se do dana današnjega nisu odrekli ovdašnji titoisti.

 

Sadamu je došao kraj na ovome svijetu. Vješala su postavljena, presuda je izvršena, ubojica odgovara za svoje zločine. I opet se pokazuje u kolikoj je mjeri čak i jedna  razorena i bombardirana zemlja naprednija od naše Republike, jer u Mezopotamiji zločinci odgovaraju za svoje zločine dok u Hrvatskoj primaju boračke mirovine za masovna klanja u Drugom svjetsom ratu, kao Milka Planinc, primjerice, ili ih kom-partija postavlja na izborne liste koje građani onda potvrđuju na Sanaderovim ili Račanovim «demokratskim izborima».

 

Zavladala je tuga u pritvorskoj ćeliji Haaškog suda ICTY u Scheveningenu, jer Sadamov veliki prijatelj i ubojica bosanskih muslimana, Vojislav Šešelj, ostaje bez velikog prijatelja. Tko će sada plaćati Velikosrbima petro-dolare za «granicu Velike Srbije Karlovac-Virovitica-Karlobag? S te strane gledano, 2007. dobro počinje, ali to je već vanjska politika. Treba se, dakako, uvijek nadati, jer u nadi je spas! Stoga, nadajmo se ipak boljoj 2007. godini, jer nikad se ne zna što donosi novi dan? Već sutra cijela garnitura hrvatskih korumpiranih političara može pasti, jer narodna volja je nepredvidiva, i toga se najviše boje upravo kriptokomunisti u Republici Hrvatskoj. Sretna Nova 2007!