Vjesnik: 03. 01. 2002.

Crne prognoze: Rađat će se još manje djece nego dosad!

U godini 2000. umrlo je u Hrvatskoj 6500 osoba više nego što je rođeno, a očekuje se da će u 2001. godini ta razlika biti 7500 / Najveći negativni prirast stanovništva ima Primorsko-goranska županija, a najveći pozitivni prirast Splitsko-dalmatinska županija / Još nema sustavne aktivne populacijske politike

ZAGREB, 2. siječnja - U Republici Hrvatskoj 2000. godine rođeno je 42.500 djece, što je manje nego ikad u posljednjih 200 godina. Za devet mjeseci 2001. rođena je 31.000 djece, pa će broj živorođene djece u cijeloj 2001. godini, kad se sve zbroji, vjerojatno biti i manji nego prethodne godine. U godini 2000. umrlo je 6500 osoba više nego što je rođeno, a 2001. godine očekuje se 7500 umrlih više nego rođenih.

Na osnovi tih pokazatelja čini se da se nastavlja trend negativnog prirodnog priraštaja, koji je u posljednjih 10 godina iznosio 55.000 više umrlih nego rođenih. Uza sve, procjenjuje se da će unatoč tako lošem stanju 2001. biti godina s najviše rođene djece u desetljeću koje je pred nama.

Takve alarmantne procjene do sada su često iznosili naši demografi, pogotovo profesori demografije s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu - akademkinja Alica Wertheimer-Baletić i profesori dr. Jakov Gelo i dr. Anđelko Akrap. Od njihovih alarmantnih upozorenja još su više uznemirujuće projekcije UN-a, prema kojima će se u sljedećih 50 godina u Hrvatskoj i sveukupno stanovništvo smanjiti za 18 posto, za 32,2 posto smanjit će se broj živorođene djece, za 28,6 posto smanjit će se broj radno sposobnog stanovništva, a u isto vrijeme, za 48 posto povećat će se broj starog stanovništva u ukupnom broju stanovnika.

Imajući u vidu te činjenice, demografi već desetljećima upozoravaju javnost i političke strukture, i bivše i sadašnje, da se negativna demografska i populacijska kretanja moraju zaustaviti. Zato su u 2001. godini apelirali da bi bilo dobro da porodiljne naknade, ako se ne mogu poboljšati, ostanu kakve su bile. Jer krajnje je vrijeme da se u Hrvatskoj barem zaustavi trend smanjenja broja stanovnika, koji je započeo od 1991. i čije ćemo posljedice početi osobito osjećati kad Hrvatska krene putem oporavka i razvoja.

Dok je prema popisima iz 1971., 1981. i 1991. demografska slika Hrvatske bila pozitivna - broj rođenih bio je veći nego umrlih - ona između 1991. i 2001., i zbog rata, dobiva negativni trend. Broj stanovnika smanjen je sa 4,499.049 na 4,355.923, ili za 3,2 posto. I dok je u 20. stoljeće Hrvatska ušla demografski izrazito mlada, sa zaista golemim biološko-obnoviteljskim potencijalom, iz njega izlazi i u 21. stoljeće ulazi u dubokoj demografskoj starosti, s velikim »biološkim ranama« na dobnom sastavu.

U Hrvatskoj se najviše rađalo između 1880. i 1940., kada se prosječan godišnji broj živorođenih kretao oko 120.000. Oko polovice 20. stoljeća prosječan je broj živorođenih bio oko 90.776, godine 1999. pada na 45.746., a prosječan broj umrlih između 1950. i 1954. bio je 36.930 osoba, 1999. umrla je 51.953, a 2000. godine 50.246 osoba.

Godine 1900. udio mladih u Hrvatskoj (do 14 godina) u ukupnom stanovništvu bio je 36,3 posto, a prema popisu 1991. taj udio bio je samo 19,8 posto. Procjenjuje se da je 2001. taj udio pao na 17,5 posto. Prema istraživanjima dr. Akrapa, udio starijih od 65 godina u ukupnom stanovništvu bio je 1900. 4,6 posto, a pri kraju 20. stoljeća porastao je čak na 15,5 posto.

Katastrofalno demografsko stanje u nekim je područjima i regijama osobito izraženo. Prirodno kretanje stanovništva na razini županija izgleda ovako: prema podacima DZS-a, u 2000. godini samo je pet županija imalo pozitivan prirodni prirast stanovništva. Bile su to Brodsko-posavska (40 više rođenih nego umrlih), Zadarska (154), Splitsko-dalmatinska (998), Dubrovačko-neretvanska (126) i Međimurska (58 živorođenih više nego umrlih). Sve druge županije imale su negativan prirodni prirast, što znači više umrlih nego živorođenih: Zagrebačka (razlika je 220), Krapinsko-zagorska (652), Sisačko-moslavačka (791), Karlovačka (920), Varaždinska (518), Koprivničko-križevačka (546), Bjelovarsko-bilogorska (630), Primorsko-goranska (993), Ličko-senjska (377), Virovitičko-podravska (330), Požeško-slavonska (127), Osječko-baranjska (520), Šibensko-kninska (241), Vukovarsko-srijemska (131), Istarska (380) i Grad Zagreb (500).

Uzimajući u obzir okolnosti u kojima se danas nalazi Hrvatska, u skoro vrijeme ne može se očekivati pozitivni prirodni priraštaj stanovništva. Zato bi, prema mišljenju demografa, najpreči zadatak bio zaustaviti sve veću prirodnu depopulaciju i iseljavanje, te dugoročnom aktivnom populacijskom politikom postupno preokrenuti sadašnje demografske tendencije. Jer, demografski su problemi takve naravi da se u kratkom roku ne mogu zaustaviti, a kamoli prekinuti. Samo dugoročna aktivna i sustavna populacijska politika daje povoljne demografske rezultate.

Međutim, unatoč brojnim i alarmantnim upozorenjima, činjenica je da u nas među najodgovornijima nije sazrela svijest o težini hrvatske demografske problematike. Broj stanovnika našu vlast. čini se, zanima samo kada ti stanovnici trebaju izaći na izbore. Još se ne shvaća da populacijska politika nije samo briga crkve ili protivnika abortusa, nego da je ona, u Europi i razvijenim zemljama svijeta, nadstranačka.

Andrija Tunjić