Novi list: 04. 01. 2002.

Što je ostalo od Trećeg siječnja

Piše: Jelena LOVRIĆ

Obljetnicu prevratničkih izbora, kojima je okončano desetljeće Tuđmanove vlasti, Vlada je jučer obilježila na zatvorenoj sjednici, još jednom manifestirajući svoj strah od javnosti. Premijer Račan nije htio otkriti što su dogovarali, pun konspiracije samo je najavio da će do kraja mjeseca građani saznati što im je spakirano. Kakva razlika u odnosu na situaciju s početka 2000. godine, kada je većinska Hrvatska novoj vlasti poklonila trijumfalnu pobjedu! Tada se činilo da je međusobno povjerenje maksimalno.

Dvije godine kasnije postavlja se pitanje: što je ostalo od Trećeg siječnja? Vladajuća je koalicija dobila mandat za promjene. Taj imperativ možda i nije bio sasvim osviješten, sadržaj promjena nije bio uvijek artikuliran, ali Hrvatska je bila sigurna da više ne želi Tuđmanovu i HDZ-ovu vlast. Nova je ekipa birana radi diskontinuiteta.

Građanima je bilo dosta lopovluka vladajućih i osjećaja vlastite zakinutosti. Dvije godine kasnije, bolji život još se ne nazire. Na ekonomskom planu, vlast tvrdi da je čistila teren i da reforme već daju rezultate. Nezavisni analitičari, pak, dokazuju da Vlada nastavlja HDZ-ovu gospodarsku politiku, samo je navukla rukavice. Kriminal u privatizaciji nije sankcioniran. Sada je jasno da neće ni biti. Teret reformi i dalje lomi najslabije. Cementiraju se vrtoglave socijalne razlike, koje su smetnja bilo kakvoj društvenoj koheziji. Četvrtina radno sposobnog stanovništva nema posao, armija isključenih uporno se povećava.

Na političkom i društvenom planu tek otvoreni proces detuđmanizacije malaksava. Prije dvije godine, HDZ je bio grogiran, hadezeovci su javno prali ruke, sabor stranke održan je bez Tuđmanove slike. Dvije godine kasnije, HDZ i Tuđman vraćaju se na velika vrata. HDZ-ovi su se glasači konsolidirali, iako se stranka nije bitno promijenila. Pokojni im je vođa ponovo zastava pod kojom se okupljaju. Politolog Nenad Zakošek tvrdi da je njihov come back prije svega rezultat slabosti sadašnje vlasti i masovne razočaranosti njenim rezultatima.

Povratak na staro vidljiv je ne samo po neočekivanom oporavku političkih mrtvaca. I vladajuća garnitura prigodno navlači kostime iz Tuđmanovih ormara - u odnosu prema Haaškom sudu i cijelom kompleksu Domovinskog rata, u odnosu prema manjinama, prema ulozi medija... Umjesto procesa detuđmanizacije, tvrde analitičari, na djelu je puzajuća hadezeizacija aktualne vlasti, a onda i Hrvatske.

Na pitanje što je ostalo od trećeg siječnja, moglo bi se odgovoriti: malo, gotovo ništa! Promjene su skromne, retrogradni impulsi zastrašujući. Najgore, potrošena je, proćerdana energija promjene. Danas, na polovici mandata, dvije godine nakon izborne pobjede, i, kako tvrde zloguki proroci, dvije godine prije izbornog poraza, premijer Račan poručuje: “Mi trebamo optimističnu Hrvatsku!”

Ali optimizam Trećeg siječnja više ne postoji. Istraživanja pokazuju da više od 85 posto građana političku situaciju ocjenjuje lošom. Gotovo 60 posto ne vjeruje u skori izlazak zemlje iz krize ni u porast životnog standarda. Hrvati se najviše boje nezaposlenosti, od toga strepi svaki treći građanin, siromaštva i socijalnih nemira. Kardinalan je podatak da polovica stanovništva tvrdi kako ove godine neće moći živjeti od svoga rada.