Slobodna Dalmacija: 10. 01. 2002.

VELIKI POVRATAK HOĆE LI BIVŠI LIDER STRANKE ZA BiH IGNORIRATI MEĐUNARODNI PRITISAK I IPAK SE VRATITI NA ČELO SVOJE RAZJEDINJE

Silajdžić želi biti bošnjački mesija

Budući da je bio osumnjičen kao Izetbegovićev "oficir za vezu" s mudžahedinima te na vrhu lanca krijumčarenja oružja za kosovske Albance, nije realno očekivati da će se Silajdžiću dopustiti povratak u politički život BiH. No moguće je i da će Silajdžić ignorirati pritiske i uskoro se pojaviti na čelu Stranke za BiH kako bi sebe promovirao u bošnjačkog mesiju

Strategija Stranke za BiH je da preuzme značajan dio SDP-ovih birača bošnjačke nacionalnosti. To bi stranci omogućilo dovoljan broj glasova da sama bira svoje partnere u vlasti koji ne bi uključivali SDP, ali ni Zubakov NHI odakle, među strankama Alijanse, dolazi najžešći otpor nastojanjima dijela Stranke za BiH da uspostavi bošnjačku dominaciju

Piše: Tomislav ZORIĆ

Bošnjačko nacionalno krilo Alijanse za promjene, derivat Izetbegovićeve Stranke demokratske akcije, Stranka za BiH, ovih dana je u svojoj najdubljoj krizi od svoga osnivanja. U Stranci su se iskristalizirale dvije jasne opcije koje su, uz ideološke postavke, duboko podijeljene i na ekonomskim interesima.

Naime, nekadašnja Silajdžićeva stranka podijelila se na umjereno krilo koje predvodi aktualni bošnjački član Predsjedništva BiH Beriz Belkić te ono radikalno koje predvodi aktualni predsjednik Federacije BiH Safet Halilović, a u kojem značajnu ulogu igra i bivši mostarski gradonačelnik Safet Oručević.

Za razliku od umjerenjaka i ostalih stranaka Alijanse ova grupacija unutar Stranke za BiH nikada se nije pomirila s činjenicom da u prošlom ratu u BiH nije bilo konačnog pobjednika te, svojim potezima, političkim putem, pokušava ostvariti ratne planove bošnjačkog ratnog vrha.

Bošnjačka dominacija

Upravo najveći kočničar radikalnih rezova među starim bošnjačkim strukturama u tijelima uprave Federacije BiH u proteklom je razdoblju bila Silajdžićeva stranka, a najnoviji je primjer nastojanja ove stranke da neke stare kadrove SDA okrene sebi, njezino zalaganje da na čelu sarajevskog Zavoda za izgradnju ostane sin Alije Izetbegovića Bakir čije je ime u mnogim BiH-medijima spominjano u kontekstu najbrutalnijih korupcionaških afera u Županiji Sarajevo.

Kako otkrivaju izvori u Socijaldemokratskoj partiji BiH, ova nastojanja dijela Silajdžićeve stranke vrlo su brzo detektirana, a posebice strategija Stranke za BiH da u medijima sve uspjehe nove vlasti pripisuje sebi, a sve neuspjehe SDP-u te da tako preuzme zanačjan dio SDP-ovih birača bošnjačke nacionalnosti.

Uspjeh na ovome pitanju toj bi stranci omogućio dovoljan broj glasova da sama bira svoje partnere u vlasti koji ne bi uključivali SDP BiH, ali ni Zubakovu Novu hrvatsku inicijativu odakle, među strankama Alijanse, dolazi najžešći otpor nastojanjima dijela Stranke za BiH da i u Federaciji i u Državi uspostavi bošnjačku dominaciju.

No, uprkos otporu ostalih stranaka Alijanse ovaj je projekt Stranke za BiH dobro napredovao sve do iznenadnog Silajdžićeva odlaska s čela stranke.

Naime, s ciljem osiguranja što jačih ekonomskih osnova za svoj projekt, Stranka za BiH je u dva javna poduzeća - Elektroprivreda BiH i PTT BiH - za presjednike upravnih odbora postavila svoje ljude: Envera Kresu (Elektroprivreda) i Edina Batlaka (PTT BiH), bliskog suradnika Safeta Oručevića i bivšeg zamjenika načelnika Odjela za ekonomiju grada Mostara.

Također, uz financijske nakane, Stranka za BiH svojim zalaganjem za ostavljanjem bivših kadrova na pojedinim položajima unaprijed je nastojala osigurati njihovu podršku u vrijeme predizborne kampanje.

Vješti stratezi u Stranci za BiH, dok su SDP i Nova hrvatska inicijativa bili zabavljeni europeizacijom BiH, izigravali su sve akcije razračunavanja s bivšim kadrovima i u medijima i sudstvu pretvarajući nekadašnje SDA-ove poslušnike u svoje i stvarajući jasnu osnovu za jačanje svoga utjecaja.

Bešićev odlazak

No, ono što je Stranku za BiH skrenulo sa zacrtanog puta odlazak je njezina lidera Harisa Silajdžića koji to mjesto napušta zbog međunarodnog pritiska, a razlog je njegova uloga u dovođenju mudžahedina u BiH te navodna povezanost s krijumčaranjem oružja za albanske pobunjenike u Makedoniji.

Treba se prisjetiti da je bivši ministar unutarnjih poslova Federcije BiH Muhamed Bešić (kojeg je na to mjesto predložila Stranka za BiH) "odletio" s te funkcije kada se primaknuo razrješenju oba ova slučaja.

BiH-mediji tada su donijeli niz informacija o pozadini ove iznuđene ostavke. Naime, ministar Bešić prije rata bio je duboko involviran u obavještajne strukture bivše države, a to svoje znanje i veze koje je stekao na tim poslovima, on je dobro iskoristio i na novoj ministarskoj poziciji.

Bešić je, tijekom svog mandata, uspješno izradio policijski plan borbe protiv terorizma u BiH kojeg su i Sjedinjene Države pozdravile, a izrazio je i spremnost da neke osobe koje su na sumnjiv način postale državljani ove zemlje, protjera i na taj način BiH definitivno skine s crne liste zemalja u kojima određene terorističke organizacije s Bliskog istoka imaju svoju mrežu.

Bešićevi policajci uspjeli su presjeći i lanac krijumčarenja oružja, koji je proteklih godina bez problema išao koridorom preko Goražda.

No, upravo, kako su objavili BiH-mediji pozivajući se na anonimne izvore u međunarodnim organizacijama, Bešićevo miješanje u vlastiti posao i uspjeh u razbijanju krijumčarskog lanca te daljnja istraga o njemu i njegovim vođama i inspiratorima, stajali su ovog dugogodišnjeg policijskog dužnosnika ministarske pozicije.

Predavač u Prištini

Naime, provodeći istragu, objavili su BiH-mediji, došlo se do zaključka da je na vrhu ovog lanca nitko drugi nego donedavni lider Stranke za BiH Haris Silajdžić koji je spomenuti lanac koristio za naoružavanje albanskih pobunjenika u Makedoniji, a prije toga i postrojbi OVK-a na Kosovu.

Da ova priča ima osnove može se zaključiti i iz činjenice da je Silajdžić islamsku teologiju predavao u islamskoj teološkoj školi u Prištini i da je tada stekao dobre veze među albanskim intelektualcima koji su protekla dva desetljeća bili idejni pokretači albanskih akcija na Kosovu, a naposljetku i u Makedoniji.

Budući da su SAD i mnoge europske zemlje blagonaklono gledali na borbu kosovskih Albanaca, američki obavještajci su žmirili na ove Silajdžićeve akcije, ali su ih pedantno bilježili.

No, kako je Silajdžić, navodno, to nastavio činiti i za vrijeme akcija albanskih pobunjenika u Makedoniji, iz obavještajnih američkih krugova sugerirano mu je da se povuče iz tog posla, ali i iz politike i upravo u tome treba tražiti razloge njegova povlačenja s mjesta predsjednika Stranke za BiH.

S druge strane, akcije federalnog MUP-a, koje je predvodio Bešić, na razotkrivanju mogućih terorističkih ćelija Bin Ladenove mreže Al-Qa’ide u našoj zemlji, možda, također su vodile do Silajdžića i njegovih najbližih suradnika.

O mogućim vezama Izetbegovićeve ratne vlade s ovim grupacijama u proteklom je razdoblju uveliko brujio i domaći i inozemni tisak, a ako su one istinite jasno je da je "oficir za vezu" s njima mogao biti samo Siljadžić koji je figurirao kao najrevnosniji Izetbegovićev operativac.

Zbog ovih razloga nije realno očekivati da će se Silajdžiću dopustiti povratak u politički život BiH, iako je on u posljednje vrijeme sve prisutniji u BiH-medijima.

Nije nerealno očekivati i da će Silajdžić ignorirati razloge zbog kojih je otišao iz politike i uskoro se pojaviti na čelu Stranke za BiH kako bi očuvao jedinstvo stranke, ali i kako bi sebe promovirao u bošnjačkog mesiju koji se, eto, vratio jer drugi nisu bili sposobni voditi politiku bez njega.

Uzlet desnice

Povratak Silajdžića najviše će ići na ruku nacionalnim strankama desnog centra, a od uspješnog suprotstavljanja ovome mogućem povratku i tezama koje će Silajdžić tada lansirati, ovisit će uspjeh na izborima multietničkog SDP-a, ali i nacionalnih stranaka lijevoga centra i centra, i među Bošnjacima, i među Hrvatima, a jednim dijelom i Srbima.