Vjesnik: 15. 01. 2002.

Izbor novog, moćnog predsjednika Europskog parlamenta

BRUXELLES, 14. siječnja (Od Vjesnikove dopisnice) - Europski parlament bira svog novog predsjednika, što inače radi svake dvije i pol godine. Do sada je prvi čovjek parlamenta stizao isključivo iz dva najveća parlamentarna bloka, demokršćanskog i socijalističkog.

Sada se prvi put najveće šanse za izbor daju pripadniku treće po veličini parlamentarne skupine, liberalu iz Irske Patu Coxu (49). Iza Coxa, zanimljive osobe, specijalista za proširenje, bivšeg tv voditelja stao je i najbrojniji blok, narodnjački, no u šarenom mozaiku stranaka, strančica, kandidata i interesa neizvjesno je hoće li favorit biti dovoljno - favoriziran.

U liderskoj je utakmici Coxu glavni rival britanski laburist iz Škotske David Martin (47). Martinu je otežavajuća okolnost nepoznavanje francuskog jezika, što se u EU krugovima drži smrtnim grijehom, pogotovo kada grijehove razglabaju Francuzi. Olakšavajuća mu je pak da je u povijesti Parlamenta potpredsjednik s najdužim stažom, što znači da ima savršen uvid u funkcioniranje složene aparature zastupničkog tijela Unije. Manje su parlamentarne skupine na listu postavile tri kandidata - danskog protivnika integracija i borca za jednakost svih parlamentaraca, inače veterana s dva desetljeća parlamentarnog staža Petera Bondea, te dvoje Francuza, komunista Francisa Wurtza i zelenog Gerarda Onesta.

Europski je parlament najmanje poznata institucija EU, iako je jedina izravno izabrana. Sami EU-ropljani nisu zainteresirani tko ih zastupa na EU razini, ukoliko je suditi po odazivu: zadnji su izbori za Parlament, osim što su Europi socijalističkih vlada podarili narodnjački parlament, potvrdili da je tek svaki drugi glasač smatrao građanskom dužnošću zaokružiti ime svoga predstavnika.

Prva je polovica mandata predsjednika parlamenta bila tek show predsjednice. Nicole Fontaine je svoj mandat potrošila za brojne osmijehe fotoreporterima, putovanja i susrete s plavokrvnima. Istovremeno, Parlament je doživljavao razdoblje buđenja, suočen s novim ovlastima - dakle, novom količinom moći koja mu je dana za izjašnjavanje o doslovno svim najvažnijim aspektima EU politike.

Ovaj je izbor za predsjednika Parlamenta zapravo inauguriranje novog moćnog čovjeka Europske Unije i davanje posla osobi kadroj probuditi iz letargije ovo donekle apatično, krupno i ne baš sinkronizirano tijelo profesionalnih političara, demagoga, sanjara, ekstremista, sivih činovnika i idealista, pjevača, umirovljenih generala plavih kaciga te ponekog ridikula i neofašista.

Parlament je rijetko trenirao strogoću ili je to radio u krivo vrijeme s pogrešnim temama, iako je baš njegov dosljedan stav da ne želi prijeći preko neregularnosti i poneke nezakonitosti u radu Europske komisije doveo do kolektivne ostavke euro-vlade.

Lada Stipić Niseteo