Zagreb u studenom podnosi Bruxellesu zahtjev za članstvo u EU? / Proces približavanja Hrvatske Uniji ovisit će o ispunjenju Sporazuma, tvrde u Banskim dvorima i Europskoj komisiji

Štoviše, u usporedbi sa susjednom Slovenijom i većinom ostalih europskih zemalja u tranziciji, možemo zaključiti da u ostvarenju tog cilja zaostajemo barem cijelo desetljeće. Umjesto uključivanja u euroatlanske integracijske procese, Hrvatska se zajedno s BiH, Jugoslavijom, Makedonijom i Albanijom »izborila« za tzv. zapadni Balkan. Ostala je tek slaba utjeha da je Hrvatska u tako zamišljenoj regiji politički i gospodarski naprednija od ostalih zemalja.

Kako doznajemo od ministra za europske integracije Nevena Mimice, Zagreb će najvjerojatnije u studenom podnijeti zahtjev za ulazak u Uniju. Naime, u ovoj će godini Bruxelles izraditi dva izvješća o napretku Hrvatske u provedbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) potpisanog u listopadu 2001. Prvo izvješće najavljeno je za travanj, a drugo za listopad. Posve je jasno da Zagreb ne može tražiti ulazak u europsko društvo bez darova, a ti darovi ovaj su put pozitivna izvješća o nama i našoj sposobnosti da prihvatimo njihova pravila igre, odnosno, pozitivno intonirana dva izvješća o provedbi SAA, otkriva Mimica.

»Sve dok istodobno pregovara s 12 kandidata, EU neće ni gledati naš zahtjev. Upravo ga zato ne bismo trebali podnijeti prije nego što Bruxelles završi pregovore s njima«, tvrdi Mimica.

Na prošlogodišnjem summitu čelnika Unije u Göteborgu švedskoj dogovoreno je da pregovori o 31 poglavlju acquis communautairea, prava EU, završe do kraja ove godine. One zemlje koje do tada ne zaključe pregovore neće se ni naći u prvom krugu proširenja Unije. Kako sada stvari stoje, velike su šanse da se u toj grupi nađe osam tranzicijskih zemalja, od Estonije do Slovenije, te Cipar i Malta. Rumunjska i Bugarska, po svemu sudeći, neće do kraja ove godine zaključiti pregovore, a istini za volju, treba reći da u Bukureštu i Sofiji sebi ni ne postavljaju takav cilj. Tim dvjema zemljama valja pridodati i Tursku, kojoj je Unija, nakon višedesetljenog kucanja na vrata, priznala status kandidata i uspostavila s njom carinsku uniju, ali s kojom još nije ni otvorila pregovore o acquisu.

Ministar za europske integracije Neven Mimica priznaje da najnovija hrvatska inicijativa, dogovorena u trokutu premijer – ministar vanjskih poslova – ministar za euro-integracije, nije još usklađena sa stavovima Bruxellesa, a to su nam potvrdili i u Uredu Europske komisije u Zagrebu.

»Premijer Račan ima pravo sastavljati svoju i Vladinu agendu, što se odnosi i na najavu službenog podnošenja kandidature Hrvatske za članstvo u EU. U svakom slučaju, to će biti isključivo odluka hrvatske Vlade, koju Europska komisija ne želi komentirati. Nama je u ovom trenutku u fokusu pažnje provedba SAA. Stoga držimo da bi možda bilo bolje uzeti u obzir podnošenje kandidature EU u malo naprednijoj fazi primjene obveza iz SAA«, tvrdi Mirella Rašić, glasnogovornica Ureda Europske komisije u Zagrebu.

S obzirom na to da je, dakle, riječ o autonomnoj odluci hrvatske Vlade, Mimica za kraj siječnja i početak veljače najavljuje »diplomatsku ofenzivu«. On će, naime, od 30. siječnja do 1. veljače boraviti u Bruxellesu, gdje u Europskoj komisiji namjerava »ispipati teren«. Negativan odgovor ne očekuje, uz obrazloženje kako je Hrvatska u stanju ispuniti obveze preuzete 29. listopada 2001. kada je u Luxembourgu potpisan SAA.

On pritom upozorava na još neke činjenice koje će za buduće članstvo Hrvatske u Uniji biti presudne. Prije svega, Europska komisija i članice EU tijekom 2003. godine počet će prve razgovore o financijskom okviru za razdoblje od 2006. do 2013. godine, koji će biti dogovoren 2004. godine. Upravo u tom dokumentu Bruxelles mora predvidjeti sredstva za potporu ulaska Hrvatske u Uniju, što ne može uraditi ako prethodno na stolu nema hrvatsku kandidaturu. Nadalje, u 2004. godini održat će se nova Međuvladina konferencija u EU, koja bi konačno trebala nacrtati obrise novog proširenja Unije, koje će se najvjerojatnije odigrati između 2008. i 2010. godine. Velike su šanse da se u tom krugu, uz već spomenute Rumunjsku i Bugarsku, nađe i Hrvatska. Konačno, na perspektive hrvatskog članstva u Uniji svakako će utjecati i činjenica da se Hrvatska bliži novim parlamentarnim izborima, pri čemu nema sumnje da Bruxelles ne bi pozdravio povratak desnice na vlast.

Sve to, međutim, ne znači da će hrvatska kandidatura iduće godine u Bruxellesu pasti na plodno tlo. Ponajprije, trebat će vidjeti kakva će biti iskustva sadašnje Petnaestorice s prvim novim članicama iza nekadašnje željezne zavjese. Poznato je da je upravo strah od stotinjak milijuna siromašne »europske braće« s istoka u pojedinim članicama Unije potaknuo marš desnice na vlast. Stoga nitko u ovom trenutku ne može reći na kakav će prijam nove članice Unije naići nakon što se EU pomakne do bivših zapadnih sovjetskih granica i uključi zemlje koje su po svim pokazateljima znatno ispod razine standarda EU. Štoviše, nitko sa sigurnošću ne može reći ni da će uslijediti novi krug proširenja: o njemu gotovo nitko u Europi u ovom trenutku ni ne razmišlja.

Isto tako, treba reći da će prave muke za Hrvatsku tek početi podnošenjem zahtjeva za punopravnim članstvom, jer tada Hrvatska mora prijeći put od zemlje podnositelja zahtjeva do zemlje kandidata. Kako objašnjava ravnatelj zagrebačkog Instituta za međunarodne odnose (IMO) Mladen Staničić, nakon podnošenja zahtjeva za ulazak u Uniju Hrvatska tek treba dokazati da je sposobna na vlastitoj koži primijeniti pravila igre Europske unije, što zapravo znači da Zagreb mora svoje zakonodavstvo početi prilagođavati acquisu. Nacionalni program za usvajanje acquisa Vlada treba usvojiti prije podnošenja zahtjeva.

Tek nakon toga, bude li Bruxelles zadovoljan hrvatskim odgovorom, Komisija izrađuje tzv. avis, kojim priznaje sposobnost naše zemlje da postane punopravna članica EU. Do sada, doduše, nije zabilježen primjer da je avis bio negativno intoniran, ali ministar Mimica napominje kako ne bismo smjeli dopustiti da završi »u ladici«, što je u suštini jednako odbijenici. Isto tako, valja reći da bi izrada avisa mogla potrajati i do jedne godine.

Nakon avisa, u kojem se neće spominjati nikakvi rokovi, uslijedit će Međuvladina konferencija, koja bi trebala izreći svoj pravorijek o hrvatskoj kandidaturi, pojašnjava Staničić. Konačnu riječ ima Europsko vijeće, najviše političko tijelo Unije, sastavljeno od šefova država i/ili vlada zemalja članica, koje donosi konačnu odluku o hrvatskoj kandidaturi te saziva bilateralnu međuvladinu konferenciju između EU i Hrvatske, a ona usvaja odluku o početku pregovora između Bruxellesa i Zagreba. Nakon toga, Europsko vijeće donosi tzv. Accession Strategy za Hrvatsku, čime je utakmica za hrvatsko članstvo u Uniji otvorena.

Tek poslije svega toga počet će pregovori između Zagreba i Bruxellesa o usvajanju acquisa i prijelaznim razdobljima. Koliko oni mogu biti mukotrpni, najbolje pokazuje iskustvo sadašnjih kandidata: njih šest pregovara od 1998., a druga šestorica od 2000. godine, no nitko ih još nije zaključio. Iz toga proizlazi kako bi bilo naivno vjerovati da će hrvatska iskustva biti drukčija. U sklopu pregovora o SAA, doduše, ispregovarano je nekoliko poglavlja acquisa, no ipak je tu riječ o lakšem dijelu posla, jer se poglavlja o poljoprivredi ili slobodi kretanja radne snage, primjerice, Zagreb i Bruxelles tada nisu ni dotakli.

Na kraju, zaključimo kako će uspješna provedba obveza preuzetih potpisivanjem SAA biti lakmus papir za buduće članstvo Hrvatske u Uniji, kao i za njezin odmak od tzv. zapadnog Balkana. Ponajprije o nama i našoj sposobnosti da realiziramo ono što smo obećali, a tek zatim o EU, ovisi hoćemo li se kretati u smjeru Bruxellesa ili Balkana. Ili, kako zaključuje Staničić, »Hrvatska bi sa svoje strane trebala učiniti sve da bude primljena u članstvo EU između 2008. i 2010. godine«.

Adriano Milovan