Vjesnik: 22. 01. 2002.

Rohatinski u sjeni Bandića i Budiše

Prošli su vikend obilježili Milan Bandić, o čemu je već sve rečeno, i prijedlozi Dražena Budiše za novu organizaciju odlučivanja Vlade, a prijetnja ostavkom guvernera Željka Rohatinskog ostala je temom specijaliziranih gospodarskih rubrika / Takva reakcija javnosti nije slučajna, iako čak i zakoni mnogo više težine daju guverneru središnje banke nego gradonačelniku metropole, o potencijalnom čelniku neke parlamentarne stranke da se i ne govori

ZAGREB, 21. siječnja - Hrvatska još nije izišla iz »političkih pelena«. O tome najbolje svjedoči zanimanje javnosti i medija za tri događaja koja su obilježila prošli vikend. O zakašnjeloj ostavci Milana Bandića rečeno je već sve. Prijedlozi Dražena Budiše za novu organizaciju odlučivanja Vlade odmah su postali udarna vijest. Samo je prijetnja ostavkom guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog ostala temom specijaliziranih gospodarskih rubrika, bez šireg odjeka.

Nije to prvi put da Rohatinski maše ostavkom. No, dosad je to činio u užem krugu stručnih kolega, a ne pred novinarima. K tome, guverner je o ostavci govorio samo dva dana prije nego što su potpredsjednik Vlade Slavko Linić i ministar financija Mato Crkvenac krenuli u europska financijska središta prodavati pola milijarde eura vrijedne državne obveznice. O ocjeni stabilnosti i kvalitete gospodarske politike ovisi cijena koju će Hrvatska za koju godinu za njih platiti.

Prijetnje guvernera ostavkom tu cijenu sigurno neće učiniti povoljnijom. Pogotovo nakon što se pročulo da Hrvatska traži »rezervni« izlaz iz uobičajenog aranžmana sa MMF-om, a da se javnosti nije konkretno predočilo što se tim potezom želi dobiti i kakve posljedice može imati eventualna MMF-ova odbijenica hrvatskih zahtjeva.

Na svečanosti koju je Svjetska banka u petak navečer organizirala u hotelu Sheraton u povodu otvaranja regionalnog ureda, većina je prisutnih ekonomista tvrdila da Rohatinski neće ostvariti svoju prijetnju. Premijer Ivica Račan je u petak poslijepodne nedvosmisleno podržao Rohatinskog izjavom da iznimno cijeni njegov rad.

No, činjenica je da uz već poznate protivnike monetarne politike zasnovane na stabilnosti cijena i tečaja, koju zastupa Rohatinski, protiv guvernera u posljednje vrijeme pred novinarima (doduše, off the record) sve češće gunđaju i neki od najbližih Račanovih suradnika. I njima sve više smetaju čvrsto zategnute monetarne uzde, pogotovo zato što za posljedice takve politike javnost uglavnom kritizira Vladu, a ne HNB i njena guvernera. Kad se tome doda da je Račanova vlada sa dva jaka izvanproračunska fonda već probila uobičajene okvire strogo kontroliranih državnih financija, postaje jasno da Rohatinski ostavkom nije nepromišljeno zamahao. To je i te kakva opomena, za sve koji je žele vidjeti.

Hrvatska javnost pokazala je, nažalost, za nju vrlo malo zanimanja. Mnogo, mnogo manje nego za najave zahtjeva koje će Budiša postaviti Račanu ako opet postane predsjednik HSLS-a, u što malo tko sumnja. A to znači da će se u vladajućoj koaliciji i te kako uzburkati duhovi, jer i HSS smatra da bi Račan više odluka trebao donositi uz izravan blagoslov najjačih koalicijskih partnera, dakle HSS-a i HSLS-a.

Takva reakcija javnosti nije slučajna, iako čak i zakoni mnogo više težine daju guverneru središnje banke nego gradonačelniku metropole, o potencijalnom čelniku neke parlamentarne stranke da se i ne govori. Govor brojki hrvatska javnost mnogo lošije razumije od političkih fraza. Uostalom, i vodeći hrvatski političari svoju sudbinu u pravilu ne vežu uz rezultate izražene brojkama.

Otrežnjenje od velikih riječi bez velikih rezultata nastupa tek kad se opomene izražene brojkama pretvore u beznadno duboke rupe u novčaniku birača. A tada je kasno za bilo kakvo brzopotezno liječenje i državnih i osobnih financija.

Sanja Kapetanić