Vjesnik: 23. 01. 2002.

Karadžić i Mladić u Haag, mudžahedini iz BiH, Sarajevo odustaje od tužbe protiv Beograda?

Pragmatični političari uvijek su spremni odreći se onih koji im više ne trebaju - možda ne zato što bi to zaista željeli, nego prije svega zato što je i Republici Srpskoj postao pretežak pritisak međunarodnih upravitelja, pa je isporuka Karadžića i Mladića dugoročno koristan potez, a mogla bi značiti i odustajanje bošnjačke strane od tužbe protiv Jugoslavije

ZAGREB, 22. siječnja - Događaji zabilježeni u posljednjih tjedan dana upućuju da bi se uhićenje Radovana Karadžića i Ratka Mladića moglo uskoro dogoditi kao dio niza međuovisnih poteza antiterorističkih operacija, koje bismo mogli nazvati »čišćenje balkanskog dvorišta«. Njihovo je uhićenje toliko puta najavljivano da je jasno kako se za to moraju steći povoljne međunarodne političke okolnosti. Paradoksalno, 11. rujna 2001. godine dio je tih okolnosti.

Kako je bilo prije toga svjedoči Carlos Westendorp, svojedobno (1998.) visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH. On je tada izjavio da dvije (ili četiri) velike države onemogućuju Mladićevo i Karadžićevo uhićenje. Tadašnja američka državna tajnica Madeleine Albright razgovarala je s ondašnjom glavnom haaškom tužiteljicom Louise Arbour o tome kako i kada pokrenuti uhićenja. Arbour je napala službeni Pariz kao zaštitnika zločinačkog dvojca, a službeni Quai d" Orsay prebacio je optužbe na London, tvrdeći da se na području njegove odgovornosti u BiH skriva najviše ratnih zločinaca.

Od tada do danas, uglavnom se točno zna sve o Karadžićevu i Mladićevu kretanju. Za aktiviranje stožera američkih snaga »Delta« i britanskog SAS-a političku su odluku trebale donijeti administracije u Parizu i Londonu, Washingtonu i Bruxellesu.

Nakon rujanskog terorističkog napada na SAD, politički dogovori među velikim državama nisu više zauzdani ranijim procjenama. Zato je sasvim izvjesno da će uhićenje Karadžića i Mladića biti dio šire antiterorističke operacije i razmjene. Dio antiterorističkih obveza pripao je i srbijanskim tajnim službama koje su Amerikancima ponudile svu pomoć. Drugi dio obavlja politika.

Prije nekoliko dana objavljena vijest, da su američki specijalci uhitili Karadžića i Mladića, pojavila se u vrlo zanimljivom kontekstu. Kao izvor je naveden predsjednik SRJ Vojislav Koštunica, objavili su je ruski novinari, no Koštuničin je glasnogovornik opovrgao da je to ikada ikome rečeno. Da nije konteksta u kojem se to dogodilo, sve bi se moglo zaboraviti.

Gotovo je istodobno objavljeno da Beograd izručuje Sarajevu Aliju Delimustafića, ratnog šefa bošnjačke policije. To je važan kamenčić u antiterorističkom mozaiku koji sastavljaju američke obavještajne agencije. Kao prvi policajac BiH Delimustafić je tijekom rata bio glavni čovjek za prihvat i legalizaciju boravka muslimanskih ekstremista u Bosni i Hercegovini, ali i njihovo potencijalno kasnije prebacivanje u zemlje EU-a. Njegova povezanost s organizacijama Osame bin Ladena u međuvremenu je postala sve izvjesnija.

Sad kad su vlasti Federacije BiH, unatoč oslobađajućoj presudi Vrhovnog suda, izručile američkim vlastima šestoricu osumnjičenih Alžiraca s BiH dokumentima, jasnije je zašto Delimustafić mora biti isporučen Sarajevu, a onda i onima kojima je u ovom trenutku potrebniji.

Pragmatična beogradska politika već se navikla na korisne međunarodne aranžmane. Usporedo s beogradskom odlukom o izručenju, u Sarajevu je Živko Radišić, srpski član Predsjedništva BiH, upozorio da će staviti veto na potencijalno odobrenje Parlamenta BiH da se državnim novcem plaća tužba protiv SR Jugoslavije na Međunarodnom sudu pravde u Haagu.

Nije to događaj koji bi nekoga trebao iznenaditi. Lider vladajuće koalicije u BiH, Zlatko Lagumdžija, navodno je prije nekoliko mjeseci s jugoslavenskim ministrom vanjskih poslova Goranom Svilanovićem dogovarao odustajanje BiH od tužbe protiv SRJ na Međunarodnom sudu pravde u Haagu.

Kao šlag na sva zbivanja, Sarajevo je u posljednja tri dana oblijepljeno tjeralicama za Karadžićem i Mladićem. Uz velike fotografije nekadašnjih političkih i vojnih vođa bosanskih Srba istaknuto je da je za svaku informaciju koja bi dovela do njihova uhićenja predviđeno i pet milijuna američkih dolara nagrade. Moglo bi se protumačiti da je riječ o smirivanju strasti nakon obezvređivanja odluka Vrhovnog suda Federacije BiH. Dijelom. Ulog je veći. Pragmatični političari spremni su se odreći svih onih koji im više ne trebaju.

Možda ne zato što bi to zaista željeli, nego prije svega zato što je i Republici Srpskoj postao pretežak pritisak međunarodnih upravitelja, pa je isporuka Karadžića i Mladića dugoročno koristan potez, a mogla bi značiti i odustajanje bošnjačke strane od tužbe protiv Jugoslavije.

Riječ je o korisnoj razmjeni: Haagu Karadžić (ne nužno i Mladić) uz Milana Milutinovića, aktualnog srbijanskog predsjednika, dodatne olakšice za SRJ i RS, suđenje krvnicima desetina tisuća Bošnjaka, a za uzvrat oslobađanje od mudžahedinskog i inog tereta koji BiH dodatno zadržava u međunarodnom protektoratskom getu. Ako se to čini prejednostavnim, dovoljno je prisjetiti se koliko je vremena trebalo proći da se stigne do politike ustupaka i trgovine događajima.

Željko Hodonj