Zamjenica predsjednika HDZ-a Maja Freundlich potegnula je čak do dalekoga Los Angelesa kako bi Hrvatima (bilo bi neprilično reći sunarodnjacima) obećala skori i bespoštedni HDZ-ov "strašni sud". Sudeći po njezinim riječima, aktualni program partije detronizirane na prošlim izborima nije nov, sadržajan ni pretjerano maštovit, ali je makar hrvatski jednostavan. Predsjedniku države Mesiću sudit će se zbog veleizdaje, a na odgovornost će biti pozvan i premijer Račan zbog prihvaćanja haaških optužnica i "ruku krvavih do lakata od progona hrvatskih domoljuba"; HDZ će osnažiti državu i vratiti iseljenicima pravo glasa, te će Hrvate u Hrvatskoj, BiH, Boki kotorskoj i Vojvodini na posljetku okupiti u zajednički nacionalni tor.

Svi Hrvati u jednoj državi, kako to spasonosno zvuči! Tko bude slušao, bit će mu bar toplo. Onima drugima ne treba posebno tumačiti što ih čeka: prepisivanjem državnoga koncepta premiloga poglavnika Antiše u svoje "zakone iz L.A.-a" gđa Freundlich svjesno preuzima i ljupki Pavelićev model obračuna s "mrskim komunistima" i inim dokazanim neprijateljima države. Obećano suđenje Stipi Mesiću tu je tek da zavara naivne; ta i mala djeca znaju kako nam je pravosuđe sporo, inertno i neučinkovito.

Na stranu sad to što Vladimir Šeks i Ivo Sanader neuvjerljivo osuđuju "neodgovoran" američki istup svoje stranačke perjanice; na stranu i i te kako izgledna procjena da je radikalizam ljepuškaste HDZ-ove pčelice u primarnoj funkciji umivanja javnog obraza Ivića Pašalića, koji se u društvu takvih verbalnoekstremističkih strašila u utrci za novoga šefa HDZ-a mnogima može učiniti puno podesnijim i "europskijim" kandidatom... Činjenica da uvriježena poruka grešne političke kaste "Sudit ćemo vam sutra kako nam ne biste sudili danas" i dalje pobire uspjehe kod vlastodržaca impregniranih strahom od varljive sutrašnjice, puno je fatalnija za zdravlje i život ove nacije od zaplotnjačkih nakana njezinih idejnih tvoraca.

Osim što odvraća pažnju od bitnoga i sudbinskoga, retorika najcrnjega makartizma i lova na političke vještice, koju ovih dana promiču Freundlichova i meštar od glogova kolca Hrvoje Hitrec — "Još ima živih komunista", opominje taj ljepoduh naciju slijedeći čuvenu Šagoljevu "A Muslimani su još u Makarskoj!" — širi se prijetvornom logikom jeftinog oportunizma i na stranke vladajuće petorice. Njezine natruhe zamjetne su i u nedavnom govoru Zlatka Tomčića na glavnoj skupštini HSS-a, dok na osvetnika Budišu odavno ne treba posebno podsjećati. Uz zapjenjene oltare nostalgične crkve u Hrvata, predstojeće izbore već se sa sigurnošću može determinirati kao izgledni obračun s virtualnom "crvenom aveti", a ne kao programsku utakmicu u kojoj će svatko snositi odgovornost za ono što je sagriješio riječju, djelom ili propustom.

Da su od komunista gori samo antikomunisti, poznato je još iz američkoga iskustva pedesetih godina. Domovinsko iskustvo prisnažuje kako su od klasičnih antikomunista još puno gori bivši komunisti u prvim redovima političke inkvizicije. Prijetnja glogovim kolcem u ime stranke čiji je osnivač i prvi predsjednik Tuđman također bio komunist, jednako je, dakle, konstruktivna, perspektivna i vjerodostojna kao Budiša u Vladi koju je onomad pokušavao srušiti, ili Maja Freundlich i Mladen Schwartz u džihadu za "trenutačno okupirane hrvatske provincije".