Vjesnik: 30. 01. 2002.

Frcale su etikete na sve strane

BRANKO VUKŠIĆ

Na pitanje postoji li sukob između crkvenog i hrvatskog državnog vrha, te, naposljetku, između Katoličke crkve i ateista u Hrvatskoj, svi su gosti Tihomira Ladišića - osim dekana Filozofaskog fakulteta Nevena Budaka - odgovorili niječno. Ma, dajte, što vam je?! Kakvi sukobi?! Nema sukoba već postoje, kaže Aldabert Rebić, ljudi odgojeni marksističkim mentalnim sklopom. Davorku su se Vidoviću na početku Foruma priviđale iskre i iskrice, a Ivan Miklenić, čiji je nastup HTV-ov gledatelj - uz skromnu potporu moje malenkosti - ocijenio arogantnim, ne vidi sukob, već jedino otvorena pitanja. A sukob, odnosno, spor, prepirka, svađa, između državnog i crkvenog vrha postoji, kao što postoji i sukob između Katoličke crkve i ateista u Hrvatskoj. Potvrda toga je višemjesečno nabacivanje verbalnim blatom, čega je svjesno čak 70 posto gledatelja ali nisu (?) predstavnici Kaptola i države. Mada su se u posljednje vrijeme počastili raznim epitetima i polijepili mnoge etikete, u čemu su prednjačili, istine radi, crkveni ljudi. Prije svih Ivan Miklenić i njegov Glas Koncila, koji svako drukčije mišljenje ili suprostavljanje Kaptolu etiketira kao komunizam, boljševizam ili marksizam.

A iz Crkve se negativne etikete, kaže uvaženi i uzoriti fra Zvonimir Bono Šagi, ne bi smjele čuti ili lijepiti. Ta preporuka nije se osobito dojmila glavnog urednika Glasa Koncila Ivana Miklenića, koji je dijelio lekcije s visoka, načinom koji isključuje bilo kakvu mogućnost dijaloga. Iako su neumjesne etikete frcale iz Glasa Koncila prema Filozofskom fakultetu, Ozrenu Žunecu i svima onima koji su se usudili i pomisliti da je neka od odredbi ugovora između RH i Vatikana protuustavna. Braniti svjetovno sveto pismo - što Ustav jest u svakoj demokratskoj državi - za Miklenića znači obnovu komunističke metode, a javne rasprave o vjerskom odgoju u dječjim vrtićima su i za Rebića hajke na Katoličku crkvu. No, niti jedan od prisutnih svećenika nije osudio prozivanje ministra Vidovića s crkvenih propovjedaonica, niti je to ocijenio hajkom. Nakon svega što su jedni drugima izdijelili, licemjerno je tvrditi da sukoba nema.

Zbog dnevnopolitičkih potreba, priležničkog odnosa prema vlasti i vlastita profita, Nenad Ivanković je sredinom devedesetih podmetnuo Ivanu Zvonimiru Čičku krivotvorinu koja je istaknutog studetskog lidera iz "71. trebala kompromitirati kao suradnika Udbe. Nakon te, za hrvatsko novinarstvo poražavajuće (kako je reagirao HND?!), krivokletničke epizode, Ivanković ponovo maše papirom koji kompromitira Račana, Mesića i ostalo koalicijsko društvo. Taj, navodno, SFOR-ov dokument dokazuje, navodno, da hrvatska vlast, navodno, kani ukloniti generala Antu Gotovinu. A, dodaje veliki Hrvat i - se razme - katolik Ivanković, vlast bi se htjela riješiti još nekih ljudi. Kojih? Pašalića, Štimca, Bobana... A što kaže SFOR? Krivotvorina.