Slobodna Dalmacija: 30. 01. 2002.

REFORMA PRAVOSUĐA ZAMJENJUJU LI STRUČNI PODOBNE

Od daktilografkinje do predsjednice suda

Podaci s Općinskog suda u Makarskoj otvaraju pitanje može li za predsjednicu tog suda biti ponovno izabrana osoba kod koje je upitan i način polaganja pravosudnog ispita

Piše: Tina DISOPRA

Najavljeni izbor i imenovanje predsjednika općinskih sudova i općinskih državnih odvjetnika, čelni ljudi Ministarstva pravosuđa istaknut će kao jednu od zasluga u provođenju cjelokupne reforme pravosuđa, pa je tako bilo za očekivati da će praksu postavljanja podobnih zamijeniti načela profesionalnosti i objektivnosti u izboru predsjednika sudova. No problem koji se najblaže može nazvati nedostatkom stručno educiranih kadrova isplivao je već na samom početku.

Podaci koji su se ovih dana ponovno pojavili na makarskom Općinskom sudu uoči samog izbora predsjednika, a koji su godinama prije kolali pravosudnim krugovima, otvorili su pitanje može li na čelu suda biti osoba bez potrebnog sudačkog iskustva, a da je istodobno upitan i način na koji je stečena kvalifikacija za polaganje pravosudnog ispita.

Izboru između kandidata za nepopunjena mjesta predsjednika općinskih sudova, samo Ministarstvo prišlo je poprilično olako. Praksa Ministarstva ne dopušta da se prije razmatranja preporuka pojedinih kandidata koje predlažu predsjednici nadležnih županijskih sudova izlazi u javnost s podacima o kandidatima, no neslužbenim kanalima moguće je dobiti uvid u pojedine slučajeve, pogotovo ako se iste informacije godinama uporno pokušavaju potisnuti u drugi plan. Konkretno, radi se o više od devet tisuća nagomilanih predmeta u zemljišniku makarskog Općinskog suda, a zbog nepravilnosti u radu, Općinskom državnom odvjetništvu, koje također čeka reizbor, podneseno je nekoliko prijava koje datiraju još od 1998. godine.

U utrci za predsjednika Općinskog suda trenutačno su dva kandidata od kojih aktualna predsjednica suda, kako nam je neslužbeno rečeno, uživa podršku predsjednika nadležnog Županijskog suda. Najozbiljnija kandidatkinja na čelu suda je od 1996. godine, a broj od oko tisuću parnica koje sud godišnje zaprimi izrazito je nerazmjeran broju od tri zaposlena suca. Kao dodatna nelogičnost su i dva upražnjena sudačka mjesta oko čijeg se popunjavanja nadležni nisu baš pretrgli.

Još 1991. godine, kada se tadašnja daktilografkinja Suzana Alač, zaposlena na makarskom Općinskom sudu javila na natječaj za polaganje pravosudnog ispita, ondašnji pomoćnik ministra pravosuđa Josip Kardum u svojem je dopisu lokalnom sudu zaključio kako kandidatkinja prema tadašnjem zakonu ne ispunjava potrebne uvjete. Dokument koji je potpisao tadašnji zamjenik ministra Kardum bio je ujedno i odgovor na rješenje Općinskog suda iz 1989. kojim je u to doba daktilografkinji srednje stručne spreme bilo odobreno obavljanje prakse kako bi se stekli uvjeti za pravosudni ispit. Zamjenik ministra pozvao se na Zakon o pripravnicima u pravosudnim organima i pravosudnom ispitu prema kojem je nedvojbeno utvrđeno da kandidatkinja ne ispunjava zakonske uvjete za polaganje pravosudnog ispita, a u dokumentu je navedena i napomena kako dobra volja predsjedništva suda i nedostatak financijskih sredstava ne može utjecati na ublažavanje zauzetog stajališta Ministarstva.

Nedugo nakon odbijenice poslane iz Ministarstva, kandidatkinja sudu prilaže potvrdu izdanu na Pravnom fakultetu u Sarajevu o uredno položenom pravosudnom ispitu za čije je polaganje trebalo odraditi pripravničku praksu. U 1996. Suzana Alač imenovana je predsjednicom Općinskoga suda u Makarskoj, na tome mjestu je još uvijek, a ozbiljnija je kandidatkinja za ponovni izbor predsjednika suda.

Službeni stav nadležnih osoba u Ministarstvu, kao i odgovor na pitanje o zadovoljavajućoj stručnoj spremi i načinu na koji je stečena nismo uspjeli dobiti zbog internih propisa Ministarstva, no neslužbene informacije zasigurno neće pridonijeti stvaranju pozitivne klime u javnosti, ili, kako to običavaju reći vodeći ljudi Ministarstva pravosuđa, stjecanju povjerenja u sudačku vlast. O potrebi dodatnoga stručnog obrazovanja i usavršavanja sudačkog kadra u pojedinim slučajevima ne treba ni raspravljati.