Novi list: 31. 01. 2002.

Fajrunt

Piše: Jelena LOVRIĆ

Hrvatskom se širi osjećaj da je vrijeme za razlaz. Zdravko Tomac dobro je detektirao to raspoloženje kada je neki dan, ocjenjujući da petorka ide kraju, najavio da bi SDP najesen mogao doći do zaključka kako ovako više ne ide, pa su prijevremeni izbori neminovnost.

Možda je premijer Ivica Račan samo htio disciplinirati svoje raskokodakale partnere u petorci kada je ovih dana rekao da on koaliciju neće čuvati po svaku cijenu. Možda su Budišina zatezanja oko Vlade oštro nazubljena samo za potrebe njegove predizborne kampanje. Ali sve ako se činjenica da Vladu danas ruše stranke koje je sastavljaju i uzme kao privremeno stanje, ostaje pitanje mogu li se odnosi uopće još popraviti do podnošljive razine. Treba li spašavati koaliciju iz koje urbi et orbi bazdi na raspadanje?

Politički se partneri ne moraju voljeti, ali određena međusobna korektnost mora postojati. A danas su odnosi među nekima od vladajnćih stranaka, i njihovim liderima, gotovo neprijateljski. Kako je moguće da Račan i Budiša sutra ponovo u Vladi budu prvi suradnici ako vjerojatni budući šef liberala premijera danas optužuje da radi na razbijanju njegova HSLS-a? Ako je Budiša uvjeren u te tvrdnje kako uopće može ostati u takvom savezu?

Održanje koalicije imalo je smisla dok se moglo vjerovati da su njena previranja privremeno stanje. Dok se moglo nadati da će unatoč svađama Vlada moći raditi svoj posao. Ali u drugu rundu svoga mandata vladajući savez i Račanov kabinet ulaze u nikad gorim odnosima. Danas su oni sami sebi najveći problem. Premijer je potpuno u pravu kad sugerira da odnosi u koaliciji ugrožavaju kvalitetu koalicijske vlasti. Infantilna natezanja i prepucavanja iz vladajućih redova unose nervozu i nezdravu klimu ne samo na političku nego na ukupnu javnu scenu. Stanje u petorci postaje faktor nestabilnosti.

Razlozi koji su govorili protiv prijevremenih izbora - još stoje. Jeste, izgubilo bi se dragocjeno vrijeme. Ishod izbora vjerojatno bi se malo razlikovao od sadašnjeg odnosa snaga. Ali situacija je danas takva da se postavlja pitanje treba li na izbore izgubiti nekoliko mjeseci ili će se u jalovim i žučnim natezanjima izgubiti naredne dvije godine. Izvanredni izbori bili bi luksuz, rasipanje novaca, vremena i drugih potencijala kada bi se od vladajuće koalicije moglo očekivati uozbiljenje. Ali to, po svemu sudeći, nadilazi njene kapacitete. Stranke se ponašaju kao da je izborna kampanja već otvorena.

Sadašnja je vladajuća garnitura smijenila HDZ-ovu vlast i čini se da će ta činjenica ostati njen najveći domet. Novi izbori rezultirali bi instaliranjem neke nove ekipe, koja bi mogla krenuti ispočetka. Čak i ako se odnosi među strankama generalno ne bi mnogo izmijenili, nove će se koalicije vjerojatno drugačije slagati. lzbori bi vjerojatno prizemljili i neke sada tako prepotentne političare i stranke.

U politici, kao i u životu, važno je znati prepoznati kada je nečemu kraj. Da se ne investira u nešto što je potrošeno i mrtvo. Razina odnosa u vladajućoj koaliciji posljednjih dana neodoljivo vodi zaključku da je s tim partnerstvom gotovo. Finito. Pitanje je samo tko će oglasiti fajrunt.