Vjesnik: 01. 02. 2002.

Novinski prijavak Vladi

ZORAN VODOPIJA

Ova zemlja u tranziciji producira senzacijeza tri normalne države iste kategorije. Tko će to pratiti? Nužan je hitan konsenzus političkih stranaka o tome da se afere puštaju postupno kako bi građani stigli shvatiti što im sve rade

Jedna TV emisija o situaciji u hrvatskom pravosuđu, jedno cirkularno pismo koje je odaslala Vladina glasnogovornica ministarstvima, jedno bjelosvjetsko lupetanje zamjenice predsjednika HDZ-a i jedna u nizu krivotvorina koje produciraju nedirnuti pripadnici tajne agenture bivših vlasti, dali su određenu živost hrvatskoj političkoj sceni protekloga tjedna. Da, živost!

Ova zemlja u tranziciji, u kojoj vladajuća koalicija svojim potezima sve više djeluje tranzicijski, producira senzacije za tri normalne države iste kategorije. Tko će to pratiti? Nužan je hitan konsenzus političkih stranaka o tome da se afere puštaju postupno kako bi građani stigli shvatiti što im sve rade.

Događaj prvi. Televizijska »Latinica« o pravdi u Hrvata postigla je četverostruki učinak: prvo, pogodila je pravu temu – u državi u kojoj je milijun sudskih spisa neriješen a pravda je spora i nedostižna, čovjek mora živjeti sa strahom od bilo kakva prekršaja. Drugo, ta je pravna država učinkovita i brza samo u jednom, a to je da si na temelju glasina priskrbi kasetu sporne emisije prije emitiranja, pa onda mora objašnjavati zašto je to učinila nakon što je emisija ipak puštena. Treće, istina je da su neki sudionici emisije prejudicirali odluke o procesima u postupku, ali kad bi se u državi u kojoj je pravda tako spora čekale presude, za normalan bi razgovor ostao samo zagrobni život.

Četvrto, autoru emisije uz pohvalu za temu na dušu idu i pokude za neuravnoteženo predstavljanje strana sukobljenih u sporu Pukanić-Pavić (sadašnji i bivši mu poslodavac) i Gredeljeve optužbe za cenzuriranje njegove izjave.

Događaj drugi. Vladina glasnogovornica Aleksandra Kolarić je odaslala obrazac ministarstvima, u koji ona moraju upisati što će sljedeća dva tjedna raditi. Želimo izraziti razumijevanje za taj Vladin potez i pružiti mu punu potporu. Poznato je da su dosad ministri putovali bez veze u razne zemlje, susrećući se u Frankfurtu ili Zürichu, gdje se presjeda s jednog aviona na drugi. Neki provjereni stranački kadrovi, osobito među pomoćnicima ministara, ionako su govorili da im je najvažniji cilj, dok su u državnoj službi, čim više svijeta vidjeti.

Sad će se to raditi organizirano, pa se mogu objavljivati vijesti o njihovu kretanju kao u Pomorskoj večeri Radio-Zagreba s brodovima: Crkvenac u Londonu, Picula isplovio iz Omana, Fižulić na putu za Singapur...

Centralni glasnogovornički ured (CGU) mogao bi preuzeti svu brigu o planiranju i prezentiranju informacija iz svih ministarstava: najjednostavnije je da CGU sam pravi raspored nastupa ministara i piše im govore. Područni glasnogovornici iz ministarstva imali bi, recimo, samo obvezu jednom tjedno dežurati u CGU-u.

Događaj treći. Glasnogovornica tvrde struje u HDZ-u Maja Freundlich tužakala je legalno izabrane predsjednika i premijera vlastite države iseljenicima u Americi da krše Ustav. Bit će zanimljivo vidjeti kako će Sanader neutralizirati taj Pašalićev probni balon, glasnogovornicu ekstremne struje koja tu stranku među srodnim konzervativnim strankama u Europi čini irelevantnom, a na domaćoj je sceni gura u krug Schwartza, Ante Kovačevića i sličnih.

S takvim talogom HDZ ne može ni razmišljati o povratku na vlast.

Događaj četvrti. Nenad Ivanković je dao novinarima očito krivotvoren dokument SFOR-a kao dokaz da bi sadašnja vlast u Hrvatskoj mogla sudjelovati u likvidaciji Ante Gotovine. Reaktiviranje već zaboravljenog Gotovine u kroničnom bijegu u funkciji je nove stigmatizacije Račanove ekipe kao izdajničke i radikalnog, ali i desnog marketinga uoči raspleta u HSLS-u i HDZ-u.

P. S. Trebalo bi možda razmisliti o novim akcijama Centralnog glasnogovorničkog ureda (CGU). Ured bi mogao slati obrasce svim medijima (televizija, radio, novine) u koje bi oni upisali što će objaviti u sljedeća dva tjedna i onda formulare vratili pošiljatelju. Tim bi se udarcem ubile dvije muhe: Vlada bi znala što joj spremaju novinari, a Državno odvjetništvo bi unaprijed znalo koje članke i emisije treba tražiti na uvid. Novinski prijavak Vladi.