Vjesnik: 04. 02. 2002.

»Zlatom plaćena« zastupnička šutnja

Mario Livaja nije progovorio nijednom, Pavao Miljavac jednom ispravio netočan navod / Drago Krpina je u prošle dvije godine reagirao 275 puta zbog netočnog navoda, a 85 puta je replicirao / Najviše pitanja ministrima i premijeru, svaki po 11, postavili su Damir Kajin i Anto Kovačević, a Mate Granić, Zlatko Tomčić, Vesna Pusić, Dražen Budiša i Zlatko Kramarić - nijedno

ZAGREB, 3. veljače - Tko su Željko Dragović, Mario Livaja, Zoran Šimatović i Darijo Vasilić? To su zastupnici sadašnjeg saziva Hrvatskog sabora koji, prema saborskoj statistici, u 2000. i 2001. nisu nijednom sudjelovali u raspravi ni postavili zastupničko pitanje, replicirali, reagirali na povredu Poslovnika ili ispravili netočan navod! Slično »djeluje« i zastupnik DC-a Pavao Miljavac, koji se u sabornici oglasio samo jednom, 2000. godine, radi ispravka netočnog navoda, a pridružuje im se i SDP-ova zastupnica Dijana Čizmadija, koja je iste godine dvaput održala trominutni govor - i ušutjela.

Da je u našem parlamentu velik broj onih koji baš i nisu govorljivi, potvrđuje i čitav niz zastupnika - poput Borislava Graljuka, Ljiljane Kuhte, Marije Lugarić (najmlađa saborska zastupnica), Drage Novine, Vesne Podlipec i Jadranke Reihl-Kir iz SDP-a, Josipa Sesara, Berislava Šmita, Ivice Tafre i Velimira Pleše iz HDZ-a, HSLS-ovca Ante Grabovca i HSP-ovca Vlade Jukića. Oni su dvije godine uvaženi zastupnici, ali baš i nisu aktivni. Slabu aktivnost na svom radnom mjestu u Saboru pokazali su i bivši zastupnici - HSS-ovac Željko Ledinski i SDP-ovac Ivo Čović, koji je samo jednom ispravio netočan navod. Nekadašnji HDZ-ov ministar kulture Božo Biškupić održao je kao zastupnik jedan desetminutni govor. Luciano Sušanj, pak, nekad predsjednik PGS-a, sudeći po (ne)izgovorenome, za djelovanje u Saboru i nema neki pretjeran interes...

Zastupnik s najduljim stažom u Saboru i njegov potpredsjednik Baltazar Jalšovec (HSLS) održao je pet govora dužine 15 minuta, a ispravio je samo jedan netočan navod. Slično je i s drugim sadašnjim potpredsjednikom Sabora Vlatkom Pavletićem, koji je održao dva 10-minutna govora i jedan od 15 minuta. Predsjednik Sabora Zlatko Tomčić pet je puta ispravljao netočne navode, jednom je reagirao na povredu Poslovnika i održao govor od pet minuta, a dvaput od 15 minuta. Među saborskim rekorderima posebno se ističe Drago Krpina iz HDZ-a, koji je u prošle dvije godine reagirao 275 puta zbog netočna navoda, a 85 puta je replicirao kolegama. Krpinu slijedi Vladimir Šeks, koji je ispravio 264 netočna navoda i replicirao 75 puta. Najčešće je reagirao na povredu Poslovnika, ukupno 66 puta.

Po broju ispravljenih netočnih navoda, visoko mjesto drži i HDZ-ova zastupnica Ljerka Mintas-Hodak: imala je 151 ispravak navoda. Slijedi je Mato Arlović (SDP) sa 90. U broju 10-minutnih govora, rekord drži Jadranka Kosor (HDZ) sa 92, a Tonči Tadić (HSP) rekorder je u 15-minutnim govorima - održao ih je 86. Sa 69 govora jednake dužine, slijedi ga Vesna Škare-Ožbolt (DC). Vladimir Šeks održao je 73 desetminutna i 58 petnaestminutnih govora, a Krpina je 57 puta govorio po 10 minuta.

Najznatiželjniji zastupnici, koji su predsjedniku i članovima Vlade u prošle dvije godine postavili (a nekim ministrima i pošteno »zapaprili«) najviše pitanja, svaki po 11, jesu Damir Kajin (IDS) i čelnik HKDU-a Anto Kovačević, a sa 10 postavljenih pitanja slijedi ih Dino Debeljuh (IDS). Kovačević je jedan od rijetkih predsjednika stranaka koji redovito postavlja zastupnička pitanja. Primjerice, Ivo Sanader (HDZ) postavio je samo jedno pitanje, Anto Đapić (HSP) dva, Milan Đukić (SNS) tri, a Mate Granić (DC), Zlatko Tomčić (HSS), Vesna Pusić (HNS), Dražen Budiša (HSLS) te Zlatko Kramarić (LS) - nijedno. Zlatko Canjuga je kao zastupnik HDZ-a 12 puta ispravljao netočne navode, održao osam 10-minutnih i dva 15-minutna govora, a kao nezavisni zastupnik održao je jedan 10-minutni govor, jednom je ispravio netočan navod te pet puta replicirao. Potom je Canjuga otišao u Hrvatske nezavisne demokrate i kao njihov jedini zastupnik održao 18 desetminutnih i dva trominutna govora, a deset puta je replicirao i ispravljao netočne navode.

Đurđa Adlešić je u 2000. održala pet govora od 15 minuta, osam puta je ispravljala netočne navode, postavila je dva pitanja, a jednom se javila za riječ zbog povrede Poslovnika. U 2001. samo je jednom govorila 15 minuta i postavila pitanje. Odlaskom Ingrid Antičević-Marinović (SDP) za ministricu pravosuđa i uprave, Hrvatski sabor ostao je bez jedne od svojih najaktivnijih zastupnica. Dok je bila u saborskim klupama, održala je 23 govora od 15 minuta i 28 od 10 minuta, postavila je devet pitanja, replicirala je 37 puta, netočne navode ispravljala je 95 puta, a pet puta je reagirala zbog povrede Poslovnika.

Ministar zdravstva Andro Vlahušić (HSLS) održao je kao zastupnik 11 govora od 15 minuta i šest od 10 minuta, netočne navode ispravljao je 11 puta, replicirao šest puta, a zbog povrede Poslovnika reagirao je jednom.

Zastupnicima koji se nijednom nisu javili za riječ treba dodati i Miroslava Rožića (HSP), koji je naslijedio umirovljenog Borisa Kandarea. Kandare je u 2000. i 2001. uputio sedam pitanja članovima Vlade. U Sabor je tek stigla i Marijana Petir (HSS), umjesto umirovljenog Stjepana Radića, bivša glasnogovornica Ministarstva zaštite okoliša, no već je jednom izašla za saborsku govornicu. Što je s onima koji su, unatoč astronomskim plaćama za hrvatske uvjete, u parlament samo ušli, odsjedili, odšutjeli i otišli, a da nitko za njih nije ni znao? Hoće li se njihova imena opet naći na stranačkim listama kad dođe vrijeme izbora? Iako su narodni zastupnici, kako bi rekao predsjednik Sabora Zlatko Tomčić, čime su to oni - zastupali narod koji ih je izabrao? Neaktivnošću!?

Andrea Latinović i Marijan Lipovac