Vjesnik: 06. 02. 2002.

Granić, Budiša, sindikati i ponavljanje kulta ličnosti

VIKTOR VRESNIK

Sindikati: Ode li Goran Granić, to će biti kraj socijalnog pakta!

Dražen Budiša: To je nevjerojatna politička blamaža i vraćanje na komunističke obrasce. Zamislite da se stranke miješaju u kadrovska pitanja sindikata?!

Davor Jurić, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH): Nismo ni glupi ni komunjare i ne radimo ni po čijem nalogu...

Jadne li zemlje s takvim političarima i jadnih li radnika s takvim sindikatima.

Zašto smo jadni?

Zato što ni političari, a očigledno ni sindikati, ne razumiju posao kojim bi se trebali baviti.

Na stranu sada to što su sindikati svojim ultimativnim pristupom rješavanju Vladinih kadrovskih križaljki posve sigurno odmogli svojem favoritu Goranu Graniću (kojega je Vlada vjerojatno odabrala za pregovaračku ulogu zbog njegovog, blago rečeno, smirenijeg nastupa od inače za njih »mjerodavnog« Slavka Linića). Sama činjenica da oni socijalni pakt vežu uz jednu osobu pokazuje njihovu društvenu (i, naravno, političku) nedoraslost.

Kada, pak, Budiša u svojem uvrijeđenom bijesu sindikalcima pripisuje ponašanje prema komunističkim obrascima i poručuje im da odlučivati neće ni oni niti poslodavci nego stranka, zna li on pritom koga to njegova stranka zastupa, pa i koga bi to on, bude li i sam sjedio u Vladi, trebao zastupati?

Zamjenik premijera Goran Granić vjerojatno se u cijeloj priči osjeća najblesavije. Od prilično uspješnog političara (i najviše rangiranog haeselesovca u Vladi koji je dosad svojoj stranci donio najmanje negativnih bodova) pretvoren je u instrument jeftinog prepucavanja ispolitiziranih sindikalaca i uvrijeđenog potencijalnog suparnika i ostavljen zapravo bez mogućnosti samoobrane. Što god sada rekao, zamjerit će mu, vjerojatno čak i s pravom.

Jer, naravno, nije problem ni u Graniću niti u opasnosti da netko drugi ne bi mogao održati socijalni pakt i mirnu suradnju između vlasti i radnika. Problem je u tome što Hrvatima još jednom umjesto institucije treba »Netko«, utjelovljen simbol socijalnog pakta, osoba koja će svojom pojavom ulijevati povjerenje »suprotnoj strani« i samim time biti važnija i od samog dogovora koji se pokušava provesti u djelo.

Granić sasvim sigurno nije ta osoba, ali on zna da to ne treba ni biti. Sve dok, međutim, Hrvati budu mislili da bez takvih osoba ne mogu, loše im se piše.