Vjesnik: 08. 02. 2002.

Vladar Države Liberanije

ZORAN VODOPIJA

Porazom Radoša i liberalnih liberala Budišin je duh ponovno pušten iz boce. Sa Zrinjevca je već doletio do Markova trga i izaziva pomutnju. Tu se novi/stari vođa HSLS-a dobro osjeća: opet je u glavnoj ulozi, makar i negativnoj

Hrvatska je vlada u četvrtak raspravljala o tome što je napravila u prvoj polovici četverogodišnjeg mandata. Dan ranije premijer Račan je učenicima Klasične gimnazije u Križanićevoj ulici u Zagrebu servirao prilagođenog Churchilla: Krv i suze su iza nas, a čeka nas znoj jer nas iz krize može izvući samo rad. Priznao je da ono što je Vlada uspjela učiniti zaostaje za onim što je obećavala.

No, dobro, čini se da su nešto naučili. Djeci nisu pričali, kao ranije odraslima, da je zapravo manje nezaposlenih nego što ih zapravo jest samo ako ih se na pravi način prebrojava. Angažirali su neke medijske savjetnike i vide se prvi rezultati: nakon Mesića (holokaust u Geodetskoj školi) i Račan je krenuo u školu. Osim toga, razrađena je strategija medijskih nastupa za pojedina ministarstva pa valja očekivati da će ministri i njihovi trbuhozborci (glasnogovornici) pričati manje bedastoća, ili će ih barem odobriti s najvišeg mjesta.

Vlada je na polovici života (koji uvijek može biti skraćen prijevremenim izborima) taman nešto naučila o vladanju: kako ne dopustiti da se i ono malo uspjeha ne upropasti lošom medijskom promocijom.

I onda – buum. Paket-bomba za rođendan. Ministar Fižulić otkazuje posjet gospodarskog izaslanstva SAD-u zbog »novonastalih političkih okolnosti u Hrvatskoj«. To je iznimno važan put jer se trebalo razgovarati o ulaganjima, zajmovima itd.

Fižulić i dan ranije Goran Granić, koji je trebao otputovati američkom predsjedniku na Molitveni doručak, otkazali su jer će ih u subotu Dražen Budiša, koji je ponovno preuzeo svu vlast u HSLS-u, natjerati da napuste mjesta zamjenika premijera i ministra gospodarstva. Da su otputovali to bi ih snašlo na putu pa bi usred posjeta izgubili svaki kredibilitet u razgovorima.

Porazom Radoša i liberalnih liberala na saboru HSLS-a Budišin je duh ponovno pušten iz boce. Sa Zrinjevca je već doletio do Markova trga i izaziva pomutnju. Tu se novi/stari vođa HSLS-a dobro osjeća: opet je u glavnoj ulozi, makar i negativnoj.

Nije da on to namjerno radi. Sigurno ne. U srijedu popodne je Vjesnikovoj novinarki rekao kako od nje prvi put čuje da je Fižulić otkazao američku turneju, ali da »nema razloga za nervozu«. Televizija je iste večeri prenijela njegovu novu izjavu kako je »savjetovao Fižuliću da ide, a on je samovoljno otkazao put«.

Ta zanimljiva evolucija izjava neodoljivo podsjeća na znameniti Bandićev niz priznanja: dva-tri gemišta, četiri-pet gemišta, pa tri-četiri uz osvježivač daha na bazi alkohola. Sad, dakle, valja očekivati novu Budišinu izjavu kako se žestoko protivio Fižulićevom odustajanju od puta, pa čak i njegovoj smjeni s mjesta ministra, ali je, eto, Malo vijeće, čijih će osam od 13 članova (pet postojećih su tajnica Dorica i četvero potpredsjednika HSLS-a) on sam imenovati vjerojatno u subotu, inzistiralo da ga se makne.

Baš nam se Vlada malo konsolidirala kad je Račan iznenađen ustanovio da mu operativne funkcije hoće preuzeti Budišin VONS sa Zrinjevca. Izvršna vlast suverene, nezavisne i samostalne Hrvatske je ugrožena paradržavnim djelovanjem nekoć moćne, a danas samo stranke s nerealnim brojem zastupnika prema sadašnjoj podršci u narodu.

»Imamo Hrvatsku«, govorio je prvo prvi predsjednik Tuđman, pa smo potom dobili i Malnarovu Republiku Pešćenicu; svake veljače u Samoboru prevratom na vlast dolazi Fašnička Republika, a sad smo dobili i Državu Liberaniju. U Repišću pokraj Jastrebarskog u Budišinim dvorima, uz pršut iz Budišina drniškog kraja i vino »Budiša« kroji se lista novih Budišinih kadrova koji bi u susjednoj i prijateljskoj Hrvatskoj trebali zamijeniti odbačene stare Budišine kadrove. U suton, kad rumeni odsjaj ponirućeg Sunca zaigra na blagim obroncima Plešivice, a gosti se raziđu, vječiti looser, povratnik i troublemaker može zadivljeno pogledati svoj odraz u ogledalu i reći: »Hrvatska, to sam ja«.

Peteročlana koalicija je svojim, kako bi to zgodno mogao formulirati sam premijer Račan, beskompromisnim popuštanjem centrifugalnim stranačkim silama, dovela samu sebe do raščerečenja, a Dražena Budišu blizu ostvarenja njegova životnog sna. Budiša sam na svijetu (odnosno u Hrvatskoj, jer to mu je ionako cijeli svijet).